Europska unija, dugo vremena ovisna o ruskom prirodnom plinu, gotovo se riješila te svoje ovisnosti o Kremlju u manje od dvije godine, otkada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu u veljači 2022., a Zapad uveo sankcije bez presedana i golemim se dijelom odrekao ruskog plina, čemu je pripomogla i sama Moskva smanjenjem isporuka, da bi na kraju u sabotaži bio teško oštećen plinovod Sjeverni tok, piše Jutarnji.
Zamjena koju EU sad preferira, a to je plin iz SAD-a, naširoko se smatra obilnim izvorom, politički prihvatljivim, a i manje je vjerojatno da će te isporuke biti prekinute, za razliku od onih koje su tekle plinovodima iz Sibira. Ipak, i to također svakim danom postaje sve rizičnije, kako ocjenjuje u svojoj analizi Bloomberg, a prenosi The Business Standard.
Bijela kuća je objavila za mnoge problematičnu odluku o obustavi izdavanja novih izvoznih dozvola za ukapljeni prirodni plin (LNG) zbog protivljenja glasača koje brinu klimatske promjene. Europski uvoznici odmah su iskazali zabrinutost, upozorivši da bi ta odluka mogla ugroziti energetsku sigurnost Europe. Ova pauza, koja neće utjecati na ona energetska postrojenja koja su već u izgradnji ili u pogonu, već se tiče novih projekata, prijeti odgodom ili čak gašenjem nekih velikih projekata za koje se očekuje da bi se trebali pojaviti na tržištu krajem desetljeća i kasnije.
"Američki LNG i dalje je kamen temeljac europske strategije diverzifikacije opskrbe", objašnjava Leslie Palti-Guzman, voditeljica istraživanja i prikupljanja obavještajnih podataka o tržištu u SynMaxu, tvrtki za analizu satelitskih podataka koja se specijalizirala za korištenje komercijalnih satelitskih snimki za pronalaženje i praćenje naftnih i plinskih dobara te pružanje pomorskih obavještajnih podataka.
Odluka američkog predsjednika Joe Bidena šalje realnu poruku "u pogledu solidarnosti i pouzdanosti opskrbe u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. To je osobito ključno u trenutku kada isporuke iz Rusije" i od strane drugih izvoznika "zapinju u nepredvidljivosti".
Zamjena potencijalnog energetskog hendikepa
Čak i prije nego što je ova blokada izdavanja dozvola uzdrmala kupce diljem svijeta, brz tempo šireg oslanjanja EU-a na američki LNG mogao je navesti Bruxelles da malo uspori. SAD je u vrlo kratkom razdoblju postigao značajan udio u opskrbi plinom europskog 27-članog bloka, zasjenjujući sve preostale ruske isporuke. Bujanje američkih isporuka sada čini oko polovicu uvoza LNG-a u toj regiji, a očekuje se da će taj udio i dalje rasti. Kad se uzme u obzir i plin koji se isporučuje plinovodima, SAD je drugi najveći opskrbljivač EU-a plinom nakon Norveške, što je, pak, ozbiljan udar i za SAD, koji je počeo izvoziti svoj plin dobiven iz škriljca tek 2016. godine.
Iako su SAD glavni saveznik unutar skupine G7 s nenadmašnom gospodarskom snagom i relativnom političkom stabilnošću, prevelika ovisnost čak i o prijateljskoj naciji donosi rizike. Odluka Europske unije da ruski plin zamijeni američkim LNG-om umjesto odabira težeg posla - okretanja obnovljivim izvorima energije - znači da njezina energetska sigurnost ostaje ovisna o čimbenicima koji su daleko izvan njezine kontrole, poput sezone uragana u Atlantiku ili političkih igrica u Washingtonu.
Kako bi nabavili energent koji je ključan za grijanje europskih domova, proizvodnju energije i energetsku opskrbu industrije, trgovci energijom sada moraju uzeti u obzir događanja udaljena tisućama kilometara. Kvarovi u postrojenjima na obali Meksičkog zaljeva ili iznenadna zahlađenja od Houstona do Guangzhoua mogu preko noći nanovo iscrtati kartu unosne trgovine. "Europsko oslanjanje na američki LNG samo će rasti ako se ponovno ne pojavi više ruskog plina i ako Katarci odluče ne ulaziti u cjenovni rat za tržišni udio. Nagrada za Europu je raznovrstan niz američkih dobavljača", kaže Ira Joseph iz Centra za globalnu energetsku politiku na Sveučilištu Columbia. "Rizik su velike promjene u američkoj politici u budućnosti", ističe on.
Ukratko, promjenom dobavljača fosilnih goriva, Europa je jedan potencijalni hendikep zamijenila drugim, ostavljajući svoj energetski sustav i dalje ranjivim i izloženim opasnostima.
Smanjivanje oslanjanja Europe na ruski plin počelo je i prije invazije općeg opsega ruskog vođe Vladimira Putina na Ukrajinu. Odnosi između svjetskih sila zaoštrili su se 2014. kada je Rusija nezakonito anektirala ukrajinski poluotok Krim, a napetosti su dodatno eskalirale iduće godine, kada je ruski plinski div Gazprom PJSC optužen za zlouporabu tržišne moći od strane nadzornog tijela tržišnog natjecanja europskog bloka.
Mjesecima prije svoje invazije 2022. godine, Moskva je smanjila isporuke putem plinovoda i prestala nuditi uobičajene i sigurne količine plina Europi, što je bio taktički potezi koji je, kako su neki tvrdili, imali za cilj napuhati cijene i ubrzati odobrenje projekta kontroverznog, a sada teško oštećenog, plinovoda Sjeverni tok 2.
Opada zahvalnost prema SAD-u
Dva tjedna nakon što su ruske snage ušle u Ukrajinu u veljači pretprošle godine, pokrenuvši paničnu kupnju svih količina LNG-a dostupnih na svjetskom tržištu, EU je iznijela konačan plan za nadomještanje izgubljenih isporuka od svog do tada najvećeg dobavljača.
Američki LNG bio je logičan i prihvatljiv izbor - relativna zemljopisna blizina značila je uštede za trgovce koji su energent iz SAD-a slali u Europu umjesto u Aziju, a bogata europska regija također je imala veću kupovnu moć za te skupe pošiljke. Ono što je također išlo u korist američkog plina jest to da su ugovori o njegovoj isporuci gotovo uvijek napisani uz napomenu da je "odredište fleksibilno", što znači da je trgovcima dopušteno preusmjeriti tankere tamo gdje se nudi bolja cijena. Može se čak i otkazati isporuke ukoliko potražnja iznenada padne.
Uvoz LNG-a u EU porastao je za 60 posto tijekom 2022. godine, a te obimne isporuke od dugogodišnjeg političkog saveznika učinile su od Europe najboljeg klijenta. "Putovao sam po cijelom svijetu, posebno po Europi, i poruka koju uvijek čujem je: ‘Hura za američke proizvođače LNG-a‘", rekao je pomoćnik američkog državnog tajnika za energetske resurse Geoffrey Pyatt u listopadu na Sjevernoameričkom plinskom forumu u Washingtonu.
Ta zahvalnost sada možda opada s najnovijim potezom predsjednika Joea Bidena. Nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, administracija američkog predsjednika obećala je EU-u da će brzo pregledati zahtjeve za sve nove izvozne mogućnosti, rekao je u petak Fred Hutchison, predsjednik i glavni izvršni direktor LNG Allies. "Današnja objava ne održava vjeru u to obećanje".
Još je prerano da bi se znalo hoće li revizija izdavanja novih dozvola u SAD-u prisiliti neke tvrtke da trajno obustave svoje planove - ako bude ponovno izabran, Biden bi mogao dopustiti da proces krene dalje nakon što osigura funkciju na još četiri godine. "Ovo bi mogla biti stanka u političke svrhe, kako bi se umirila Bidenova baza uoči općih izbora. Ili bi se moglo raditi o dugotrajnijem zaustavljanju izdavanja dozvola, što na duži rok smanjuje izglede da novi terminali budu odobreni", rekao je analitičar David Seduski iz tvrtke Energy Aspects, specijalizirane prikupljanje informacija i obavještajne podatke za analizu energetskih tržišta.
Ako, pak, republikanac, poput Donalda Trumpa, dođe na mjesto predsjednika, regulatorna obustava izdavanja dozvola "gotovo će sigurno biti poništena" početkom 2025. godine, dodao je. No, čak ni Trumpova pobjeda ne bi bila siguran znak da će se nastaviti slobodna plinska trgovina s Europom. Tijekom svog mandata u Bijeloj kući, Trump se pokazao itekako voljnim koristiti taktiku trgovinskog rata kako bi progurao svoje politike, posebno protiv Kine, i nema jamstava da se EU neće naći na meti.
‘Ipak ne sjede prekriženih ruku‘
Čak i ako se radi samo o kratkoročnoj smetnji, to je ipak glasan poziv na uzbunu europskim kupcima da pitanje američkog plina itekako ovisi o američkoj politici. Ipak, Europska komisija nije zabrinuta zbog rastuće ovisnosti o američkom LNG-u jer ne postoje iste razine političkih rizika kao s Rusijom, rekao je visoki dužnosnik EU-a koji je želio ostati anoniman. No, neki drugi pred sobom itekako prepoznaju potencijalne izazove. Sve veće oslanjanje na američki plin stvara "rizik koncentracije" za industriju, kaže Jonty Shepard, potpredsjednik globalne trgovine LNG-om u BP-u, na industrijskoj konferenciji u Ateni krajem 2023. godine. "Industrija kao cjelina morat će naučiti kako se nositi s tim u budućnosti", poručio je.
Ipak, kako piše Bloomberg, Europa ne sjedi prekriženih ruku. Počela je potpisivati neke dugoročnije ugovore za osiguranje opskrbe LNG-om, uključujući ugovore s katarskim državnim pogonom koji se proteže sve do 2052. Mozambik, Nigerija, Azerbajdžan i Norveška također igraju na unosno europsko tržište plinom, pomažući diverzificirati opskrbu Europe.
Međutim, stručnjaci upozoravaju da je Europa i dalje previše ovisna o američkom plinu, a europske tvrtke počinju osjećati opipljive učinke. Njemačka kemijska industrija, primjerice, koja je prošle godine ostvarila oko 230 milijardi eura prodaje, zapela je u dubokoj recesiji, djelomično potaknutoj gubitkom jeftinog ruskog plina, ključne sirovine za gnojiva i izvora energije za tešku industriju.
Ono što europska kemijska industrija plaća za plin gotovo je 3 do 4 puta više od onoga što plaća domaći kupac iz SAD-a, rekao je Kose iz Accenturea, multinacionalne tvrtke specijalizirane za IT usluge i savjete, uspoređujući cijenu europske kupnje s američkim cijenama. Iako je cijena plina došla na rekordno visoku razinu, njemački industrijski divovi ukidaju radna mjesta i umjesto toga ulažu u proizvodna sredstva u SAD-u, odražavajući time sumornu sliku za najveće europsko gospodarstvo.
"Kad je jeftini ruski plin dolazio u Europu, bilo je logično držati kemijsku tvornicu blizu izvora potražnje jer je to bilo isplativo", kaže Kose. Sada, sa skupljim uvoznim LNG-om, "premještanje ovih postrojenja na jeftine izvore prirodnog plina ima više smisla", zaključio je.