Od povratka u svoje selo davne 2002. godine, Ferida svaki dan iščekuje svoju djecu, čiji zagrljaj osjeća punih 30 godina, otkako ih je ispratila u spas preko šume.
“Ja najviše samo sjedim ovdje i gledam kroz prozor. Naročito kad sam kuću napravila jer sve mislim, sad će oni izbit odozdo od kuće i idu gore ovamo. Sve gledam, znaš, gdje mi je donja ova kuća bila, ali nema nikad ništa. Nadao se insan, nadao, dok nisu pozvali mene da idem u Tuzlu da se potpišem. Prvo Dževada našli, pa onda i Vahida. Poslije i braću su tu mi našli”, priča majka Ferida, pišu Azra Husarić Omerović i Lejla Memčić za Detektor.ba.
Pokušavajući se prisjetiti rastanka s obitelji, kaže kako joj srpanj teško pada jer joj se vraćaju sjećanja na njihove zagrljaje i posljednje riječi koje su ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....