Već su se navršila puna četiri tjedna od mučkog napada Hamasa na Izrael, ubojstva 1400 tamošnjih civila i početka zadnje runde rata na Bliskom istoku. Sudbina većine od 242 izraelska taoca koje Hamas drži u Pojasu Gaze još uvijek je nepoznata. Zanimljivo je da se i obitelji odvedenih protive prekidu vatre i humanitarnoj stanci u borbama, za što su se nedavno založili američki predsjednik Joe Biden i državni tajnik Antony Bliken. Rođaci kidnapiranih talaca, baš kao i izraelski premijer Benjamin Netanyahu, uglavnom smatraju da ne bi trebalo smanjivati intenzitet izraelske kampanje u Gazi jer samo nastavak pritiska na Hamas može osigurati slobodu njihovih voljenih.
Neke su obitelji zatočenih ipak oprezne prema upotrebi sile, dok su druge predložile razmjenu svojih voljenih s osuđenim Palestincima koji su u izraelskim zatvorima. Međutim, otpor prekidu vatre ili pauzama u ratu odražava trenutni stav Izraelaca u cjelini. Iako su mnogi još kritični prema Netanyahuu jer je dopustio smrtonosni Hamasov napad, prosvjedni pokreti da se obustavi aktualni vojni pohod na Gazu u Izraelu trenutno nigdje ne postoje.
Ella ben Ami, 23-godišnjakinja čiji su roditelji zarobljeni u Gazi, rekla je za Politico da ne vjeruje da će Hamas osloboditi ijednog taoca u zamjenu za humanitarnu stanku.
„Može ih osloboditi jedino pritisak izraelske vojske. Ne može se razgovarati s Hamasom kao što se razgovara s normalnim ljudima, jer oni govore samo o nasilju i razumiju samo nasilje“, ustvrdila je kćerka otetih. I članovi obitelji drugih talaca također su podijelili njezino mišljenje.
“Teško mi je suditi ili odrediti kako bi vojska i vlada trebale obavljati svoj posao, no mislim da je vojna operacija uz diplomatske napore prava kombinacija“, izjavio je i Yoni Asher, 37-godišnji otac dviju kćeri koje su otete zajedno s majkom.
Američko zalaganje za pauzu u ratu u Gazi jednim je dijelom nadahnuto brigom za američke državljane među taocima, a drugim strahom od eskalacije rata na Bliskom istoku i jačega borbenoga uplitanja libanonskog Hezbollaha te Irana. No, u petak je vođa Hezbollaha Hassan Nasrallah svojim javnim govorom vjerojatno prilično razočarao Palestince i Hamas. Premda je s neskrivenom nasladom nahvalio Hamasov napad na Izrael i brutalne zločine nad civilima kao ‘čin heroizma‘, vođa Hezbollaha jasno se distancirao od njihove bitke i nije ničim dao naslutiti da će svojim borcima narediti da se pridruže Palestincima. Hezbollah će, sugerirao je, ostati vrlo oprezan s obzirom na zastrašujuću američku vojnu prisutnost u regiji.
Libanonski komentator Michael Young nazvao je Nasrallahov govor "neeskalirajućim", dok su ga i drugi analitičari opisali kao ‘korak unatrag‘. Generalni je zaključak nakon svega da će Irak i Jemen (Hutiji) prema Izraelu vjerojatno ostati parcijalno aktivni, baš kao i Libanon. No, te se fronte vjerojatno neće približiti intenzitetu rata u Gazi i to bi Izraelu moglo pružiti priliku da dokrajči Hamas.
Nasrallahov ‘defanzivni‘ govor ojačao je, bez svake sumnje, i otpor izraelskih dužnosnika američkom prijedlogu za prekid vatre. Izraelski ministar obrane Yoav Gallant ponovio je u više navrata američkom državnom tajniku Blinkenu da ne može biti prekida vatre dok se na slobodu ne puste taoci. U međuvremenu, i obitelji talaca dobile su nadu da bi vojna akcija mogla osloboditi njihove voljene, i to nakon što su izraelski specijalci uspjeli osloboditi jednu vojnikinju iz Hamasova zarobljeništva. Igra ravnoteže straha na Bliskom istoku nastavlja se unedogled.