Tragičan slučaj Lindsay Clancy – bivše medicinske sestre iz Massachusettsa optužene da je u siječnju 2023. godine udavila svoje troje male djece – izrastao je u jedan od najkompleksnijih i najkontroverznijih pravnih procesa u modernoj povijesti američkog pravosuđa. Razlog tome leži u činjenici da se na ovom slučaju prelamaju pitanja granica kaznene odgovornosti, institucionalnog tretmana mentalnih bolesti i dubokog nerazumijevanja postporođajnih psihijatrijskih poremećaja u kaznenome pravu. Dramatičan obrat koji je upravo doveo do poništenja suđenja Lindsay Clancy (mistrial) iznova je otvorio raspravu o tome kako se pravosudni sustav nosi s optuženicima čiji su zločini izravni rezultat teških psihičkih slomova.
U siječnju 2023. godine Lindsay Clancy iskoristila je kratko odsustvo svog supruga Patricka, koji je po njezinom traženju otišao po hranu i lijekove, te je u obiteljskoj kući u Duxburyju trakama za vježbanje udavila svoje troje djece (Coru, Dawsona i Callana). Nakon toga je skočila s prozora drugog kata u pokušaju samoubojstva, uslijed čega je ostala trajno paralizirana. Tijekom suđenja u Plymouthu počinitelj ovog groznog kaznenog djela ni u jednom trenutku nije bio upitan, jer su svi materijalni i drugi tragovi upućivali na majku.
Težište pravne bitke premješteno je na pitanje njezine kaznene odgovornosti: obrana je tvrdila da je Clancy u trenutku zločina patila od teške postporođajne psihoze i zapovjednih halucinacija ("imaginarnih glasova koji su joj naredili da ubije djecu"). Isticali su da je bila i pod utjecajem prekomjerne kombinacije propisanih joj psihofarmaka, te da u kobnom trenutku nije imala svijest ni o prirodi ni o monstruoznosti svoga čina.
Tužiteljstvo je ustrajavalo na tezi da se radilo o prethodno pomno planiranome ubojstvu. Tvrdili su da je optužena namjerno poslala supruga u trgovinu kako bi ostala sama, da je detaljno proračunala potrebno vrijeme i da njezino ponašanje ukazuje na funkcionalnost i svijest u kritičnim trenucima, što po njima ne zadovoljava restriktivni pravni standard "neubrojivosti" u državi Massachusetts. Kad je suđenje ušlo u završnu fazu, vijećanje porote pretvorilo se u dramatičnu pravnu blokadu. Nakon više od 30 sati rasprave, porota je tri puta obavijestila suca da ne može nikako postići jednoglasnu odluku.
Vrhunac publiciteta proizveo je trenutak u kojem je predsjednik porote uputio pismo sucu i naveo da 11 porotnika naginje oslobađajućoj presudi za Lindsay Clancy temeljem smanjene ubrojivosti, dok jedan jedini porotnik kategorički odbija zakonske definicije o mentalnim bolestima i razboritoj sumnji. Obrana je zatražila izuzimanje toga porotnika, ili ispitivanje mogućnosti donošenja presude za blaže kazneno djelo. Kad je sudac to odbio, odvjetnički tim podnio je hitnu apelaciju Vrhovnom sudskom sudu Massachusettsa, a nakon što je apelacija odbijena sudac je službeno proglasio mistrial (poništenje suđenja) zbog nemogućnosti postizanja jednoglasnosti.
Pitanje koje se nametnulo nakon ovog obrata jest: Je li postporođajna smanjena ubrojivost u Americi definirana kao zakonska kategorija? Odgovor je ne, barem ne na federalnoj razini, niti u većini američkih saveznih država. Za razliku od nekih europskih država ili Velike Britanije (koja ima poseban Zakon o čedomorstvu iz 1938. koji automatski smanjuje optužbu s ubojstva na ubojstvo bez predumišljaja ako je majka narušenog psihičkog zdravlja nakon poroda), Amerika nema posebno definiran status za postporođajne poremećaje u kaznenome zakonodavstvu.
U većini država, uključujući Massachusetts, majka koja ubije dijete uslijed postporođajne depresije ili psihoze mora dokazati neubrojivost na temelju tzv. općih testova. To znači da mora dokazati da zbog mentalne bolesti doslovno nije znala razlikovati dobro od zla ili da zbog nje nije shvaćala prirodu svog čina. A to u praksi znači izuzetno visok prag detaljne medicinske i ine argumentacije koji većina kriznih psihijatrijskih stanja ne može zadovoljiti. Samo su rijetke savezne države (poput Teksasa ili Kalifornije u specifičnim procedurama) kroz sudsku praksu ili zakonske dopune olakšale unošenje medicinskih dokaza o postporođajnoj depresiji i psihozi kao olakotnim okolnostima za smanjenje stupnja krivnje, ali to i dalje nije samostalna "automatska" zakonska obrana.
Slučaj Lindsay Clancy stoga oslikava dubok jaz između moderne medicine, one koja postporođajnu psihozu prepoznaje kao hitno medicinsko stanje s jasnim gubitkom kontrole nad stvarnošću, i rigidnoga pravosudnog sustava koji od porotnika traži da kompleksna psihijatrijska stanja uguraju u stoljećima stare pravne kalupe ubrojivosti. Poništenjem njezina suđenja predmet je vraćen na početak, a tužiteljstvo u Massachusettsu sada mora odlučiti hoće li ići na novo suđenje pred drugom porotom, ili ponuditi nagodbu.
U međuvremenu, 36-godišnja bivša medicinska sestra ostaje u pritvoru pod istim optužbama za ubojstvo. I dalje će biti smještena u psihijatrijskoj ustanovi u kojoj se i sada nalazi. Zbog velikoga interesa javnosti slučaj Clancy je komentirao i Donald Trump, koji ga je nazvao "užasnom tragedijom". "Napravila je užasnu, užasnu stvar. Ne može gore od toga", rekao je vrhovni "moralni sudac" novinarima u Bijeloj kući. Pretpostavljam da će biti novog suđenja, lucidno je primijetio, "ali vidjet ćete još koja će biti cijena toga". Kao i svakom kapitalističkom trgovcu, njemu je cijena uvijek najbitnija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....