Hrvatska i ja se volimo javno – izjavio je svojedobno u Jasenovcu Porfirije, tada mitropolit zagrebačko-ljubljanski, a danas patrijarh Srpske pravoslavne crkve, praveći asocijaciju na naslov knjige svojih javnih nastupa tijekom službovanja u Hrvatskoj – "Zagreb i ja se volimo javno".
Porfirije je tijekom svoje službe u Hrvatskoj isticao međusobnu ljubav i povezanost, izjavljujući da voli sve ljude bez obzira na nacionalnu pripadnost. Isticao je da Bog ne pravi razliku među imenima, nego cijeni čisto srce koje gradi mir.
Govoreći o stradalima, naglašavao je da se okuplja u molitvi s pijetetom te da se osobno moli za sve nevine žrtve sukoba na svim stranama. Također je naglašavao apsolutno poštovanje prema svakoj državi i pravu svakog čovjeka da slobodno izrazi svoj nacionalni identitet.
Međutim, taj i takav Porfirije, nakon što je odjenuo uniformu srpskog patrijarha, promijenio je narativ svojih javnih nastupa i – ocjena je mnogih analitičara – stavio se u potpunosti u službu aktualnog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i njegova režima.
Vrhunac – nitko drugi nego Porfirije u trenutku pisanja ovog teksta služi opijelo preminulom ratnom zločincu, komandantu bosanskih Srba osuđenom u Den Haagu za zločin genocida i štošta drugo.
"Njegovo ime ostat će duboko utkano u pamćenje i molitve najvećeg dijela srpskog pravoslavnog naroda", rekao je Porfirije o pokojnom zločincu.
"Pravoslavna crkva se za svakog moli. Danas stojimo pred onim za kojeg znamo da je bio kršćanin, Ratkom generalom o kome svjedoče svećenici i koji je posljednjih godina smireno ispovijedao i pričešćivao se tijelom i krvlju Hristovom, nadajući se za milost i ljubav Božju i koji se na kraju upokojio držeći krst hristoliki na svojim grudima", rekao je, među ostalim, on, prenosi N1. "Znamo da će njegovo ime ostati duboko utkano u pamćenje i molitve najvećeg dijela srpskog pravoslavnog naroda, koji prema njemu osjeća kao prema vojniku i komandantu koji je u jednom teškom i tragičnom vremenu stajao na čelu vojske svog naroda i položio život za slobodu i opstanak svoga roda."
"Stojimo pred životom koji nije moguće odvojiti od jednog strašnog vremena, užasnog rata, izgubljenih domova, života i grobova. Zato se, moleći se za dušu pokojnika, molimo i za sve one čiji su životi ugašeni", kazao je patrijarh Porfirije.
Transformacija po volji režima
Kako se netko tko je predano radio na ponovnom uspostavljanju ratom prekinutih veza između Srba i Hrvata i tko se isticao porukama tolerancije i kršćanskog jedinstva u vjeri našao iznad odra čovjeka koji je osuđen jer je pobio na tisuće vezanih zarobljenika nakon dobivene bitke u Srebrenici i koji je četiri godine najstrašnije tlačio, terorizirao i ubijao jedan grad, Sarajevo, i koji je prije svega toga ubijao, rušio i palio po Hrvatskoj, pitali smo sugovornike "Slobodne", i kako se takva transformacija može dogoditi jednom vjerniku, duhovnom vođi i poglavaru Crkve.
"Bliska mi je Biblija, ali ova crkva koju predvodi Porfirije mi je daleko od bliske. Ja ne prihvaćam kao kršćanin crkvu koja slavi i glorificira osuđenike za genocid. To je potpuno antikršćanski čin i to je suprotno svemu onome čemu nas kršćanstvo uči", izjavio je za "Slobodnu" Čedomir Stojković, odvjetnik koji je 1990-ih i 2000-ih bio funkcionar Demokršćanske stranke Srbije, a koji danas predvodi prozapadnu političku grupu "Oktobar".
"Od trena kad je počeo družiti se s Vučićem, Porfirije je preuzeo u potpunosti njegovu politiku i stao je u obranu zapravo miloševićevsko-vučićevsko-šešeljevskih nacionalnih stavova i s ovom izjavom na sahrani Ratka Mladića de facto je postao fašist", kaže za "Slobodnu" Stojković, koji je donedavno proveo četiri mjeseca iza rešetaka zbog kritike režima i koga i dalje redovito zaustavljaju i temeljito pretražuju kada pokuša prijeći državnu granicu.
Vukašin Milićević, teolog i bivši svećenik kojega je Crkveni sud SPC-a izbacio iz Crkve zbog kritike aktualnog srbijanskog režima i vrha Crkve, kaže za "Slobodnu" da je "i patrijarh Porfirije jedan od glavnih funkcionara kleptonacionalističkog srbijanskog režima", te da je između njega i nekih koji su u prvim redovima agresivne obrane režima "jedina razlika njihov trenutni ‘outfit‘".
"To su ljudi koji su u stanju pogaziti svako elementarno moralno ili vjersko načelo s ciljem da se njihova ‘ekipa‘ održi na pozicijama moći. Službena Srpska pravoslavna crkva se pod Porfirijem konačno pretvorila u etnonacionalističku pseudokršćansku sektu i perionicu prljavog novca koji režim pljačka od građana Srbije i stječe trgujući kokainom i oružjem i bit će potrebno mnogo truda i vremena da se i ona, dakle Crkva, kao i čitavo društvo u Srbiji, postave na noge i vrate vlastitim zdravim izvorima i temeljima koji se još uvijek, uz malo truda, mogu otkopati. Ono što je dobro je to što su mladi ljudi pokazali da potencijal za tako nešto i te kako postoji", kaže Milićević govoreći o studentskom prosvjedu u Srbiji.
On podsjeća i na nedavno objavljeno istraživanje sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), koje pokazuje na koji način je proveden Porfirijev izbor po volji režima.
"U svemu tome su, gle čuda, glavnu riječ odigrale obavještajno-zločinačko-kriminalne strukture čijeg ‘mučenika‘, posve razumljivo, Porfirije danas javno oplakuje, što, pored svega ostalog, govori i o prirodi njegove nekadašnje ‘javne ljubavi‘ sa Zagrebom. Ukratko, kada je riječ o Porfirijevu moralu, on bi se mogao ponajbolje opisati slikom jedne druge ‘javne‘ institucije", zaključuje Milićević.
Tajne službe, Crkva i zajednička fronta
Odvjetnik Stojković misli da su u transformaciji Porfirijevu ključnu ulogu odigrale obavještajne službe.
"Obavještajne službe postoje upravo da bi utjecale na mišljenje kako širokih društvenih skupina, tako i pojedinaca. I to je poznata uloga svih obavještajnih službi istočnjačkog tipa – od centara za preodgoj u Ruskoj Federaciji, Kini itd., do suptilnih metoda utjecaja na čovjeka da promijeni mišljenje i stavove, točno to se dogodilo s patrijarhom Porfirijem. Najprije je Vučić preuzeo kompletnu obavještajnu službu Srbije, a onda je nju potpuno upotrijebio i zloupotrijebio da mijenja mišljenja stotinama istaknutih ljudi", kaže Stojković, te zaključuje:
"Porfirije je samo jedna karika u tom ogromnom lancu ljudi koji su promijenili mišljenje. On je izložen djelovanju tajne službe Srbije. Postoji čitava znanost kako se pristupa pojedincima da bi promijenili svoje mišljenje i stavove, a naravno ništa se od toga ne može dogoditi ako pojedinci imaju čvrstinu karaktera, koju Porfirije očito nema."
O tome da je Srpska pravoslavna crkva dio šire fronte, govori i Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji.
"Riječ je o vješto pripremljenom i sinkroniziranom igrokazu u kojem su država, vojska i crkva djelovale na istom zajedničkom zadatku – glorifikaciji ratnog zločinca. Svaka od ovih institucija imala je svoju jasnu ulogu u predstavi koja je imala za cilj rehabilitirati politiku devedesetih i zvanično legitimirati ono što je godinama građeno u sjenci", navela je ta nevladina udruga, koja se u Srbiji i tijekom ratova borila protiv politike zločina i zločinaca.
"Ova masovna manifestacija, organizirana uz logističku podršku i najviše državne i vjerske počasti, poslužila je kao idealna pozornica za slanje jasne i nedvosmislene poruke: Srbija i Republika Srpska su jedno. Međunarodna zajednica danas ne svjedoči nikakvom iznenađenju, već samo žanje logičan ishod vlastitog oportunizma i politike popuštanja, dok promatra kako se nekadašnji nacionalistički narativi pretvaraju u opipljivu političku i teritorijalnu realnost", zaključuje Helsinški odbor.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....