"Bi li ih mogli odvesti u restoran Geozavoda?" upitao je predsjednik Aleksandar Vučić jednog od svojih suradnika na kraju jednosatnog intervjua s novinarima Politica, koji se održao u raskošnoj knjižnici u srcu Novog dvora, impozantne palače iz 19. stoljeća izgrađene za jugoslavenskog kralja, koja sada služi kao ured srpskog vođe, prenosi Jutarnji list.
"Je li Vučić, vinski znalac i gurman, želio da isprobamo jedan od njegovih omiljenih restorana, smješten u velebnoj Beogradskoj zadruzi", upitali su se novinari Politica Matthew Karnitschnig i Una Hajdari, "Ili je to bio Vučić, vješti šahist, ponekad frustriran Politicovim izvještavanjem o njegovoj vladi, pokušavao nas pridobiti?".
Kao i uvijek sa srpskim vođom, koji je stalna figura u politici svoje zemlje još od jugoslavenskih ratova, najvjerojatniji odgovor bio je sve navedeno. Vučić, koji je izabran za premijera 2014. godine, a tri godine kasnije postao predsjednik, stekao je reputaciju osobe koja bez napora igra na sve strane u svakoj situaciji.
Recimo, na primjeru hrane.
Kada Vučić ne balansira između Zapada, Kine i Rusije, usredotočuje se na uvjeravanje birača da je obična osoba, baš poput njih, piše Politico.
Početkom rujna proveo je nekoliko dana praveći i servirajući palačinke za srpske vojnike te miješajući velike lonce svježeg džema dok je boravio u vojarni u Podrinju, gdje bi trebao biti smješten novi rudnik litija. Na prošlogodišnjoj izbornoj kampanji pokazao je kako na štrucu kruha "Sava" maže majonezu, a zatim je puni blijedim kriškama salame.
To je bilo daleko od "domaće šilje punjene tartarom od janjetine s Peštera" poslužene u Salonu 1905, restoranu u zgradi Geozavoda, koji nam je preporučio da posjetimo i gdje je redovit gost, pišu novinari Politica. Vučićeva sposobnost da bude sve za svakoga dobro mu je služila na geopolitičkoj sceni.
Istodobno se udvara Kinezima, Amerikancima, Rusima i Europskoj uniji, koji svi vide Srbiju kao ključnu figuru na globalnoj šahovskoj ploči, a on ih je sve uspio uvjeriti da je ili na njihovoj strani ili na korak do toga da im se pridruži.
Slušajući Vučićevu verziju svijeta u knjižnici palače - u kojoj dominira veliki radni stol koji koristi za potpisivanje važnih deklaracija, ukrašen uljanim portretima i predsjedničkom šahovnicom - postalo je lakše zamisliti kako je uspio i šarmirati i frustrirati čelnike zemalja višestruko veće od Srbije.
Vučić je rekao da je "vrlo ponosan" na dobar odnos s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, koji je nedavno po drugi put posjetio Srbiju, zemlju s manje od sedam milijuna stanovnika, a koju je Vučić posjetio čak šest puta, više nego bilo koji drugi europski čelnik.
Što se tiče Joea Bidena, Vučić je rekao da imaju "relativno dobar odnos," dodajući kako je američki predsjednik možda "najbolje pripremljena osoba" s kojom je ikad surađivao te da je "podcijenjen".
A što je s Donaldom Trumpom? "Imali smo vrlo dobar odnos," rekao je Vučić, prisjećajući se duge večeri koju je proveo konzultirajući se s bivšim Trumpovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost i drugim dužnosnicima u Bijeloj kući. "Nije uvijek bilo lako, ali ti su ljudi bili vrlo marljivi, vrlo predani, radišni ljudi."
Koga bi želio vidjeti u Bijeloj kući?, pitali su ga novinari Politica. "Imam neke preferencije, ali ne govorim o tome glasno," rekao je Vučić, dodajući da je potpredsjednicu Kamalu Harris sreo samo jednom "na dvije minute."
Zanimljivo je kako je Vučić uspio osvojiti naklonost najmoćnijih muškaraca na svijetu (i barem jedne žene: bivša kancelarka Angela Merkel također je bila obožavateljica), ne pristajući slijepo na sve što se od njega traži, već glumeći teško dostižnog, što je taktika koja je gotovo dva metra visokog nacionalista učinila još privlačnijim njegovim udvaračima.
Razmotrimo njegov stav o Rusiji, zemlji s kojom Srbija ima duboke povijesne i kulturne veze. Iako Vučić tvrdi da je Srbija predana pridruživanju EU, dosljedno je odbijao pridružiti se sankcijama protiv Moskve zbog invazije na Ukrajinu. Istovremeno, Vučić je spreman prodavati streljivo zapadnim zemljama, znajući vrlo dobro da će ono završiti u Ukrajini, piše Politico. To možda objašnjava zašto ga prijedlozi europskih kolega da je pod Putinovim utjecajem iznimno ljute.
"Govorili su ‘On je ruska marioneta, on je ruski agent‘," prisjetio se Vučić, koji tvrdi da je s ruskim liderom susreo oko 20 puta i da ga "prilično dobro poznaje." "Ja, ruska marioneta i ruski agent? Samo glupi ljudi to mogu reći," dodao je.
Za razliku od drugih europskih lidera, od kojih su neki redovito razgovarali s Putinom od njegove sveobuhvatne invazije na Ukrajinu 2022. ili ga posjetili u Moskvi, Vučić je rekao da nije imao nikakav kontakt s ruskim liderom već dvije i pol godine. Unatoč tome, Vučić nije skrivao svoje uvjerenje da razumije Putina bolje od bilo kojeg drugog europskog lidera i ne oklijeva pripisati zasluge Rusiji kad se njezini potezi poklapaju sa srpskim vanjskopolitičkim ciljevima.
U ponedjeljak, na marginama Opće skupštine UN-a, Vučić je odlikovao Vasilija Nebenzja, ruskog ambasadora pri UN-u, Ordenom srpske zastave zbog njegovog protivljenja rezoluciji UN-a, kojom se priznaje genocid u Srebrenici 1995. godine. Masakr, u kojem su snage bosanskih Srba tijekom rata u istočnoj Bosni ubile više od 8.000 muškaraca, žena i djece, dio je naslijeđa jugoslavenskih sukoba za koje Vučić i njegova vlada tvrde da se nepravedno pripisuju Srbima u regiji, piše Politico.
Što se tiče izgleda Ukrajine da nadvlada Rusiju, Vučić je skeptičan: "Rusi imaju inicijativu na bojnom polju," rekao je. "Na početku je Zapad mislio da će im biti lako ulagati u ukrajinsku obranu i financirati je zbog relativno slabe ruske ekonomije. Sada postaje puno teže."
Rekao je da je pitao svoje europske kolege žele li njegovu analizu i potom odgovorio umjesto njih: "Ne, ne želite jer ste vi najpametniji ljudi na svijetu. Ne želite čuti nikoga tko misli drugačije."
Kao i u svakom razgovoru s Vučićem, bilo je teško razlikovati razmetljivost od suštine. Unatoč tome, bio je iznenađujuće iskren kada smo ga pitali što Srbija dobiva od Rusije i Kine, s obzirom na to da su najveći investitori u njegovoj zemlji Europljani – Njemačka, Francuska i Italija, piše Politico.
"Njihovu podršku teritorijalnom integritetu Srbije," odgovorio je. Drugim riječima, Kosovo, većinski etnički albanska zemlja s 1,6 milijuna stanovnika koja se odvojila od Srbije 2008. godine. NATO-vo bombardiranje Srbije (tada još uvijek formalno dijela ostataka Jugoslavije) kasnih 1990-ih zbog njezinih pokušaja da silom zadrži Kosovo nastavlja proganjati srpsku kolektivnu svijest.
Dok Beograd i dalje smatra Kosovo pokrajinom Srbije, Vučić je pristao sudjelovati u procesu pod nadzorom EU-a kako bi se "normalizirali" odnosi i omogućio put za obje zemlje prema pridruživanju EU. Međutim, u posljednje vrijeme taj je napor rezultirao uglavnom optužbama s obje strane oko statusa srpske manjine na sjeveru Kosova, za koju Vučić tvrdi da je predmet pokušaja protjerivanja iz zemlje.
Domaći i međunarodni kritičari tvrde da je vješt u korištenju srpske manjine za pojačavanje napetosti kad god želi privući pažnju Zapada – te da nije ništa više zainteresiran za poboljšanje odnosa s Kosovom nego što je za pridruživanje EU. Jedna konstanta u razgovorima s Vučićem tijekom godina je njegova frustracija s EU-om, koja graniči s prezirom. Kada razgovara o Rusiji ili SAD-u, pažljivo bira riječi. S Bruxellesom nije tako oprezan.
Europske elite, požalio se Vučić, gledaju na Srbiju kao na "mali kamenčić u lijevoj cipeli" koji treba ukloniti, što je stav koji, upozorio je, okreće ljude protiv EU-a. Takva retorika nije iznenađujuća kad se radi o vođi koji je naviknut dobivati što želi kod kuće, gdje ga kritičari optužuju za autoritarnost.
Taj dojam nije ograničen samo na granice Srbije. Reporteri bez granica redovito rangiraju zemlju nisko po pitanju medijskih sloboda, navodeći da kritički novinari trpe politički pritisak i da zločini protiv njih često ostaju nekažnjeni.
U susjednim BiH i Crnoj Gori postoje zabrinutosti da se Srbija postavlja kao zaštitnik znatnog broja srpskog stanovništva u tim zemljama. To uključuje česte sastanke s figurama poput čelnika bosanskih Srba Milorada Dodika, glasnog podržavatelja Putina. Vučić takve optužbe odbacuje, a za sada se čini da će malo koji od njegovih zapadnih sugovornika vršiti pritisak na njega po tom pitanju, barem ne javno, piše Politico.
Sukob između Zapada i Rusije oko Ukrajine, kao i zabrinutost da Kina uspostavlja europski uporište u Srbiji, gdje je uložila u autoceste, željeznice i drugu infrastrukturu, dali su Vučiću više utjecaja u njegovim odnosima s EU-om i Washingtonom nego ikad prije. A tu je i litij. Srpska nalazišta tog minerala, ključnog sastojka u proizvodnji baterija za električna vozila, privukla su intenzivan interes rudarskih kompanija i proizvođača automobila.
Njemački kancelar Olaf Scholz i potpredsjednik Europske komisije Maroš Šefčovič zaključili su u srpnju u Beogradu niz dogovora kojima se EU i europskim proizvođačima automobila daje ekskluzivan pristup srpskom "bijelom zlatu." I dok je Vučićev plan da omogući australsko-britanskom rudarskom gigantu Rio Tintu eksploataciju litija izazvao masovne prosvjede u Beogradu tijekom ljeta, srpski lider je rekao da nema namjeru odustati.
"Kad god počnete raditi nešto novo na Balkanu, svi su protiv toga na početku," rekao je Vučić u intervjuu za Politico. Projekt eksploatacije litija ne bi bio prvi put da se Vučić sukobio s prosvjednicima. Kontroverzno rušenje niza objekata uz obalu rijeke od strane desetaka naoružanih ljudi i kasnije preuređenje tog područja, bili su povod za niz prosvjeda i uspon novog oporbenog pokreta koji se suprotstavlja srpskom lideru.
Do trenutka kada Srbija uđe u EU, ako se to ikad dogodi, Vučić obećava da će biti izvan dužnosti. Prema srpskom ustavu, dopušteno mu je služiti samo dva mandata, a drugi mu istječe 2027. godine. Njegovi kritičari sumnjaju da će se tako lako odreći vlasti. Za sada, čini se da Vučić još uvijek ima snažnu podršku stanovništva, pri čemu ankete pokazuju da njegova Srpska napredna stranka ima 47 posto podrške.
Njegov klub obožavatelja uključuje osoblje restorana Salon 1905. Između zalogaja "Koch torte, punjene rtanjskim čajem, s trešnjama u rakiji od šljive odležane u bačvi, jogurtom, šumskim jagodama u brezovoj vodi", pitali smo Danila, našeg konobara, je li ikad posluživao predsjednika.
Široko se nasmiješio. "Još ne," rekao je. "Nov sam ovdje, ali bio bih vrlo počašćen." Kada smo zatražili račun, Danilo je rekao da se o tome pobrinuo - Ured predsjednika. Nakon što smo protestirali, konzultirao se s upraviteljem i rekao da ne mogu ništa učiniti po tom pitanju.
To stvara glavobolje za računovodstvo Politica, koje sada mora zatražiti račun od predsjedničkog ureda kako bismo mogli platiti naš raskošni obrok. Sretno s tim. U Srbiji, predsjednik ima posljednju riječ, zaključuje Politico.