Ratko Mladić, osuđeni ratni zločinac, umro je u zatvoru.
Preminuo je u 84. godini u pritvorskoj jedinici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u Scheveningenu. Vijest o smrti potvrdila je njegova obitelj, piše Euronews Srbija.
Mladićevo se zdravlje znatno pogoršalo nakon što je pretrpio nekoliko moždanih udara. Njegova obitelj i liječnici više su puta upozoravali na teško stanje i tražili da ga se pusti na slobodu radi liječenja, no nadležna tijela u Haagu odbila su sve takve zahtjeve.
MLADIĆEV RATNI PUT
Ratni zločinac Ratko Mladić vojni je put počeo kao oficir JNA, u kojoj je stigao do čina potpukovnika i mjesta zapovjednika korpusa u Prištini.
Godine 1991. postaje zapovjednik Kninskog korpusa JNA. Mladić predvodi napade na zadarsko i šibensko područje, uključujući i one na Kijevo, Potravlje i na okolicu Benkovca, te organizira artiljerijske napade na civilne ciljeve.
Dana 18. studenoga 1991. počinjen je jedan od najbrutalnijih zločina u Hrvatskoj – masakr u Škabrnji, gdje su pripadnici JNA i srpskih paravojnih snaga ubili 63 osobe (civila i vojnika), većinu strijeljanjem iz neposredne blizine.
Mladićeve vojne operacije bile su nemilosrdne, a metode, uključujući granatiranja gradova i civila, bile su najava krvoprolića koje će uslijediti u Bosni i Hercegovini, piše Toni Perković za Jutarnji list.
Početkom rata u Bosni i Hercegovini 1992., Mladić postaje zapovjednik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske. Opsada Sarajeva, koja je trajala gotovo četiri godine, bila je simbol strategije terora – ciljana granatiranja civilnih ciljeva, ubijanje djece, gađanje bolnice, ubojstva prolaznika... Mladić je osobno nadgledao vojne operacije, a snimljen je i kako se zločinima hvali pred kamerama.
Najstrašniji trenutak, pad Srebrenice, dogodio se u srpnju 1995. Nakon što su trupe VRS-a zauzele zaštićenu zonu UN-a, Mladić je osobno snimljen kako dijeli čokoladice djeci i govori da "nemaju razloga za strah". U idućim danima više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka sustavno je pogubljeno. Bio je to najveći masovni pokolj u Europi nakon 1945., koji će sud u Haagu kasnije definirati kao genocid.
Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995., Mladić se povukao iz javnosti. Do 2001. živio je relativno otvoreno u Srbiji, čak uz zaštitu dijelova vojnog vrha. No nakon demokratskih promjena i međunarodnog pritiska, Mladić nestaje. Sljedećih deset godina mijenjao je skrovišta. No njegovo je skrivanje postalo sve teže, a pritisak da ga se izruči sve jači. Uhićen je 26. svibnja 2011. u selu Lazarevo pokraj Zrenjanina, u kući svoga rođaka. Izručen je Haaškom sudu, gdje mu je suđeno za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Tijekom suđenja ponašao se prkosno, odbijao je priznati odgovornost, vrijeđao sud, pokazivao znakove VRS-a i ponekad se smijao svjedocima. Dijelovi obrane bili su zaista šokantni i pokazivali su koliki odmak od stvarnosti ima.
Sud ga je osudio na doživotni zatvor. Presuda je potvrđena i u žalbenom postupku 2021. godine. Pravda je bila spora, ali ipak je došla, piše Jutarnji list.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....