Gorki miris ekstremne desnice, besmislene rasprave, podjele i poticanje na neke ružne i drastične radnje koje nažalost dobro poznajemo – sve se vratilo na Balkan. Nacionalisti ponovno preuzimaju vlast u Sjevernoj Makedoniji, u Hrvatskoj netko traži vladu bez Srba i dobio ju je, u Srbiji navijaju za Xi Jinpinga, a u BiH netko plaši novim ratom. Čini se da je pozornica spremna za povratak u te godine, o kojima se u ovoj regiji govori kao o Lordu Voldemortu. Idemo redom.
Ljutiti, ogorčeni i očajni građani Sjeverne Makedonije glasali su za promjene na nedavnim parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Umorni od loše kvalitete života, inflacije, skokova cijena, odabrali su jedinu opciju uz aktualnu vlast - desnu oporbu, Anđela Krstović za Novu.rs.
Gordana Siljanovska Davkova postala je nova predsjednica Sjeverne Makedonije, iako, prema vlastitom priznanju, nije bila za promjenu imena države. Novi premijer najvjerojatnije će biti Hristijan Mickoski, nakon uvjerljive pobjede stranke VMRO-DPMNE.
Prema prikazanom u kampanji, stavovi Siljanovske Davkove i Mickoskog prilično su slični. Čini se da će ovo biti stabilna, nacionalistička, desničarska vlada u Sjevernoj Makedoniji.
Vlada koja bi se svidjela Franji Tuđmanu
Ali gdje su građani? Siljanovska Davkova obećala je da će biti predsjednica svih građana, a Mickoski da su upravo oni pobijedili na ovim izborima. Za to vrijeme građani žurno žele promjene. Ne žive onako kako im je obećano nakon Prespanskog sporazuma. Ušli su u NATO, ali što to znači za nekoga tko radi dva posla da bi osigurao opstanak obitelji, a korupcija cvjeta i država sudjeluje u njoj. Od napretka na EU putu ostali su "samo dugmići".
Iz EU stižu generičke poruke poput "očekujemo da će država ostati na europskom putu", ali ona je u blatu od 2003. Više od 20 godina prljave političke igre i varanje ljudi koji su već promijenili Ustav i ime zemlje za obećanu bolju budućnost. Sada se od njih traži promjena jezika, povijesti i opet – Ustava.
U međuvremenu, država koja je članica EU i ponosi se time (i trebala bi), formira vladu koja bi se vjerojatno svidjela Franji Tuđmanu. Andrej Plenković nakon izbora 17. travnja nije imao puno opcija, ali je ipak uspio uzeti najgoru od ponuđenih. U Vladu ulazi ekstremno desni Domovinski pokret (DP) koji je osnovao Miroslav Škoro, a sada ga vodi gradonačelnik Vukovara Ivan Penava.
Penava će dobiti tri ministarstva, a najvjerojatnije će biti i potpredsjednik Vlade. Na njegov izričit zahtjev, u Vladi nema predstavnika srpske nacionalne manjine, iako su ranije bili stalni koalicijski partner Plenkovićeva HDZ-a. Sada čelnik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Milorad Pupovac kaže da svojom odlukom neće u Vladu.
Novčanik u Bruxellesu, srce i duša u Pekingu i Moskvi
Istina je da je desničar Penava Plenkiju postao važniji od onoga što će netko reći o manjinama u Vladi. A samo nekoliko mjeseci ranije pljuštale su uvrede između dvojice bivših saveznika koji su postali ljuti neprijatelji. Ali ovaj sukob neće biti ništa što golema žudnja za moći ne može riješiti.
Uostalom, šuška se da je Plenki viđen za visoke funkcije unutar same EU, pa je bilo važno što prije završiti sapunicu u Hrvatskoj i pripremiti se za europske izbore u lipnju.
Za to vrijeme u Srbiji su tekle pripreme za dolazak "čeličnog prijatelja". Čelični Xi Jinping sletio je u beogradsku zračnu luku i prekinuo prijenos Eurosonga. Nije prvi, a pogotovo ne posljednji put da su srpske vlasti izabrale Kinu umjesto Europe, Istok umjesto Zapada.
Ova praksa se njeguje više od desetljeća. Iz čvrstog zagrljaja Emmanuela Macrona i njegovih tajnih odaja, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić s osmijehom namiguje Xi Jinpingu i Vladimiru Putinu, obećavajući da mu to ništa ne znači. Preko Macronova i Scholzova ramena svojim čeličnim prijateljima iz Istoka poručuje da im je Srbija posvećena i da koketira s Bruxellesom jer, eto, okolnosti tako zahtijevaju. Naš novčanik je možda u Bruxellesu, ali naše srce i duša su u Pekingu i Moskvi.
To je dokazao i selidbom Srba iz raznih krajeva koji dolaze pozdraviti "čovjeka kojeg želi cijeli svijet, a došao je i kod nas", kako je rekao Siniša Mali. Sa zastavama su klicali tom čovjeku, s kojim ih je Aca Srbin toliko zadužio da je pitanje mogu li im unuci vratiti dugove za koje su ni krivi ni dužni.
Poznato je za koga rade Vučić i Kurti
Odatle su se vratili svojim kućama, kako bi ionako slaba primanja podijelili za račune, hranu, neki za plaćanje stanarine, neki za djecu koja studiraju i žive u drugim gradovima. Idu novi izbori, moramo se pripremiti. I s tugom čitati da su srpski proizvodi jeftiniji u Crnoj Gori. Iako, ako imaju samo MTS, gledat će aerodromski plesni nastup za brata Xija.
A oni koji nemaju pristup srpskim proizvodima na dijelu teritorija Srbije su Srbi s Kosova i Metohije. Usklađeni ples Aleksandra Vučića i Albina Kurtija doveo je do situacije koju Srbi opisuju kao "nikad goru".
Kurti, koji je bio iznenađen izvješćem State Departmenta o ljudskim pravima na Kosovu, uspio je podijeliti Albance na Kosovu, u samoj Albaniji i Sjevernoj Makedoniji. Osim toga, njegovi potezi nisu zaobišli ni međunarodnu zajednicu koja, čini se, gubi strpljenje, ali i načine kako ga kontrolirati.
Njega Albanci optužuju da radi za Srbe, a Srbi Vučića da radi za Albance. I jedno i drugo je pogrešno. Kurti i Vučić rade samo za sebe. Ako to znači da Srbi i Albanci ginu u vatrenom obruču – službeni Beograd i Priština neće za njima suze roniti. Uplašenim, napuštenim i gladnim narodom najlakše je vladati.
Kao da zveckanje oružjem na Kosovu nije dovoljno, slični zvuci straha naroda stižu i iz Bosne i Hercegovine, točnije iz Republike Srpske.
"Ako Dodik najavi odcjepljenje, ovdje će za sat vremena izbiti rat", rekao je nedavno za njemački Die Welt Ćamil Duraković, potpredsjednik Republike Srpske iz reda bošnjačkog naroda.
Crna Gora u EU kreće
Duraković je, kako kaže, zabrinut, a Dodik godinama priča o secesiji. Međutim, ta riječ se često spominjala posljednjih mjeseci. Zli jezici će reći da se on mnogo češće spominje nego što je Dodik redovit gost na brifinzima u Moskvi.
Milorad Dodik prijeti da će usvojiti svoj izborni zakon, da Republika Srpska neće sudjelovati u radu niti jedne institucije BiH, da je potrebno odcjepljenje, a idealno ujedinjenje sa Srbijom.
Oni koji ga dobro poznaju kažu da od toga nema ništa, da "pas koji laje ne grize". Da je svjestan i posljedica za svoju kopupcijsku hobotnicu ako poduzme drastične korake.
Kažu to i neki dužnosnici, analitičari i novinari iz Republike Srpske.
Ali nisu uvjereni ljudi kojima se reklamira na društvenim mrežama da se na granicama i u gradovima skupljaju nekakvi tenkovi. I neka se kasnije ispostavi da je riječ o lažnim fotografijama i informacijama ili nekim unaprijed zakazanim i najavljenim vojnim vježbama, malo je potrebno da se već traumatiziranim ljudima vrate sjećanja na te mračne devedesete i strah od ponavljanja pakla. Uplašenim, napuštenim i gladnim narodom najlakše je vladati.
Tu negdje, između svega napisanog u ovim redovima, nalazi se Crna Gora - najmanja balkanska država. Država koja se hvata u koštac s naslijeđem Mila Đukanovića, dok razmišlja može li ga uhititi.
Država u kojoj sada često padaju vlade, ali i to je bolje nego da jedan čovjek vlada 30 godina. Država koja redovito uhićuje policajce, suce, tužitelje koji su bili dio kriminalnih klanova.
I ono što tamošnji dužnosnici često ističu, zemlja koja se bori da postane 28. članica Europske unije. Ne daj se, Crna Goro, piše Nova.rs.
