Bliski istok je bačva puna baruta, samo se čeka tko će prvi baciti malo veću iskru. Evo koji su glavni kandidati za to

Rat Izraela i Hamasa već se proširio na Bliski istok, a izgledi za sukob regionalnih i svjetskih sila postaju sve vjerojatniji.

Dosad su napadi na Bliskom istoku uglavnom bili ograničeni između skupina koje podržava Iran s jedne strane i SAD-a, Izraela i njihovih saveznika s druge. Unatoč tome što nijednoj zemlji na Bliskom istoku nije u interesu ući u novi sukob, svaka od njih ponaša se tako da eksponencijalno povećava vjerojatnost eskalacije rata.

Dok napetosti diljem regije rastu, omjer snaga američkih i iranskih saveznika varira ovisno o državi. Od početka rata u pojasu Gaze SAD je značajno ojačao svoju vojnu poziciju u regiji, premjestivši otprilike 1200 američkih vojnika, udarnu skupinu nosača aviona i ekspedicijsku jedinicu marinaca od oko 2000 ljudi. Na nekim mjestima, uključujući Irak i Siriju, američka vojna prisutnost preklapa se s nazočnošću Irana i njegovih saveznika.

U Libanonu se, primjerice, nalazi Hezbollah, jedna od najmoćnijih paravojnih sila na Bliskom istoku. Dok je točna veličina arsenala ove šijitske islamističke skupine nepoznata, stručnjaci procjenjuju da ima između 150.000 i 200.000 preciznih projektila, raketa i minobacača. Vođa Hezbollaha Sayyed Hassan Nasrallah tvrdi da skupina ima 100.000 boraca, uključujući aktivne vojnike i rezerviste. Vjeruje se da je Iran glavni dobavljač oružja libanonskoj militantnoj skupini.

/Shutterstock

U Iraku Teheran ima značajan utjecaj na nekoliko šijitskih paramilitarnih skupina blisko povezanih s iranskim Korpusom čuvara islamske revolucije (IRGC), uključujući Kataib Hezbollah, Harakat al-Nujaba i Kataib Sayyid al-Shuhada. Američki Ured direktora nacionalne obavještajne službe vjeruje da samo Kataib Hezbollah ima oko 10.000 članova.

U Iraku djeluje i organizacija Badr, najstarija šijitska milicija u Iraku, koja ujedno ima najbliže veze s Teheranom, kao i radikalna skupina Asaib Ahl Al-Haq. Skupine koje podupire Iran izvele su desetke napada na američke snage u Iraku od početka rata u pojasu Gaze, na što je SAD uzvratio zračnim udarima. Tijekom vikenda militanti koje podržava Iran lansirali su više balističkih projektila i raketa na američku zračnu bazu Al-Asad u Iraku. U 2008. SAD je imao oko 160.000 vojnika u Iraku, a danas je tamo raspoređeno samo oko 2500 vojnika.

Iran je izravno prisutan u Siriji, gdje se nalaze snage Quds, elitna jedinica IRGC-a, koja upravlja prekomorskim operacijama. Sirija je također domaćin brigadama Zainabiyoun i Fatemiyoun, šijitskim milicijama povezanim s IRGC-om za koje se vjeruje da regrutiraju afganistanske i pakistanske borce.

Washington u Siriji ima raspoređeno oko 800 vojnika, a većina ih se nalazi na sjeveroistoku zemlje, gdje SAD podržava proturežimske Sirijske demokratske snage (SDF). Na jugoistoku Sirije, gdje SAD podržava paravojnu postrojbu Slobodnu sirijsku vojsku, također postoji određen broj američkih vojnika. Osim u Iraku, militantni koje podržava Iran sve češće napadaju američke trupe i u Siriji.

U središtu trenutačnog posredničkog sukoba između Irana i SAD-a su jemenski pobunjenici, koji kontroliraju sjeverni dio zemlje i napadaju brodove u Crvenom moru iz osvete Izraelu za rat u pojasu Gaze. Oružje hutista uglavnom je sastavljeno od iranskih komponenti prokrijumčarenih u Jemen. No, dužnosnik blizak američkoj obavještajnoj službi izjavio je za CNN da su hutisti u međuvremenu napravili "progresivne izmjene" koje su doprinijele velikom ukupnom poboljšanju njihovih vojnih sposobnosti.

Američke i britanske snage izvode zajedničke zračne napade ciljajući lokacije hutista u Jemenu. U prosincu je Washington osnovao koaliciju za zaštitu brodskih puteva Crvenog mora od napada hutista. SAD-u se pridružilo više od 20 zemalja, ali samo jedna zemlja regije - Bahrein.

Iran je posljednjih godina izgradio bliske veze s Hamasom, ali nema tako velik utjecaj na skupinu kao njegovi drugi saveznici. No, američki i izraelski dužnosnici procjenjuju da Iran svake godine šalje 100 milijuna dolara Hamasu i Islamskom džihadu, dvjema glavnim palestinskim frakcijama u pojasu Gaze. S druge strane, Izrael je najveći primatelj američke vojne pomoći, a Washington je od osnutka židovske države 1948. osigurao oko 130 milijardi dolara vojne pomoći.

Što se tiče ostalih arapskih zemalja u Perzijskom zaljevu, SAD najviše vojnika u regiji ima raspoređeno u Kuvajtu, njih oko 13.500. U Kataru je također značajna američka vojna prisutnost. Oko 10.000 američkih vojnika nalazi se u zračnoj bazi Al-Udeid, najvećoj američkoj vojnoj bazi na Bliskom istoku, u kojoj je i Glavni stožer američkog Središnjeg zapovjedništva i operativno središte za zračnu potporu. Katar je rekao da ne podržava Hamas 7. listopada, no izraelski dužnosnici upozoravaju da on godinama podržava i financira terorizam te da Hamasovo političko krilo djeluje iz ureda u Dohi.

Više od 2700 američkih vojnika stacionirano je u zračnoj bazi "Princ Sultan" u Saudijskoj Arabiji, a u Ujedinjenim Arapskim Emiratima nalazi se oko 3500 američkih vojnika. Američki vojnici prisutni su i u Bahreinu, gdje je smješteno Središnje zapovjedništvo američkih mornaričkih snaga i dom Pete flote mornarice, te u Jordanu, u kojem se nalazi oko 3000 američkih vojnika.