Iran je u središtu još jednog potresnog slučaja egzekucija mladih zatvorenika: trojica muškaraca obješena su početkom svibnja u zatvoru Orumijeh, uz optužbe za špijunažu i sigurnosne prijestupe, a njihove obitelji ni danima nakon pogubljenja nisu smjele vidjeti tijela, niti ih pokopati. Priče Yaghouba Karimpoura, Nassera Bakerzadeha i Mehraba Abdollahzadeha, koje su objavili strani mediji na temelju njihovih poruka i snimljenih poziva, otkrivaju mračnu pozadinu prisilnih priznanja, mučenja i brutalnog sustava koji smrtne presude koristi kao sredstvo osvete i zastrašivanja.
Tri života slomljena u tišini tamnice
Yaghoub Karimpour imao je 43 godine, probleme s kralježnicom i plućima, i prema navodima kurdskih aktivista jedva je podnosio osnovne napore, a kamoli torture. Uhićen je tijekom ratne napetosti između Irana i Izraela, osumnjičen za špijunažu za Izrael, i dva je mjeseca proveo u mračnom pritvoru Revolucionarne garde bez pristupa lijekovima. U pismima Kurdistan Human Rights Networku pisao je da mu je IRGC namjerno uskraćivao terapiju kako bi ga slomili i prisilili na priznanje, dok je isljeđivanje pratilo vrištanje njegove supruge koju su također uhitili kako bi na njega izvršili dodatni pritisak.
Karimpour je, prema tim svjedočenjima, priznao špijunažu tek kada je tijekom ispitivanja čuo kako mu supruga urla pod batinama u susjednoj prostoriji. Njegovo priznanje – dobiveno u uvjetima koji po svim međunarodnim standardima predstavljaju mučenje – zatim je iskorišteno kao ključni dokaz za smrtnu presudu, koju je Vrhovni sud Irana potvrdio unatoč brojnim upozorenjima organizacija za ljudska prava.
‘Špijun Izraela‘ u nekoliko sati
U sličnom položaju našao se i Nasser Bakerzadeh, 26‑godišnji Kurd iz Orumijeha, kojega je sud osudio na smrt zbog navodne špijunaže za Izrael. Prema njegovom iskazu i dokumentima koje prenosi Kurdistan Human Rights Network, optužba se u samo nekoliko sati od uhićenja promijenila iz neodređenog "ugrožavanja nacionalne sigurnosti" u najtežu političku etiketu – "izraelski špijun". Njegova obrana tvrdila je da je cijeli slučaj vođen u tajnosti, bez stvarnih dokaza, uz ubrzani postupak na Revolucionarnom sudu koji mu je tri puta potvrđivao smrtnu kaznu.
Bakerzadeh je u otvorenom pismu, objavljenom neposredno prije egzekucije, molio međunarodnu zajednicu i organizacije za ljudska prava da reagiraju, upozoravajući da je osuđen na temelju priznanja koje je iznuđeno pod fizičkim i psihičkim pritiskom. No, njegova je sudbina, kao i sudbina Karimpoura, bila već odlučena – obje presude izvršene su u tajnosti, bez obavijesti odvjetnicima ili obiteljima, koje su kasnije zatekle zatvor zatvoren i bez ikakvih službenih informacija.
Mladi prosvjednik koji je nestao u vješanju
Treći pogubljeni, Mehrab Abdollahzadeh, imao je tek 28 godina. Dolazio je iz Orumijeha i bio je dio pokreta "Žena, život, sloboda" koji je potresao Iran nakon smrti Mahse Amini 2022. godine. Uhićen je na radnom mjestu, danima ispitivan bez odvjetnika, a prema vlastitom svjedočenju koje prenose kurdske organizacije, pripadnici IRGC‑a tukli su ga i davali mu halucinogene supstancije kako bi iznudili priznanje za ubojstvo pripadnika Basija – zločin za koji je, čak i prema riječima obitelji žrtve, bilo ozbiljnih sumnji da ga upravo on nije počinio.
Vrhovni je sud njegovu smrtnu kaznu dvaput vraćao na preispitivanje, no na kraju je ipak potvrđena. Posljednjih dana prije egzekucije Mehraba su premještali u samice i nepoznate lokacije, a on je, svjestan što ga čeka, u porukama obitelji govorio da se ne boji smrti, ali se boji da će istina o njegovom slučaju biti zauvijek zatrpana u sudskim spisima i tajnim izvješćima službi. Kada je objavljeno da je pogubljen, obitelj nije dobila ni tijelo ni mjesto ukopa.
Egzekucije kao ‘osveta‘
Prema informacijama koje prenosi The Jerusalem Post, pozivajući se na Kurdistan Human Rights Network, sve tri obitelji ostale su bez prava na posljednji posjet, bez pristupa tijelima te bez dopuštenja da održe vjersku ceremoniju. Aktivisti tvrde da je upravo uskraćivanje tijela postalo dio strategije režima – kazna se ne završava vješanjem, već se nastavlja nad obiteljima, koje ne dobivaju ni mogućnost da svoje najbliže dostojno pokopaju.
Organizacije za ljudska prava upozoravaju da iranske vlasti ove egzekucije tretiraju kao čin odmazde u širem sukobu s Izraelom i Sjedinjenim Državama. Prema njihovoj ocjeni, sigurnosni zatvorenici – posebno Kurdi i sunitske manjine – služe kao "poluga zastrašivanja": režim preko njih šalje poruku svim građanima da će svaka povezanost s protestima, opozicijom ili, navodno, s Izraelom biti plaćena najtežom mogućom cijenom.
Val smaknuća nakon rata
Ove tri egzekucije nisu izoliran slučaj, nego dio šireg vala smaknuća koji je, prema procjenama organizacije Iran Human Rights i drugih skupina, eskalirao posljednjih tjedana. Nakon kratkog prekida tijekom otvorenog rata s Izraelom, iranske su vlasti, kažu aktivisti, pokrenule "stroj za izvršenje kazni" – u samo šest tjedana navodno je pogubljeno najmanje dvadesetak političkih zatvorenika i prosvjednika, dok desetci drugih čekaju na red u ćelijama smrti.
Posebno su ugroženi Kurdi i pripadnici drugih etničkih manjina, čiji su slučajevi često vođeni pred Revolucionarnim sudovima, iza zatvorenih vrata, s ograničenim pristupom odvjetnicima i gotovo nikakvim procesnim garancijama. U tim procesima ključnu ulogu imaju "priznanja" – koja, kako pokazuju slučajevi Karimpoura, Bakerzadeha i Abdollahzadeha, često nastaju nakon mučenja, uskraćivanja lijekova i prijetnji obitelji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....