"Izrael nije država svih svojih građana. Prema Zakonu o nacionalnoj državi koji smo donijeli, Izrael je nacionalna država židovskog naroda - i samo njih", napisao je Benjamin Netanyahu 2019. godine, u jednoj Instagram prepisci. Nakon niza negativnih komentara, dodao je: "Nema problema s arapskim građanima Izraela. Imaju jednaka prava kao i svi mi, a vlada Likuda uložila je više u arapski sektor nego bilo koja druga."
U knjizi "Fašizam: vrlo kratak uvod" profesora povijesti na sveučilištu Cardiff Kevina Passmorea je zabilježeno: "Kao dio svoje kampanje za respektabilnost, suvremeni fašisti poriču da su rasisti, ali zahtijevaju primjenu rasnih načela na useljeničku i socijalnu politiku, te favoriziraju odlazak onih koji se smatraju rasno nepoželjnima."
S obzirom na navedeno, moguće se zapitati: Pokazuje li trenutni izraelski režim simptome fašizma? Pa, ako je vjerovati bivšem izraelskom premijeru Ehudu Baraku - pokazuje. "Ova vlada nosi znakove fašizma", rekao je Barak krajem prošle godine.
Ali on nije jedini. Gradonačelnik Tel Aviva Ron Huldai je upozorio da Izrael ide prema tome da postane fašistička teokracija. Najstarija izraelska tiskovina, Haaretz, je također ustvrdio da "Izrael mjesečari u židovski fašizam", ali i objavio "Sada je službeno: fašizam smo mi".
No, imajući u vidu tko je na čelu ove države, ovakav slijed događaja je samo očekivan. Naime, Netanyahu stariji, Benzion - koji je radio kao pomoćnik cionističkog pionira Vladimira Jabotinskog, kojeg je Benito Mussolini nazvao "dobrim fašistom" - bio je vođa stranke Herut koja je pozvala židovsku državu da zauzme svu zemlju povijesne Palestine. Mnogi od osnivača Heruta su izveli terorističke napade tijekom rata 1948. godine kojim je uspostavljena država Izrael. Židovski intelektualci, među kojima je bio i Albert Einstein, su u izjavi objavljenoj u The New York Timesu opisali Herut kao "političku stranku koja je svojom organizacijom, metodama, političkom filozofijom i društvenom privlačnošću vrlo srodna nacističkim i fašističkim strankama."
Herut se 1973. ujedinio s nekolicinom drugih desničarskih stranaka, pri čemu je formiran Likud; stranka kojom danas predsjeda Benjamin Netanyahu.
Uostalom, oduvijek je unutar cionističkog projekta postojala jedna vrsta židovskog fašizma. Sada je taj ogranak, eto, preuzeo kontrolu nad izraelskom državom. "Ne vidimo samo rastući izraelski fašizam, već i rasizam sličan nacizmu u njegovim ranim fazama", ukazao je 2018. Zeev Sternhell, čovjek koji je preživio holokaust, povjesničar i vjerojatno najveći izraelski autoritet za fašizam.
Danas židovski ekstremisti, koji čine koalicijsku vladu, orkestriraju genocid u Gazi, gdje je svakodnevno ubijeno par stotina Palestinaca. Njihovi neprijatelji - obično muslimani - predviđeni su za istrebljenje, jer su podljudi koji utjelovljuju zlo. "Ovo je borba između djece svjetla i djece tame, između čovječanstva i zakona džungle", napisao je Netanyahu na X-u. A, s obzirom na 5.000 ubijene palestinske djece, teško je ne shvatiti ozbiljno ove pozive na sveobuhvatno iskorjenjivanje i etničko čišćenje.
Cilj je, čini se, "čisti" Izrael, dezinficiran od palestinskih zagađivača. Gaza će postati pustoš. Palestinci u Gazi bit će ubijeni ili prisiljeni otići u izbjegličke kampove preko granice u Egiptu. Barem tako kaže procurjeli dokument izraelskog Ministarstva obavještajne službe od 13. listopada u kojem se preporučuje prisilno i trajno premještanje 2,3 milijuna palestinskih stanovnika Pojasa Gaze u Sinajsku pustinju.
U stvari, potpuna izraelska kontrola nad palestinskom zemljom uopće nije daleko. Ilegalna židovska naselja, ograničene vojne zone, zatvorene autoceste i vojni kompleksi zauzeli su više od 60 posto Zapadne obale, pretvarajući palestinske gradove i sela u okružena geta. Postoji preko 65 zakona koji izravno ili neizravno diskriminiraju palestinske državljane Izraela i one koji žive na okupiranim područjima. Kampanja neselektivnog ubijanja Palestinaca na Zapadnoj obali - koja se često odvija od strane odmetnutih židovskih paramilitarnih skupina - zajedno s rušenjem kuća i škola te otimanjem preostale palestinske zemlje su od 7. listopada eksplodirali. Izraelska vojska i židovski doseljenici ubili su od tada više od 133 tamošnjih Palestinca, a izraelska vojska je otela tisuće Palestinaca, pretukla ih, ponizila i zatvorila.
Zapravo, sve od opisanog je samo normalno za državu apartheida, kako su Izrael nazvali jeruzalemska organizacija B‘Tselem, Amnesty International, Human Rights Watch i UN-ov ekspert za ljudska prava.
Izrael se sada okreće i protiv "židovskih izdajica" koji odbijaju prihvatiti poremećenu viziju radikaliziranog cionističkog režima i koji osuđuju užasno nasilje države. Poznati neprijatelji fašizma - novinari, zagovornici ljudskih prava, intelektualci, umjetnici, feministice, liberali, ljevica, homoseksualci i pacifisti - već su na meti. Pravosuđe će, prema planovima koje je iznio Netanyahu, biti kastrirano. Javna rasprava će uvenuti. Civilno društvo i pravna država će prestati postojati. Oni koji budu označeni kao "nelojalni" bit će deportirani.
Kao savršen predznak ovoga dolazi odluka izraelskog parlamenta, koji je izmijenio Zakon o borbi protiv terorizma kako bi kriminalizirao "konzumiranje terorističkih publikacija". Ukratko, ako kliknete na nešto što se Netanyahuovom režimu ne sviđa, može vas se disciplinirati s kaznom do jedne godine zatvora. Ovo je na svojoj koži prva osjetila Yasmine Qaddourah koja je 25. listopada na WhatsApp status napisala: "Neka im Bog podari pobjedu i zaštiti ih". Uhićena je zbog "sustavne i kontinuirane konzumacije publikacija terorističke organizacije, pod okolnostima koje ukazuju na identifikaciju s terorističkom organizacijom".
A tko su uopće članovi aktualne izraelske vlade? Bezalel Smotrich je ministar financija i poznati rasist. Naime, izjavio je da mu "supruga ne bi htjela roditi pored Arapkinje". Opisuje sam sebe kao "fašistički homofob".
Orit Strook iz Vjerske cionističke stranke je ministrica nacionalnih misija. Ona vjeruje da bi izraelskim liječnicima trebalo dopustiti da odbiju liječenje LGBTQ pacijenata iz vjerskih razloga.
Talli Gottlieb, Likudova zastupnica u Knessetu, je ovog proljeća, na skupu podrške ukidanja ovlasti Vrhovnog suda, vikala: "Ako želim uništiti kuće terorista, tko mi je na putu? Ako želim koristiti Palestince kao živi štit, tko mi je na putu? Tko dozvoljava teroristima da podižu tužbe u Izraelu? Tko mi brani da opozovem prava obiteljima terorista?" Na svako pitanje rulja odgovara: "Vrhovni sud!"
Zatim je tu Itamar Ben-Gvir, osuđen (u Izraelu) za poticanje rasizma i terorističke organizacije. Živi u ilegalnom naselju Kiryat Arba, u sklopu okupiranog Hebrona. Njegov mentor Meir Kahane je poznat po toma kako je suglasan "demokraciji za sve Židove, ali ne i Arape", izjavi da je on "ministar obrane (u Izraelu) ne bi preostao nijedan Arap", pozivu da "Židovi naprave sve što je moguće i zamislivo kako bi potjerali Arape" te želji da "Arapi odu živi, a ako ne živi onda mrtvi". SAD je njegovu organizaciju Kach proglasio teroristima.
Kahane je bio inspiracija Baruchu Goldsteinu da smakne 29 i rani 129 Arapa u džamiji, prilikom ramazanske molitve. Njegov portret visi u Ben-Gvirovoj kući, koji kaže da će djecu učiti da je taj čovjek "heroj". Ben-Gvir je ministar nacionalne sigurnosti.
Valja napomenuti kako je Netanyahu došao na čelo Likuda 1993., kada se natjecao za mjesto premijera sa Yitzakom Rabinom. Naime, tadašnji premijer Rabin je upravo potpisao Sporazume iz Osla, koji su za cilj imali postizanje mirovnog sporazuma između Izraelaca i Palestinaca. Netanyahuove pristaše su tada marširale i uzvikivale: "Smrt Rabinu!". Čak su spalili njegovu sliku, koja ga je prikazivala odjevenog u nacističku uniformu. Netanyahu je bio dio te povorke.
Ben-Gvir se u to vrijeme pojavio na televiziji s ornamentom ukradenim iz Rabinovog auta i ponosno poručio da "ako su mu došli do auta će doći i do njega". Premijera Rabina ubio je 4. studenoga 1995. židovski fanatik. Rabinova udovica, Lehea, okrivila je Netanyahua i njegove pristaše za ubojstvo svog supruga. To je ujedno bio i kraj mirovnog procesa.
Nažalost, ovaj ekstremni cionistički fanatizam se do 2023. prelio u sve sfere izraelskog društva. Njemu danas odanost posebno dokazuje nacionalna vojska, čiji piloti govore: "Ako želite da piloti mogu letjeti i ispaljivati bombe ... u kuće, znajući da možda ubijaju djecu, moraju imati najveće povjerenje u ljude koji donose te odluke."
Ali i među izraelskim civilima je evidentna fašistička retorika, naročito uslijed aktualne invazije na Gazu. Tako su pozivi da se Gaza "sravni", "izbriše" ili "uništi" spomenuti oko 18.000 puta od 7. listopada u hebrejskim objavama na X-u (stranici ranije poznatoj kao Twitter). Ove fraze su korištene samo 16 puta u mjesec i pol prije rata. Histerija nakon 7. listopada je, kažu stručnjaci, bila katalizator za normalizaciju javne rasprave o idejama koje su se prije toga smatrale zabranjenima; diskusiji o "brisanju" stanovništva Gaze, etničkom čišćenju i nuklearnom uništenju teritorija.
Doduše, ovo nije ništa novo. Naime, tijekom izraelskog napada na Gazu 2014. godine, naziva "Operacija Čvrsta stijena", velika masa Izraelaca je otvoreno slavila ubojstvo 1.500 Palestinaca, pritom se rugajući mrtvoj djeci.
Neki izraelski građani su snimljeni i kako sjede u kamperskim stolicama, kako bi navijali prilikom operacija bombardiranja palestinskih četvrti. "Želimo vidjeti to svojim očima, ne s televizije ... Mislim da je (bombardiranje) jedino rješenje. Trebali bi uništiti cijeli grad. Maknuti ga s lica zemlje. Da, ja sam samo malo fašist", otkrila je jedna Izraelka pred kamerom CNN-a. Kasnije je novinarka granatiranje nazvala "groznim prizorom".
Isto se nastavlja i uslijed trenutnog masakra. Tako je, na primjer, nedavno održan koncert pjevača Liora Narkisa na kojem je izvodio serenade izraelskim vojnicima koji su se spremali napasti Palestince. "Gaza, crna ženo, smeće jedno. Gaza kučko. Gaza, kćeri ogromne kurve. Kao i svoja majka si Gaza. Gaza kurvo", pjesma je kojom je Narkis zagrijavao trupe.
Konačno, društvena klima u Izraelu nije baš pogodna ni za život ljudi nešto tamnije kože. Tome svakako svjedoči video u kojem skupa razjarenih Izraelaca, saznavši da je njihova sunarodnjakinja u vezi s crncem, joj govori da je "treba silovati" jer se "udala za crnčugu". "Zabit ću ti štap u guzicu, gadiš mi se! Infiltratori, idite kući!", viče im rulja.
Da su izraelski institucije objeručke prihvatile ove savjete o neprikladnosti postojanja crne rase dokazuje i to što su tamošnje klinike tjerale tisuće Etiopljanki - bez njihova znanja ili pristanka - da primaju injekcije s kontracepcijskim sredstvom koje zaustavlja menstruaciju i povezuje se s problemima s plodnošću i osteoporozom.
Uostalom, da nisu dobrodošli im je do znanja dao, glavom i bradom, i sam premijer Netanyahu, kada je u rujnu rekao da afrički migranti predstavljaju "pravu prijetnju" karakteru i budućnosti Izraela kao židovske države.
Nešto slično, sjetit ćete se, se govorilo u Njemačkoj prije otprilike 70 godina. Ali za Židove.