Samit Europske unije i zemalja zapadnog Balkana održan u Tivtu potvrdio je da će se EU vrlo brzo proširiti na hrvatsko susjedstvo.
Iako je posljednjih godina lutala između izlaska iz NATO-a, za što se zalagala stranka Andrije Mandića, aktualnog predsjednika Skupštine, i približavanja EU-u, između udaljavanja od Hrvatske i ponovnog približavanja Rusiji (preko Beograda), Crna Gora je sasvim sigurno najbliža tome da postane sljedeća članica Unije.
Možda baš zato, samit je ostao u sjeni sigurnosnog incidenta koji su izazvali članovi Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića, koji su čarter-zrakoplovom stigli u Tivat, navodno da bi svome predsjedniku tamo uljepšali boravak.
Međutim, Vučiću ništa ne može uljepšati informaciju da će Crna Gora ući u EU prije Srbije. Njegovi "navijači" vraćeni su s aerodroma, a Srbija je odgovorila recipročnim mjerama, dugotrajnim graničnim kontrolama Crnogoraca i njihovom deportacijom s beogradskog aerodroma.
Kako god, dobre šanse Crne Gore da postane sljedeća članica EU-a potvrdio je i hrvatski premijer Andrej Plenković, istodobno ukazujući na precizno definirana otvorena bilateralna pitanja.
Dio hrvatskog izaslanstva na skupu u Tivtu bila je i prof. dr. sc. Vanda Babić Galić, posebna savjetnica ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana, s kojom smo razgovarali o ključnim porukama koje su Crnoj Gori, BiH i Srbiji upućene u Tivtu.
Jedna Vučićeva stolica viška
– Samit u Tivtu pokazao je da Europska unija nije odustala od politike proširenja. Ključna poruka zemljama zapadnog Balkana jest da vrata više nisu zatvorena, ali ulaznica se temelji isključivo na ostvarenim rezultatima i reformama.
Za Crnu Goru poruka je vrlo jasna, prvi put nakon dugo vremena članstvo nije apstraktna perspektiva, nego ostvariv politički cilj.
Što se tiče Bosne i Hercegovine, Hrvatska je snažan zagovaratelj proširenja i u tom kontekstu posebno brinemo o europskoj perspektivi susjedne BiH. Ovo pitanje ključno je za stabilnost jugoistoka Europe. Unatoč složenosti i izazovima procesa proširenja, smatramo nužnim nastaviti aktivno se baviti ovim pitanjem i držati ga visoko na dnevnom redu EU-a u daljnjim raspravama, kao što je to predsjednik Vlade RH u ponedjeljak napravio odlaskom u Sarajevo i potpisivanjem sporazuma o graničnim prijelazima koji BiH još više približavaju Hrvatskoj, a time i EU-u.
Za Srbiju je poruka možda najvažnija: politika sjedenja na dvije stolice ima svoj rok trajanja. Bruxelles više nije spreman tolerirati izbjegavanje strateškog opredjeljenja. Vučićeva vanjska politika balansiranja doživjela je totalni krah. Ipak, incident s čarter-letom sumnjivih osoba iz SNS-a dodatno je podsjetio da je zapadni Balkan još uvijek prostor na kojem srpski politički utjecaj prelazi granice lakše nego europske vrijednosti.
Može li se reći da je u posljednjih godinu dana došlo do pozitivnih pomaka u odnosima Hrvatske i Crne Gore?
– Hrvatska otvoreno zagovara europski put Crne Gore. Istodobno, Podgorica pokazuje veću spremnost za razgovor o otvorenim pitanjima nego što je to bio slučaj prije nekoliko godina. Ipak, spremnost za razgovor nije isto što i postignuto rješenje. Otvorena pitanja – od ratne ostavštine, nestalih, isplate odštete logorašima, promjene imena bazena, sigurnost spomen-ploče u Morinju do otete imovine Hrvatima Boke i graničnih sporova – neće nestati sama od sebe. Predsjednik Vlade Andrej Plenković jasno ih je iznio u osam točaka i sada je trenutak da se zatvore.
Prvi četnik Europske unije
Kako tumačite prestrojavanje na političkoj sceni Crne Gore? Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, kojem je vojvoda Mile Rakočević dodijelio titulu četničkog vojvode, čovjek kojeg je Hrvatska proglasila nepoželjnom osobom, koji se glasno zalagao za izlazak njegove zemlje iz Atlantskog saveza, sada stranim političarima objašnjava kako je 75 posto građana Crne Gore za ulazak u EU. K tome se, vrlo pažljivo, ali vidljivo, odmiče i od politike Aleksandra Vučića, za kojeg smo bili uvjereni kako je njegov mentor.
– Nekadašnje podjele između prozapadnih i prosrpskih blokova postupno ustupaju mjesto podjeli između onih koji žele sudjelovati u europskom projektu i onih koji ostaju vezani uz obrasce iz prošlosti koji su okaljali crnogorsko ime. Andrija Mandić vrlo dobro razumije političku matematiku.
Ako je tri četvrtine građana za članstvo u EU-u, onda je politički neracionalno ostati na pozicijama koje vode izolaciji. To ne znači da je promijenio svoj politički svjetonazor, nego se prilagodio novim okolnostima. Istodobno, vidljivo je kako se dio crnogorske političke elite postupno emancipira od tzv. srpskog sveta, što može samo pomoći njihovu daljnjem putu prema EU-u.
Jakov Milatović, predsjednik Crne Gore, iznikao iz Pokreta "Europa sad", nedavno je rekao kako bi, iz sigurnosnih razloga, Prevlaka (Rt Oštro) trebala pripasti Crnoj Gori. Upravo je prekrajanje granica, "ispravljanje pogrešaka priučenih komunističkih kartografa" (citat bivšeg predsjednika Mile Đukanovića) bio jedan od ključnih povoda sudjelovanju Crne Gore u srpskoj agresiji na Hrvatsku. Kako tumačite ponovno uvođenje Prevlake među otvorena pitanja?
– Prema dominantnom tumačenju međunarodnog prava, važno je napraviti razliku između kopnenog područja Prevlake i razgraničenja na moru. Prevlaka kao poluotok, odnosno kopno, nije otvoreno pitanje. Granica na kopnu utvrđena je još u vrijeme raspada SFRJ, primjenom načela "uti possidetis juris", prema kojem su republičke granice postale međunarodne državne granice. Rt Oštro i cijela Prevlaka nalaze se u sastavu Republike Hrvatske. To je potvrđeno i kroz dugogodišnji režim privremene demilitarizacije te kasnije bilateralne aranžmane između Hrvatske i tadašnje SRJ, odnosno Crne Gore.
Otvoreno pitanje odnosi se na razgraničenje na moru u području ulaza u Bokokotorski zaljev, odnosno na određivanje crte razgraničenja teritorijalnog mora i pripadajućih morskih pojaseva. Upravo zato govorimo o "graničnom pitanju na moru", a ne o teritorijalnom sporu oko same Prevlake. Zbog toga bih u pitanju bila oprezna s formulacijom tipa "neka pitanja ostaju otvorena, uključujući granični spor na području Prevlake...", jer ona može sugerirati kako je status samog poluotoka sporan.
Preciznije bi bilo reći kako neka pitanja ostaju otvorena, uključujući pitanje razgraničenja na moru na ulazu u Bokokotorski zaljev.
Također, kada se komentiraju izjave predsjednika Jakova Milatovića o Prevlaci, treba imati na umu da one ne znače nužno da je Crna Gora službeno otvorila pitanje kopnene granice. Dakle, stručnije i preciznije je reći kako Prevlaka nije otvoreno teritorijalno pitanje, već je otvoreno pitanje razgraničenja na moru između Hrvatske i Crne Gore. Sva druga tumačenje mogu izazvati zabrinutost u hrvatskoj javnosti.
Milatović u kontradikciji
Ali čovjek je rekao što je rekao...?
– Izjava da Punta Oštro pripada Crnoj Gori razumljivo se doživljava kao korak unatrag jer priziva retoriku iz vremena kada je teritorijalne aspiracije Crne Gore prema hrvatskom jugu pratio zveket tenkova. Očekivati podršku Hrvatske za put prema članstvu u EU-u, a istodobno svojatati hrvatski državni teritorij, u najmanju ruku je u kontradikciji s europskim vrijednostima i time ne pridonosi europskom putu Crne Gore.
Kako tumačite najavu da je Crna Gora oformila tim za razgovor o školskom brodu "Jadran"?
– Želimo čuti njihove međunarodnopravne eksperte i pravne argumente. Stav Hrvatske je jasan. Školski brod "Jadran" sastavni je dio sukcesijske vojne mase bivše SFRJ. Kao školsko sredstvo nekadašnjeg Mornaričko-školskog centra bio je baziran u Hrvatskoj, u Splitu. Po principu baziranja početkom 90-ih godina, raspadom višenacionalnih socijalističkih država u istočnoj Europi, vojnu imovinu dijelili su, primjerice, Česi i Slovaci, Ukrajinci i Rusi, uz dodatne aranžmane diobe koji su se temeljili na dogovoru.
Tivat nikad nije bio luka baziranja "Jadrana". Da nije bilo ratne agresije Srbije i Crne Gore, "Jadran" bi danas bio u Splitu, u svojoj luci. Brod je projektirao hrvatski inženjer Jozo Škarica, ugradivši u brod ono najljepše od tisućljetne hrvatske brodogradnje. Nasuprot beogradskoj politici zanemarivanja mora za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i omalovažavajućoj poruci Nikole Pašića Hrvatima: "More? Što li je to? Može li se ono orati?", izgradnju "Jadrana" inicirala je udruga "Jadranska straža" iz Splita, koju su osnovali Hrvati, ugledni Splićani, čija su inicijalna financijska sredstva bila odlučujuća. Da nije bilo "Jadranske straže", ne bi bilo ni "Jadrana".
Za Crnu Goru bilo bi korisno da se pitanje "Jadrana" konačno riješi po uzusima međunarodnog prava i načelima dobrih odnosa s prvim zapadnim EU i NATO susjedom. To bi bila iznimna poruka dobre volje prema hrvatskoj i europskoj javnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....