Dalmatinci često zaboravljaju da je turizam dvosmjeran proces, da im život ne mora prolaziti u mijenjanju lancuna gostima, nego da i oni sami mogu šporkavati tuđe plahte. Naravno, dok traje pandemija, nikome nema mrdanja. Niti nama tko dolazi, niti mi namjeravamo kome ići. Zadnjih godinu dana pretežno se putuje samo u snovima i fantaziji. To i nije tako loše, a potpuno je besplatno, no ipak ne može nadomjestiti iskustvo uživanja u novim, do jučer nepoznatim predjelima, druženjima s ljudima koji njeguju živopisne običaje o kojima mi ne znamo ništa te kušanju hrane koja je potpuno drukčija od one uz koju smo odrasli. Veliko je, međutim, pitanje ima li smisla zanositi se vjerom da takvi predjeli, ljudi i spize, koji su za nas potpune nepoznanice, još uvijek postoje.
Prije ...