To je epidemija! Bagerima po duvanjskoj baštini raskopavaju kosti, traže dukate i đerdane; obično domaći pljačkaju...

"Triput sedam dvadeset i jedan! Da pamtiš, lepi gospodin, da mi gu lepo pamtiš! Triput sedam dvadeset i jedan ćup dukati od caru Trojanu!"

Prnduše kasne za drugim poljskim cvijećem, pa ih eno razasutih širom polja u ranu jesen. Sve jedna roskastija od druge. Ljudi često misle da je šafran. Ali nije, jesenski je to mrazovac. Otrovan i ljekovit. Nježna cvijeta dugih latica. Pod nama je i pod poljskom zemljom prastara, ranokršćanska crkva. Zapravo ostaci, eno i zidova gdje vire. A okolo groblje.

Skupljamo komadiće polupane ljudske lubanje. Kiša je pala, kosti isprala. Eno se bjelasaju, da nam se bolje vide. Čitavu smo pregršt nagrabili začas, tko bi znao čiju li su to glavu bagerskom žlicom iz zemlje iskopali pa je jadnu kite ove ljupke prnduše. Ima i samoniklih gljiva, nejestivih...