StoryEditorOCM
Regijapriprema terena

Pozadina igrokaza o preseljenju Titovih ostataka iz Beograda: Šapić je nekad bio veliki igrač, danas obični epizodist

28. rujna 2024. - 15:27

Iako će netko kazati, nema šanse da mu prođe ideja sad kad ga je "poklopio" predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, beogradski gradonačelnik Aleksandar Šapić zapravo je odlično odigrao svoju ulogu.

Kad je zatražio izmještanje posmrtnih ostataka Josipa Broza Tita iz Kuće cvijeća na Dedinju, Šapić je, kao u najslavnijim danima vaterpolske karijere, kad je bio jedan od najboljih igrača na svijetu, zapravo izveo fintu za javnost.

Još je jednom "podsjetio" javnost da je bivši komunistički vođa zapravo uljez u elitnom dijelu Beograda i tamošnjega muzeološkog postava, a, što je još važnije, pripremio je javno mnijenje na skore intervencije. I važnu korekciju u nacionalnoj politici sjećanja. Šapić je time pokazao da je poslušan i igrač zadatka. Kao vaterpolist bio je redovito najbolji strijelac u svakoj ekipi za koju je igrao, ali očito se s vremenom i prioriteti mijenjaju. Naposljetku, sada, kao član Srpske napredne stranke, ima i drugog "trenera". Ovaj ne trpi neposlušnost.

Osim Titovih ostataka, na "meti" mu se našla i grobnica četvorice narodnih heroja s Kalemegdana (Ivana Milutinovića, Ive Lole Ribara, Đure Đakovića i Moše Pijade), sve uz argumentaciju kako "jednom zauvijek treba raščistiti s boljševizmom i komunizmom, koji je bio poguban po srpski narod". Također, Šapić je iznio i ideju da u parku na Terazijskoj terasi, u središtu Beograda, osvane spomenik četničkom vođi iz Drugog svjetskog rata Draži Mihailoviću, inače ratnom zločincu osuđenom na smrt. "Oživljavanje" Mihailovića mu se čini važno "zbog nacionalnog pomirenja". Šapić je i ranije najavljivao da će zatražiti da Kuća cvijeća i Muzej Jugoslavije postanu "muzej srpske povijesti", te da se Josip Broz Tito "vrati u Kumrovec".

Uostalom, prije otprilike dvije i pol godine, istu je inicijativu zastupao i dr. Mišo Đurković, ravnatelj Instituta za europske studije iz Beograda. Govoreći o nužnosti preseljenja ostataka jugoslavenskog maršala, naglasio je kako bi to trebao biti prioritet budućih gradskih vlasti. Dakle, i Šapića.

image

Kuća cvijeća u Beogradu danas je i turistička atrakcija

Andrej Isaković/Afp

‘Nismo mi Ukrajina!‘

Dr. Đurković je svoj zahtjev "podebljao" tvrdnjama da je Tito, znan i kao maršal i doživotni predsjednik SFR Jugoslavije, koji je nakon smrti 1980. pokopan u mauzoleju nazvanom Kuća cvijeća, koja je danas dio Muzeja Jugoslavije, zapravo bio "monstrum", "zločinac", "kreator novih nacija na srpskom etničkom prostoru", zbog čega treba pod hitno ukloniti taj "mauzolej diktatora i okupatora".

"Uklanjanje one sramote s Dedinja bit će uvjet za početak ozdravljenja ovog naroda, grada i države", kazao je.

Iako je Šapić, kao revan učenik, poručio kako uklanjanje ostataka neće biti "barbarski čin", nego "dostojna ekshumacija", Vučić ga je vrlo brzo – demantirao.

Točnije, prvo se kao tobožnji žestoki protivnik Šapićeve inicijative oglasio Vučićev trbuhozborac od najvećeg povjerenja, trenutno na dužnosti potpredsjednika Vlade Srbije. Naravno, u pitanju je Aleksandar Vulin. On je istaknuo kako "Srbija nije Ukrajina ili Litva pa da ruši spomenike antifašistima i potire sve što je bilo prije generacije koja je sada na vlasti".

"Ako Šapić misli obilježiti 80 godina od oslobođenja Beograda tako što će rušiti spomenike partizanima, onda nije razumio da su Beograd oslobodili partizani i Crvena armija i da to nije stvar političkih uvjerenja ili odnosa prema političkoj praksi Josipa Broza Tita, već je to neoboriva činjenica", naveo je Vulin. Dodao je i kako Srbiju simpatiziraju mnoge zemlje Afrike i Azije, koje upravo zbog Titova ugleda nisu htjele priznati samostalno Kosovo... 

Oglasili su se i socijalisti Ivice Dačića, vjernog Vučićeva saveznika. Preseljenje je i njima neprihvatljivo.

Naravno da nema te ideje ili inicijative koju Vučićeva vlast ne stavlja na tržište političkog marketinga. Nije dugo prošlo i oglasio se – Vučić. Pa je tako za ugledni portal Politico izjavio kako "nikada nije bio ljubitelj komunista i komunističkog režima", ali i da je "Tito dio povijesti". "Živio je ovdje, sahranjen je ovdje i ostat će dio jugoslavenske i srpske povijesti", rekao je Vučić.

Ali, čemu onda cijeli ovaj igrokaz? Nije se Šapić tek tako sjetio svoga predizbornog obećanja, iako mu (ideološki) odmor od svakodnevnih kritika oporbe zbog stanja u srbijanskoj prijestolnici dobro dođe.

image

(Jugo)nostalgičari svih vrsta redovito pohode skupove posvećene voljenom im Maršalu

Bruno Konjević/Cropix

Upućeni u stanje u Srbiji tvrde da će Titovi ostaci ostati gdje i jesu, jer je to jedan od Vučićevih aduta u dokazivanju privrženosti ideji antifašizma. Pa bar je on navikao sjediti na (barem) dvije stolice!

No naši beogradski sugovornici nam kažu kako se ne bi kladili da će sve ovo preživjeti i grobnica četvorice narodnih heroja s Kalemegdana! Mihailović već ionako ima "svoj" mini muzej (u Bregalničkoj ulici na Vračaru), pa ni spomenik četničkom vođi nije realno očekivati tako skoro. Barem do iduće prigode u kojoj će Vučiću zatrebati homogeniziranje nacije na bazi nacionalizma, koji u praksi nije daleko od četništva. U svakom slučaju, Šapićevo "prepariranje" javnosti ispunilo je svoju svrhu.

image

Šapić asistirao, Vučić poentirao - beogradskom gradonačelniku je vjerojatno drago što ga je stvarni šef ‘poklopio‘ i kazao da od njegove ideje neće biti ništa. Zasad...

Andrej Isakovic/Afp

Bratstvo i jedinstvo

Beogradski povjesničar i pravnik Srđan Milošević u svom osvrtu na ovu temu (objavljenom u Peščaniku) ukazuje na to da je prije samo tri godine Skupština grada usvojila kao službenu pjesmu "Himna Beogradu" iz 1960. godine, u kojoj su i sljedeći stihovi:

"Slobodom drevni grade budi gord

digni zvijezdu na svoj stijeg.

Da svijetom tvoje slave prođe glas,

da odjekne dol i brijeg.

Jedinstva i bratstva sad pjesmu zapoj

nek tiranin svaki tu nađe grob svoj..."

Milošević dalje navodi: "Ovo spominjem kao flagrantnu ilustraciju catch-all pristupa: zvijezda na stijegu i jedinstvo i bratstvo neki su od najprepoznatljivijih toposa socijalističke Jugoslavije, koja se nerijetko naziva i – Titova Jugoslavija. Istini za volju, iz originalne pjesme je, za potrebe novog doba, izbačen stih koji spominje Maršala (‘Ali sada, uz Maršala/nepobjediv, čvrst k‘o kam/u svjetlu sijaš novom...‘). Ako se, sada, uz izbor za gradsku himnu pjesme iz socijalističkog razdoblja, sa stihovima koji predstavljaju samu srž ideologije socijalističke Jugoslavije, postavi ideja da se u Beogradu podigne spomenik Dragoljubu Mihailoviću, dobivena kombinacija izgleda kao vrhunska politikantska kalkulacija. Kada se tome doda nedavno preimenovanje ulica u Beogradu kako bi se imena Koče Popovića i Peke Dapčevića našla na plavim gradskim pločama, dojam o bijednom politikantstvu samo se pojačava", konstatira Milošević, inače i jedan od osnivača Centra za povijesne studije i dijalog.

"Tko zna koji je ovo put da Tita šalju u Kumrovec ili tako nešto", kazao je srbijanski povjesničar Stefan Radojković ovih dana za Deutsche Welle.

"Kad padne rejting, onda je dobro izvaditi teme u kojima si kao domoljub, a koje polariziraju, pa potpaljuješ biračko tijelo. Još ako se oporba upeca na te gluposti – puna kapa", razotkrit će Radojković "igru" koju je zaigrao nekadašnji vaterpolist na čelu Beograda. Ako ništa, kupio si je čovjek malo vremena...

Tema Titova preseljenja ide u ladicu, a vadi se "tko je prodao Kosovo", "zlokobni planovi kosovskog premijera Kurtija", "urote oporbe, Zapada i Vatikana protiv Vučića" i kako to već ide... 

image

Rodna Titova kuća u Kumrovcu - Zagorje se često spominje kao moguće konačno odredište zemnih ostataka nekadašnjega jugoslavenskog vođe

Ranko Suvar/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. studeni 2024 21:31