Povijest zna biti šaljiva. Isti dan kada je u padu helikoptera poginuo iranski predsjednik Raisi, zvan „mesar iz Teherana“, Međunarodni kazneni sud zatražio je odobrenje tjeralice ne samo protiv čelnika Hamasa, već i protiv izraelskog premijera Netanyahua, stavljajući na istu razinu teroriste i predsjednika jedne demokratske države okružene luđacima poput Hamasa koji mržnju prema Židovima upijaju s majčinim mlijekom. Ova šala ima više strana.
Prva je da je Raisijev Iran među inim financirao Hamas, naoružavao i obučavao te beštije i sudjelovao na izravan način u masakru 7. listopada 2023. u kojem su na monstruzni način pobili više od 1000 (ne samo) izraelskih civila.
Ova šala se sastoji u tome da je Vijeće sigurnosti minutom šutnje odalo počast Raisiju, a njima se pridružila i Europska unija koja je preko Charlesa Michela poslala Irancima izraze „iskrene sućuti“, koji ga baš previše i ne žale. EU su se u suzama boli za Mesarom pridružili Putin, Xi, Turska, cijeli BRIX... A Pakistan, iz kojeg je podrijetlom tužitelj Karim Khan koji je podigao optužnicu protiv Netanyahua, objavio je dan žalosti, a inače ne podnose iranske šijite. Svi nabrojeni su dakako da se Netanyahua hapsi, u istom košu s teroristima, a za Mesarom (i) izraelskih civila, Hamasovim sponzorom, liju se suze. Dobra šala.