Ljudina je Husejn. Pravi Bosanac! Smajić. Krupan, dobrodušan, domaćin kakav treba svakom na putu. Miran ko ulje, vatren u nuždi, ima u Huse vazda vremena za fildžan razgovora i pladanj meze, a komu se žuri, taj neka i ne svraća.
Tu lokaciju, Crkvina su je zvali još i Austrijanci - ljupku prodolinu iznad Bugojna, okruženu vrhovima pošumljenima crnim borom i skuta prošaranih jasenovinom, rubom koje bistre vode Pršljanice teku - čovjek je naslijedio: prepisali mu je roditelji dočim se rodio. Jedini sin iza šest sestara! Ranih pedesetih godina onog stoljeća. Nisu je Husini puno prije ni bili kupili.
Vesela Straža! Tu je blizu nekoć gradina bila, utvrda. Mir božji, pjevaju ptice…
- I stara je crkva moja ljubav: našo sam je, iskopo i kosti naše kraljice otkrio u njoj, al ova...