Na pravoslavni Badnjak 1942. godine, u Tuzli se odigrao povijesni događaj koji predstavlja paradigmu borbe za život na ovim prostorima. Ustaški tajni odbor za istrebljenje Srba i Židova u Tuzli je planirao 6. siječnja 1942. godine, na Badnju večer, minirati Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice i pobiti okupljene vjernike, piše portal Slobodna Bosna.
Za ovu informaciju je saznao tuzlanski muftija Muhamed Šefket ef. Kurt koji je, s grupom uglednih Tuzlaka, zatražio hitan prijem kod njemačkog zapovjednika grada, potpukovnika Wista, i od njega energično zahtijevao da onemogući zločin.
Njemačka komanda je, iz svojih interesa, odmah istakla plakat s upozorenjem da “nitko ne smije nikoga zlostavljati, oduzimati ili rušiti tuđu imovinu i dirati živalj koji slavi”. Zahvaljujući angažmanu muftije Kurta, u Tuzli nije bilo masovnih zločina. Ovaj događaj jedan je od najboljih primjera obrane zajedničkog života različitih etničkih i vjerskih zajednica u Tuzli i čitavoj Bosni i Hercegovini.
Efendija Kurt je rođen u Mostaru, a odrastao u Travniku gdje je završio osnovnu školu. Studirao je u Istanbulu i Damasku, a po povratku u BiH, radio je u Travničkoj medresi i bio imam Hadži Alaj-begove džamije. Potom je postao muftija banjalučki, a iz Banje Luke je po službenoj dužnosti 1925. godine premješten u Tuzlu.
Kao tuzlanski muftija, sudjelovao je u svim društvenim zbivanjima i osnovao prvo muslimansko dobrotvorno društvo Džejletu-l-hajr. Pomagao je školovanje djece. Ostao je upamćen po izreci: "Mi smo europski muslimani i u Europi možemo opstati samo ako učimo i ako se školujemo". Preminuo je u Tuzli 1963. godine.
Pisac Meša Selimović je zapisao da je muftija Kurt bio dinamičan, neustrašiv i plemenit čovjek, te naveo da je na njegovu dženazu došlo desetak tisuća ljudi, među kojima najviše Srba, seljaka iz okoline Tuzle.