U Hrvatskoj mržnja kipti sa zidova. Veličanje ustaštva, parole i simboli, poruke od kojih se ledi krv u žilama, naša su svakodnevica. Ima toga, dakako, i na sportskim borilištima: navijači štošta uzvikuju jedni drugima. No u medijima, barem onim glavnostrujaškim, te su stvari ipak iznimka. Emisije poput "Bujice" i sličnih "umotvorina" ne stanuju u mainstreamu.
U susjednoj Srbiji to nije slučaj. Tamo se i na televizijama s nacionalnom koncesijom, poput Pinka koji se gleda i u ostalim dijelovima pokojne države, otvoreno zazivaju novi ratovi i govori o teritorijalnim pretenzijama na susjedne zemlje. Tako bivši srbijanski ministar obrane i šef obavještajne agencije notorni Aleksandar Vulin, srčano zaziva stvaranje "srpskog sveta" u prijevodu velike Srbije do granice Karlobag – Ogulin – Virovitica.
S druge strane mikrofona stoji mu bizarna, ekscentrična i samodopadljiva nazovi novinarka – Jovana Jeremić i ne trepće. Bulji Jovana u njega kao tele u šarena vrata dok Vulin sav važan i u ekstazi govori o "vekovnom snu da svi Srbi žive u jednoj državi, za koji se isplati i život položiti". He, he..., s obzirom da dotični nije služio ni redovni vojni rok, sumnjam da bi taj opalio i metka u nekom budućem balkanskom ratu, a kamoli poginuo za "njihovu stvar". No i da se kojim slučajem Vučićeva družina, a Vulin joj pripada srcem i dušom, odluči na bilo kakvo "čačkanje mečke", s ove strane je NATO, pa da vidimo čija majka crnu vunu prede.
Uglavnom, kad pomisliš da nam nema premca što se nacionalističkih budalaština tiče, "komšije" nas nadmaše. Uvijek s ove ili one strane Dunava postoje budaletine koje nam ne daju naprijed i koje radi svoje stražnjice i političke fotelje u koju bi je posjeli, a da bi dobro živjeli i malo radili, stalno prizivaju nove ratove.
Gospodo huškači, "puške u ruke, negdje na ledinu i – pucajte". "Rešetajte" jedni druge dok vas je volja, a mi ćemo ostali o svom poslu. Dolje mržnja, dolje rat, čovjeku je čovjeku – brat. Kvragu i Vulin i "kolege" koji mu daju medijskog prostora. Zlo očito stanuje i u eteru.