Poznati i uvaženi sportski komentator Milojko Pantić i prije se s jasnim stavom i argumentima uspješno i intrigantno ogledao u političkim temama. Pisao je, kritički naravno, i o Aleksandru Vučiću i o njegovome načinu vođenja države, a to je napravio i ovaj put u listu Danas.
Tekst Milojka Pantića prenosimo u cijelosti:
Mi ili on, dotle smo došli. Ova izjava Stanislave Pak, istaknute članice SNS-a i savjetnice nekadašnjeg polupismenog predsjednika Nikolića, najkraći je, ali i najilustrativniji opis stanja u zemlji Srbiji.
Jer već ravno jedanaest godina građani Srbije žive pod neopisivom torturom Aleksandra Vučića, jednog iskompleksiranog i neostvarenog nogometnog huligana sa Zvezdinog stadiona.
Sve to pod parolom: "Mene samo Srbija zanima, ja za Srbiju živim". A iza te lažne ljubavi i lažnog patriotizma kriju se nezamislive pljačke građana i države, laži, prevare, nasilje i ubojstva ljudi, piše Milojko Pantić za Danas.
Uplašen od stotine tisuća Beograđana koji su izašli na ulice poslije, što bi Desanka Maksimović rekla "Krvave bajke" 21. vijeka, odnosno strijeljanja djece u beogradskoj osnovnoj školi i u selima kod Mladenovca, odlučio je da u Beogradu, o trošku građana naravno, napravi, kako je rekao, najveći skup u povijesti Srbije.
Računao je na barem polovicu od šesto - sedamsto tisuća članova svoje parapolitičke organizacije SNS, koje je po uzoru na Hitlera i njegovu nacionalsocijalističku radničku partiju, instalirao u svim državnim institucijama, od parlamenta, sudova i vlade do općina i mjesnih zajednica, kulturnih ustanova, sportskih klubova i saveza i naravno javnih i državnih privrednih poduzeća.
Izrežirani odnosi s kosovskim albancima
Mislio je i na stotine tisuća nekadašnjih radnih ljudi i građana najvećih gubitnika u tzv. tranziciji. To su ljudi kojima je oduzeta ekonomska sloboda i sigurnost, a samim tim i dostojanstvo, po čemu se čovjek razlikuje od ostalog živog svijeta na planetu. Htio je pokazati kako ima većinu da u Srbiji radi što mu je volja.
Prevario se u računici jer stručnjaci kažu da na njegovom povijesnom skupu nije bilo više od 45 do 50 tisuća ljudi.
Miting je međutim bio zaista povijesni, ali po tome što je Srbija postala jedina zemlja u političkoj povijesti čovječanstva u kojoj vlast mitingira protiv svojih građana.
Preko nikad jačeg ozvučenja, grmio je da Srbija neće ići ni u kakve ratove. Njegov cilj je kaže, mir, a u isto vrijeme na Sjeveru Kosova, u dogovoru sa svojim partnerima iz kosovskih vlasti, s kojima neovlašteno i protuustavno pregovara o sudbini preostalih Srba u toj bivšoj srpskoj pokrajini, organizira i inscenira sukob kosovske policije i Srba i diže borbenu gotovost Vojske Srbije.
Ta vojska ne smije petardu baciti na teritoriju Kosova, a kamoli braniti Srbe. Dokaz da je sve izrežirano jesu autobusi s kosovskim tablicama kojima su upravljali Albanci, a koji su dovozili Srbe na miting u Beogradu. Ima međutim puno ljudi među kojima je i Novak Đoković, koji ne shvaćaju Vučićeve monstruozne manipulacije samo radi opstanka na vlasti.
Vučić je naredio da Srbi s Kosova napuste institucije vlasti, da napuste policiju i da ne izlaze na lokalne izbore na Sjeveru Kosova u općinama gdje imaju apsolutnu većinu. Sada uz pomoć jedinica "Službe" za "prljave državne" poslove nastoji nas uvjeriti da će Srbi životima braniti te općine u kojima i dalje imaju većinu, ali ne i vlast.
Usporedbe s Miloševićem i Arkanom
Tako je nekad Milošević raspirivao međunacionalnu mržnju uz pomoć kriminalca Arkana i njegove navijačke paravojske u kojoj je bio i aktualni predsjednik Srbije.
Dio svog nadripatriotizma u govoru na kontramitingu, neostvareni nogometni huligan posvetio je i zahtjevima građana s protesta protiv nasilja kojih je 19. svibnja bilo tri puta više nego na njegovom povijesnom skupu.
Pozivam opoziciju, kaže, da razgovaramo o svemu, samo razgovor o prijelaznoj vladi ne dolazi u obzir. A jedino se o tome može i mora razgovarati sa čovjekom koji je ukinuo republiku gazeći Ustav i uvodeći osobnu diktaturu.
Jer čak i da nije bilo ni jedne od silnih neprocesuiranih afera tokom njegove neograničene vladavine, zloupotreba vlasti u organiziranju "povijesnog skupa" o trošku građana Srbije, zbog obrane svoje kriminogene vlasti, dovoljan je razlog ne za ostavku već za doživotni zatvor.
Tragediju Srbije nažalost pojačavaju i mnoge ugledne javne ličnosti, umjetnici i sportaši i to tako što su iz čistog koristoljublja "izgubili istinu" o Vučiću, da parafraziram njemačkog filozofa Heideggera.
Valjda će sada poslije najave nove provokacije režima, u vidu organiziranja mitinga, "Stop nasilju na Kosovu i Metohiji", u petak u isto vrijeme i na istom mjestu kao i skup građana protiv nasilja u Srbiji, svi shvatiti što namjerava neostvareni nogometni huligan na mjestu predsjednika.
Ne pada mu na pamet predati vlast po cijenu građanskog rata u Srbiji. Tek ćemo se mi s njim o jadu zabaviti, ali je jasno isto tako, da ćemo vrlo brzo dobiti odgovor na pitanje: "Mi ili on", napisao je Milojko Pantić za Danas, uz napomenu uredništva da "stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa".
