Od ukrajinske ofenzive na rusku regiju Kursk puno se govori i piše o vrhovnom zapovjedniku ukrajinskih oružanih snaga Oleksandru Sirskom, koji je na tome mjestu naslijedio mešu vojnicima popularnog Valerija Zalužnog.
Tako se za Sirskog od starta govorilo da je previše konzervativan, previše kontrolirajući, previše spreman potrošiti živote svojih ljudi, te iznad svega, da je previše sovjetski tip generala.
Odvažna ukrajinska invazija na rusku regiju Kursk donekle je promijenila to gledište. Umjesto da ga prekore zbog tvrdoglavosti, nemaštovitosti i žrtvovanja života za besmislene taktičke dobitke, Sirskog hvale ga zbog planiranja i izvršenja jednog od najvećih, najodvažnijih i do sada najuspješnijih iznenađenja ukrajinskog rata.
Međutim hrabar, pomno organiziran i iznimno riskantan potez izazvao je i divljenje i nelagodu. Mariana Bezuhla, ukrajinska zastupnica u parlamentu, ovog je tjedna nazvala 59-godišnjeg general-pukovnika Sirskija ukrajinskim Georgijem Žukovom, generalom koji je vodio Crvenu armiju do pobjede nad nacistima. Kompliment je bio namjerno ambivalentan: “Sirski dovodi rat na neku novu razinu manevara Drugog svjetskog rata, gdje se kladi na gubitak ili stjecanje cijelih regija, ali koja je cijena i kakvi su izgledi?. “Sigurna sam da ni on nema jasne odgovore. To je igra na sve ili ništa. Iznenađenjima nije kraj”, napisala je ona na X-u, piše Telegraph.
Uspjeh u Kursku nije besplatan. Ukrajina tamo gubi neke od svojih najboljih ljudi u borbama. U Donbasu su Rusi ubrzali napredovanje i kucaju na vrata Pokrovska. Nadolazeći tjedni pokazat će je li Kursk majstorski potez ili konačna, užasna pogreška. Ishod može odlučiti rat. To će svakako odlučiti po čemu povijest pamti Oleksandra Sirskog.
“Među pješaštvom je poznat kao vrlo konzervativan tip s čistom taktikom. O njemu imam isto mišljenje kao i prije Kurska. Pozitivno sam iznenađen kako je uspio zadržati pripreme i prve napade izvan vijesti i Telegram kanala”, kaže jedan vojni veteran.
Zelenski ga podržao
General pukovnik Sirski, kao i svi časnici njegove generacije, proizvod je sovjetske vojske. Rođen 1965. u Vladimiru, istočno od Moskve, preselio se u Ukrajinu kao tinejdžer i studirao na Moskovskoj višoj vojnoj zapovjednoj školi prije nego što je započeo vojnu karijeru. Nakon stjecanja neovisnosti njegova je jedinica pripojena ukrajinskoj vojsci. Bio je zapovjednik tijekom rata u Donbasu 2014., kada je Rusija pokrenula svoju prvu invaziju, i od tada se bori protiv Rusa.
U vrijeme jesenske invazije 2022. bio je šef kopnenih snaga – zapravo zamjenik generala Zalužnog. Pod Zalužnim vodio je i uspješnu obranu Kijeva 2022. i šokantni munjeviti rat kojim je ponovno zauzeo regiju Harkiv te jeseni, dvije do sada najveće pobjede Ukrajine u ratu.
Dakle, kada se ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski posvađao s generalom Zalužnim i otpustio ga u veljači, general pukovnik Sirski bio je logična zamjena. Ali skupa 10-mjesečna obrana Bahmuta, koji je konačno pao u ruke Rusije u svibnju prošle godine, također je bila njegova. Visoki gubici u toj bitci i njegovo inzistiranje na pokušaju ponovnog preuzimanja protuofenzivom prošlog ljeta izazvali su oštre kritike.
Pješaci su smatrali da je previše spreman žrtvovati njihove živote. Stratezi su smatrali da on odvlači previše vrijednih resursa, uključujući neke od najboljih ukrajinskih jurišnih jedinica, iz glavne protuofenzive u Zaporižju. Brojne su anegdote o zapovjednicima bataljuna, pa čak i satnija kojima je uskraćeno dopuštenje da se povuku s nemoguće izloženih položaja, te su pretrpjeli teške gubitke, zbog zapovijedi general pukovnika Sirskog.
Odgovornost za obranu Bahmuta
Među manama Sirskog navodi se nebriga za živote vlastitih ljudi; sklonost izdavanju nemogućih zapovijedi; nevoljkost da vjeruju službenicima na terenu. Prije svega, odbijanje da se kaže “ne” političkim gospodarima koji zahtijevaju nerealne ciljeve. Za njegove najogorčenije kritičare, to su osobine “sovoka” (uvredljiv izraz za staromodnu sovjetsku osobu) ili još gore, ruskog generala, piše Telegraph.
Njegovi branitelji, međutim, kažu da su ta gunđanja krajnje nepravedna. General pukovnika Sirskog oni koji su radili s njim – svi izvori ove priče inzistirali su na anonimnosti – smatraju dobrim menadžerom, metodičnim u rasuđivanju i promišljenim u odlukama. Ima reputaciju da se kreće po fronti i da je praktičan general s izravnim iskustvom organiziranja i vođenja bitaka. Nitko, kažu njegovi branitelji, nema bolje razumijevanje onoga što je potrebno da Rusi ne uspiju ili da se umanji šteta koju mogu učiniti. Inzistiraju na tome da on nije ništa manje zabrinut za svoje ljude nego bilo koji drugi general. Svi su zapovjednici morali donositi odluke koje su vojnike koštale života.
Sirski je također puno stroži od svog prethodnika, s čvrstim uvjerenjem u vrlinu hijerarhije i lanca zapovijedanja. Ima reputaciju radoholičara koji malo spava, sastanke dogovara užasno rano, ima podređene umjesto prijatelja i nije mu u interesu da ga ljudi zavole. Drugim riječima, može biti težak šef. Nije ni čudo što mu neki ljudi prigovaraju.
Što se tiče Bahmuta, Zelenski je bio taj koji je na kraju inzistirao da se ondje održi unatoč sve većim troškovima. Poštovanje hijerarhije general pukovnika Sirskog možda ga je učinilo popustljivijim predsjednikovim željama od drugih – i vjeruje se da je to jedan od razloga zašto ga je Zelenski preferirao nego generala Zalužnog – ali ne možete kriviti generala što je slijedio upute civilnog vodstva.
Bezosjećajni, nemaštoviti "general mesar" ili čelični majstor manevara? Koja će od te dvije izrazito različite reputacije ostati ovisit će uvelike o ishodu bitaka u Kursku i Donbasu. Ono što nije sporno je da je general pukovnik Sirski naslijedio loše stanje kada je preuzeo dužnost u veljači. Vojska je bila iscrpljena neuspješnom ofenzivom u Zaporižju, američka vojna pomoć je bila zamrznuta, a politički neuspjeh novačenja ostavio je oružane snage opasno brojčano slabije od Rusa.
Uspjesi u Kursku, rizici u Donbasu
Njegova prva velika odluka bilo je povlačenje iz Avdiivke u kasnu zimu. Od tada je upravljao napornim i demoralizirajućim povlačenjem diljem Donjecke regije. Do Kurska, najbliža stvar koju je mogao označiti kao pobjedu bilo je obuzdavanje ruske ofenzive u regiji Harkiva u svibnju. Čak je i to bilo pokvareno lakoćom kojom su Rusi prešli granicu na početku tog napada. Kao rezultat toga, general pukovnik Sirski suočio se s pozivima na ostavku.
To dodaje politički aspekt trenutnoj ofenzivi: glasine u Kijevu govore da Andri Jermak, moćni šef kabineta gospodina Zelenskog, stoji iza nastojanja da se on svrgne s vlasti. Neki nagađaju da je Kursk djelomično pokušaj general pukovnika Sirskog da se iskupi.
General pukovnik Sirski i njegovi ljudi, poput Crvene armije prije 80 godina, uvelike se oslanjaju na potporu Zapada kako bi nastavili borbu protiv osvajača. Međutim, ne može se za sve kriviti zapadnjačka oprema. Odluka da se glavne jedinice preusmjere na Kursk očito je oslabila frontu u Donbasu. Rizici su ogromni i očiti.
Georgij Žukov također je riskirao. Njegovi su trijumfi također bili skupi. Jednom je rekao Dwightu Eisenhoweru da je, kada je naišao na minsko polje, samo naredio svom pješaštvu da napadne kao da ga nema. Eisenhower je istodobno bio zgrožen i fasciniran: niti jedan britanski ili američki general ne bi se izvukao s tim, primijetio je.
Ali pobijedio je. Povijest će suditi general pukovniku Sirskom na istoj vagi. O njegovoj ostavštini moglo bi se odlučiti u sljedećih nekoliko tjedana, piše Telegraph.
