Danas objavljumo drugi dio teksta kojeg je Slobodna Dalmacija ekskluzivno objavila u prosincu 2011.godine, a riječ je o tekstu naše novinarke Zdravke Soldić Arar koja se prva na medijskoj sceni imala uvid u transkripa sastanka vojnog i političkog vrha bosanskih Srba u kojoj je bez rukavica utvrđen zločinački, genocidni plan u rukama Ratka Mladića koji je pretpostavljao uništenje Hrvata i Bošnjaka u BiH, ali i svih nesrba u Hrvatskoj. Mladića kojem današnja Srbija Aleksandra Vučića odaje najviše počasti.
Tekst je objavljen u prosincu 2011.godine, a sastanak o kojem je riječ dogodio se u svibnju 1992.godine. Evo teksta kolegice Zdravke Soldić Arar bez izmjena, i treba sve izrečeno staviti u kontekst događanja te 1992.godine:
Haaški optuženik za ratni zločin i genocid u Bosni i Hercegovini, general Ratko Mladić pred srpskim zastupnicima na tzv. Skupštini bosanskih Srba održanoj 12. svibnja 1992. godine hvalio se svojom hrabrošću i izbrušenim ratnim iskustvom u Kninskom korpusu. On je Hrvatima, veli “trn u oku”, svi su ga se bojali, granatirao ih je, ostavio ih bez struje i vode…
Za iznesena stajališta često je pozivao “krajinskog predsjednika” Milana Martića da ih potvrdi, koji je kao gost nazočio Skupštini bosanskih Srba. Ispričao je i kako je Martiću spasio život, izvlačeći ga iz Bosanske Otoke, unatoč “usporednim cijevima i ustaškom parnom valjku”.
Smatrao se Mladić dužnim pojasniti zašto nije zauzeo Zadar, pa se na to pitanje, u preopširnom monologu vraćao više puta.
- Onaj tko iole zna ratno pravo, a ja ću vas poučiti sada iz našeg ugla dole iz Kninskog korpusa. Bilo je mnogo dilema zašto nismo zauzeli Zadar. Mogli smo, nismo iz dva razloga. Prvo, zato što mi možemo uzeti i Zadar i Za…Međunarodna zajednica nam to nikada neće priznati da je naše. Ako nije bilo naše prije. Mi to možemo držati 5., 10 ili 150 godina, naši unuci će se morati vratiti tamo gdje smo došli a nije naše. Ti koji misle da je naše tamo dokle dođe tenk i vojnik, to su davno prošla vremena, to je pluskvamperfekt. Naši tenkovi i naši borci trebaju da budu tamo gdje je naše ognjište. A ako smo u ovom ratu došli do tamo gdje nije naše, onda moramo to zadržati, da se kroz političke pregovore dobije ono što je naše, a nismo u mogućnosti da dobijemo na drugačiji način, kaže Mladić da bi se nakon nekoliko minuta opet vratio na pitanje zašto nije zauzeo Zadar. U drugom pojašnjenju, drugi razlog zašto nije zauzeo Zadar, postao je prvi pravi razlog!?
’Trebao mi je Orkan...’
- Prvi razlog je bio onaj što ću vam reći kao drugi. Trebala nam je tehnika koja sada radi oko Mostara, i Kninskom korpusu. Trebao mi je onaj sistem Orkan koji tuče 60 kilometara, jer da smo nastavili da se borimo, uništili bi tu tehniku, ionako je dosta oštećena. Tada mi nismo imali, to što smo imali. A tu su i Džukić i Španović. Španović je kasnije došao. Zna Đukić koliko je Kninski korpus brojao, kada sam ja donio odluku, po naređenju, koju sam primio telefonom, da krenem ka obalnom rubu. Bio sam 1353. i evo ga Martić, pozvao sam njega i Babića, da pozovu narod da ide u borbu, kako je tko išao tako je prihvatao oružje i išao u borbu, kazao je Mladić bosanskim Srbima.
No, istine radi, generalu Mladiću za zauzimanje Zadra Orkan uopće nije trebao. Imao je višak ukopane artiljerije, tri kilometra od Kalelarge, s kojom je mogao tući po gradu, a što je i činio. Za zauzimanje Zadra trebala mu je pješadija, srca osvajačkog pohoda, a to nije imao, što, čini se nije imao snage priznati Karadžićevim zastupnicima pa im je plasirao priču o Orkanu koji sada radi kod Mostara.
Do akcije Maslenica srpske snage su imale Zadar na dlanu, u dometu lake artiljerije, u što smo se osobno uvjerili. A to nam je potvrdio i Božo Krce, načelnik obavještajne i kontraobavještajne službe 112. brigade, koji je s Mladićem pregovarao o izvlačenju vojske iz zadarskih vojarni.
Inače, da je Krce pregovarao s Mladićem saznali smo tek sada čitajući transkript sa Skupštine bosanskih Srba. Mladić je dijalozima s Krcom, s kojim je imao kako kaže “vruću liniju” posvetio značajan prostor u svom izbornom govoru za načelnika Glavnog štaba vojske bosanskih Srba.
- Pošto sam znao tog nekog Božu Krcu, inžinjera iz sela Trilja, glavni je bio za obranu Zadra, dolazim u kancelariju i nazovem ga, a on ‘o gospodine generale znate nema iseljavanja više’. Dobro, gospodine Krce, zbog čega ne može da se iznosi, iznosite sve, sve može da ostane samo bez oružja…, prepričava Mladić dijaloge potom iznoseći kakve je zapovjedio dao komandantima artiljerijske i raketne grupe.
- Komandanti slušajte naređenje. Iks taj i taj, petocifreni broj, ipsilon taj i taj, set taj i taj pa pod toliko. Krce, jesi li čuo, ‘ha generale, znamo vi vaše šeme, to ti je hotel Kolovare. Nećete vi tamo, tu je Evropska zajednica smještena’. Baš ću ja tu da tučem, jer su vas oni i doveli ovdje. Pet minuta imaš da se zaklonite, isteklo pet minuta, a, gospodine počinjem dejstvo, komandant 5 plutona pali.
Ovaj dum, dum, dum, a ovaj viče jesi li ti Mladiću normalan, a na što je on odgovorio Krci, “super normalan, bio sam na sistematskom pregledu i svi rezultati kao da sam imao dvadeset godina”.
Filip Jakov tučem s 20 plutona brodske artiljerije, a Krce moli, crvči, molim te prekini, dogovorit ćemo se. Kad je završio to što ćemo se dogovoriti, jer se nismo dogovorili, rekao sam mu, pusti kolonu ovog momenta Krco, i upamti znam gdje je tvoj Krizni štab. Tući ću i tebe ali mi trebaš da iseliš, zaustaviš li još i jedno vozilo nemam poslije milosti…, pričao je Mladić kako je Hrvatima utjeravao strah u kosti.
Danas nam Krce pojašnjava, nakon uvida u transkript, kako je Mladić želio izmijeniti sporazum o iseljavanju vojske koji su potpisali s generalom Vladimirom Vukovićem, komandantom Kninskog korpusa, Mladićevim prethodnikom.
’On je skroz lud...’
- Najprije je dogovoreno iseljavanje vojarne u Šepurinama a tek poslije ostale tri iz grada. Mladić je htio najprije iseliti ove tri iz grada, a da ostanu u Šepurinama, čime bi grad, i cijelu Dalmaciju držali u blokadi.
Mi im to nismo mogli dozvoliti. Takav sporazum, koji smo uspjeli dobiti s Vukovićem, s Mladićem sigurno ne bismo uspjeli, on je skroz lud, i vojsku u kasarnama bi žrtvovao da ostvari svoj cilj i da drži Zadar na nišanu. Prijetio je i tukao po gradu kad god bi poželio, kaže nam Krce.
Ispričao je Mladić srpskim zastupnicima kako ga je Krce pitao tko mu je šef sada kada više nema Jugoslavije.
- E kada više nema toga, šef sam sada sam sebi, a vi izvolite, kaže Mladić dodajući da će politički šef Republike Srpske BiH sada biti njegov šef.
Haaški optuženik, amnestiran za zločine počinjene u Lijepoj našoj, pojasnio je i zašto je 9. korus JNA, koji je držao front od čak 650 kilometara bio ‘uspješan’: “Kninski korpus je imao uspjeha jer su u zoni odgovornosti korpusa pod jedinstvenom komandom bile i snage JNA i teritorijalna obrana i Martićeva milicija, jel tako Martiću”, Mladić navodi primjer kako su on i Martić zajedničkim snagama zauzeli Kijevo.
- Pozovem ga i kažem, ti na Kijevo, daj mi 40 milicionera, i učestvovao si u borbi, je li tako Milane. I radili smo ono što smo mi planirali, i ovdje će biti artiljerija i ta artiljerija radi.
Naveo je Mladić i probleme u Kninskom korpusu. Veli taj korpus je bio pripremljen za predaju – sav, a što nije ni čudo tko mu je bio godinama na čelu. Pa se obrušio na načelnika inženjerije Stjepana Strbada, koji se izvlačio na razne načine da ne napravi plan miniranja Masleničkog mosta.
- Najveći ustaša, evo, tu ljudi znaju, Stjepan Strbad, nema većeg zlikavca i ustaše u Hrvatskoj i Evropi. Bio je načelnik inžinjerije. Dođi Strba ovamo, idi miniraj Maslenički most, ama druže generale ja taj most.... Slušaj bre, izvrši naređenje, napiši napismeno naređenje. Pa mi napiše jedno, drugo, pa ne valja, pa treće, pa mogu li ja da napišem…
Kad sam došao na Maslenički most ponio sam sa sobom eksploziv, veli general Ratko, a “najvećeg ustašu u Hrvatskoj i Evropi” “Slobodna” nije uspjela naći...
Govorio je Mladić i o Drnišu i o Benkovcu gdje su ga dočekali “s cvijećem i podignuta tri prsta” ali nisu bili spremni za front pa ih je morao podučiti da se obrana zemlje ne može odbiti.
“Ja sam njima kazao: Momci neće ni petao sam u lonac”!
O Škabrnji ni riječi!?
Založio se general Mladić, kojem je glavna referenca bila ozloglašenost na hrvatskom ratištu da se “udruži sva zajednička pamet, od političke, duhovne, naučne i kulturne u Republici Srpskoj BiH i Srpskoj Republici Krajini” da se postigne cilj stvaranja srpskih država koje će se povezati i teritorijalno s maticom Srbijom koridorom kroz Posavinu.•
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....