StoryEditor
Regijagradu i ‘srpskom svetu‘

Teofil Pančić: Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave ukazuje na svojevrsno društveno truljenje koje može trajati dok se ne umrtvi svaka alternativa

Piše PSD
16. rujna 2021. - 14:13
Pozivu srbijanske vlasti na isticanje zastave odazvala se natpolovična većina studentskoga doma u BeograduAndrej Isaković/AFP

U vrijeme odrastanja autora ovog teksta, državni su praznici imali kratka, lako zapamtljiva imena: Dan Republike, Dan borca, Nova godina... Najdužim se imenom zvao Međunarodni praznik rada, ali nitko ga nije zvao drugačije nego Prvi maj.

Kasnije, u novim državama i sistemima, imena praznika su se produžavala, a njihovi datumi – nerijetko i povodi - ostajali do danas nezapamtljivi. U Srbiji i drugim državama nastalim na tlu Jugoslavije, većina danas važećih praznika svaki put ugodno iznenadi radne ljude i građane: otkud sad ovo i što to bješe?

Srbiju ovih dana iznenađuje Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, praznik za koji vjerujemo da mu puno ime ne pamte ni oni koji su ga smislili. Uostalom, mogli su o istom trošku dodati još po nešto u taj naziv, kad im je već tako dobro krenulo, piše Teofil Pančić za Radio Slobodna Evropa.

Još je veće iznenađenje to da ga zapravo proslavljamo po drugi put, budući da se nitko ne sjeća da smo ga prošle godine proslavili premijerno.

image
Za proslavu Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave iskorišten je i Nikola Tesla
Andrej Isaković/AFP

Možda su baš zato oni nadležni, kao i oni koji nisu nadležni, ali se pitaju za sve, odlučili su ga ove godine tako "izreklamirati" da ovaj svečani dan više nikada ne zaboravimo?

Praznik nejasnog korijena i nezapamtljivog imena bit će, dakle, proslavljen "centralnom manifestacijom" podno spomenika Stefanu Nemanji, a pred zgradom gde je bila beogradska željeznička stanica, dok je Beograd imao željezničku stanicu (a nije imao Nemanju, točnije, nije imao pretenciozne "nemanjodonosioce"), zbog čega je pola glavnog grada danima u prometnoj blokadi; državne zastave bit će postavljene na svakom zamislivom i nezamislivom mjestu (autor ovog teksta sa svog prozora upravo gleda u dvije svježe postavljene na jednom nedužnom mostu), a praznik istog šarmantnog imena će u sličnom "formatu" biti obilježen i u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, što je također veoma zanimljiva poruka koju ideolozi "srpskog sveta" šalju ostatku svijeta.

'Huškanje' Srba iz svih okolnih zemalja

Pa čak ni to, izgleda, nije dovoljno da bi se ostvarila puna vizija "srpskog sveta". Najviši funkcioneri naprednjačke vlasti danima već "huškaju" Srbe iz svih okolnih zemalja da na ovaj novoustanovljeni svečani dan izvjese zastave na svoje kuće, a valjda i na terase stanova u stambenim zgradama, što li.

Na šta bi to sličilo i kakvu bi poruku slalo, o tome nisu mnogo mislili oni koji ni ranije nisu mnogo mislili o pojedinačnim ljudskim sudbinama, kao što su dokazali još u devedesetima, ležerno žrtvujući svoje sunarodnjake gdje god su se ovi zatekli u manjini, a nije bilo načina da se ta manjina ognjem i mačem pretvori u većinu.

Uostalom, na isti dan, današnji, praznični (hoće li i poslaničke dnevnice biti više zbog praznične tarife?), i Skupština Srbije i skupština bosanskohercegovačkog entiteta RS trebale bi izglasati Zakon o upotrebi srpskog jezika u javnom životu i očuvanju ćiriličnog pisma (ponovo obrnuto proporcionalan odnos dužine imena i kratkoće sadržaja i smisla?), ne bi li se i time potvrdilo "srpsko jedinstvo" iz naziva praznika. Nakon čega će se valjda pristupiti mahanju zastavama..., piše Teofil Pančić za Radio Slobodna Evropa.

image
Teofil Pančić: Srpska vlast je još u devedesetima ležerno žrtvovala svoje sunarodnjake gdje god su se zatekli u manjini
Damir Krajač/Cropix

Čemu sve ovo razmetanje i proizvodnja još jednog komunikacijskog šuma u relacijama sa susjedima? Svakako da za to postoje i pragmatični dnevnopolitički razlozi (njih nikada nije teško naći, pod uvjetom da ih želite tražiti) recimo u vidu skretanja pažnje javnosti sa sve ozbiljnijih afera, kontroverzi i problema s unutarnjom kohezijom glomaznog vladajućeg aparata, ali to je nedovoljno, nepotpuno, pa otuda temeljno netočno objašnjenje.

'Šuti i maši zastavom!'

Ono što tom opisu nedostaje jest sagledavanje same (ideološke, zašto ne reći) prirode vlasti okupljene oko Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke kao derivata Šešeljevih radikala. A ona je takva da joj je u "genetski kod" upisana prenaglašena etnonacionalna simbolika, agresivan i(li) podcjenjivački odnos prema susjedima, nastojanje da se država i društvo iznutra urede po militarističko-patrijarhalnom sistemu subordinacije u kojem jedna glava misli, nekoliko njih govore u njeno ime, a svi drugi slušaju, izvršavaju i... mašu zastavama.

Naposljetku, nismo li više puta čuli posljednjih mjeseci, od ljudi iz njegovog najbližeg političkog okruženja, da je Aleksandar Vučić predsjednik "svih Srba", a ne samo građana Republike Srbije (bez obzira na njihovu etničku ili vjersku pripadnost)?

image
'Mnogi od onih koji govore da je Aleksandar Vučić predsjednik 'svih Srba' zaslužni su veterani moralnog i civilizacijskog sloma Srbije s kraja prošlog vijeka'
Ivana Batev/Cropix

I da se "svi Srbi" trebaju okupiti oko te "glave", koja će im već smisliti, što bi Milošević onomad rekao, "radne zadatke"? Vjeruje li itko zaista da oni koji tako govore ne znaju što govore? Ne samo da znaju, nego im nije prvi put: mnogi od njih su prekaljeni asovi i zaslužni veterani moralnog i civilizacijskog sloma Srbije s kraja prošlog vijeka.

Dobra vijest za one koji bi vidjeli leđa ovakvoj vlasti jest da ovakvo sve neobuzdanije poigravanje ispraznom simbolikom ukazuje na dekadentnu, "baroknu" fazu vlasti, koja nastupa kad ova ostane bez ikakve ozbiljnije ideje i vizije što da radi i kako da se suoči i izbori s pravim problemima društva.

Loša vijest je da takva "dekadencija" ne ukazuje nužno na blizinu pada i na relativno jednostavnu i dostupnu ostvarivost promjene: svojevrsno društveno truljenje može potrajati dugo, toliko dugo dok ne izblijedi i dok se ne umrtvi svaka izgledna alternativa.

U međuvremenu, dobit ćemo svatko po jednu zastavu, da mašemo do iznemoglosti. Tko odbije ili prvi prestane mahati, ugledat će svoju sliku kao potjernicu na televizoru i na kiosku, da se "narod" ima čime zabavljati u pauzi reality cirkusa, piše Teofil Pančić za Radio Slobodna Evropa, uz napomenu da mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE.

item - id = 1127771
related id = 0 -> 1135041
related id = 1 -> 1135033
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. listopad 2021 04:14