Podmorski komunikacijski kabel Cinia C-Lion 1 koji povezuje Helsinki u Finskoj s oko 1200 kilometara udaljenim Rostockom u Njemačkoj po dnu Baltičkog mora, ne izgleda kao nešto posebno. To je kabel debljine otprilike kao vatrogasno crijev, od staklenih vlakana visoke propusne moći, zaštićenih čeličnom oblogom i naravno da je vodonepropustan.
Kabel nije tek tako pušten s krme na morsko dno: specijalni brod je vukao i svojevrsni plug koji mu je krčio prostor na dnu, tako da je kabel zaštićen u rovu na pješčanom dnu mora na dubini od oko metra. A ipak je u noći na ovaj ponedjeljak oštećen pred otokom Öland, baš kao što je nedugo prije bio oštećen drugi komunikacijski kabel između Švedske i Litve pred obalom Gotlanda, piše Thomas Latschan za Deutsche Welle.
Jedan kabel, makar je i to teško povjerovati, još bi nekako mogao biti slučajnost i nekakva nepredviđena nezgoda. Ali dva? To više što je točno nad mjestima oštećenja prošao isti kineski teretni brod s ruskim kapetanom, javljaju švedski mediji pozivajući se na javno dostupne informacije švedske ratne mornarice.
Dodaju i da se brod ponašao čudno: naime, današnji brodovi preko određene tonaže moraju imati uređaj koji drugima na pučini javlja njihov položaj, brzinu i smjer. To ima i taj kineski teretni brod, ali kapetan je uvijek iznova taj uređaj – bio isključio.
Na Baltičkom moru su prošla vremena kad je takva "smetnja“ prolazila nezapaženo, tako da su ratne mornarice okolnih zemalja obratile pažnju na taj brod. Yi Peng 3 je zapravo još uvijek na pučini, usidren između Švedske i Danske, ali danska ratna mornarica ne može učiniti ništa drugo nego da budno nadzire što se na tom brodu događa. Obzirom na današnje tehnologije, vjerojatno ne samo dalekozorom.
Zapravo, to nije prvi incident takve vrste na Baltičkom moru, objašnjava za Deutsche Welle Moritz Brake, stručnjak za sigurnost na moru iz CASSIS-a (Center for Advanced Security, Strategic and Integration Studies) na Sveučilištu u Bonnu. Naime, 7. listopada prošle godine su bila oštećena dva komunikacijska kabela i podmorski plinovod Baltic Connector, a krivac je kontejnerski brod, doduše pod zastavom Hong Konga, koji je također "slučajno" oštetio infrastrukturu sidrom koje je vukao za sobom.
Jedna slučajnost bi bila čudna, dvije su već sumnjive, a kao kruna svega, sve se to dogodilo točno na rođendan - Vladimira Putina.
Brake ne vjeruje da ima kapetana na čitavom svijetu kojem bi se tako nešto dogodilo tek "slučajno": "Sidro je brod vukao po morskom dnu oko 180 kilometara daleko. To jednostavno ne može biti nezgoda kod koje nitko nije primijetio da se to događa!"
Povrh toga, taj kontejnerski brod je plovio u pratnji ruskog, takozvanog "istraživačkog“ broda, a kao kruna svega tu je i taj datum: to je rođendan Vladimira Putina. "Sve je to jednostavno previše slučajnosti odjednom", misli stručnjak za sigurnost.
Tajne službe zapadnih zemalja su već dugo uznemirene zbog ruta ruskih "istraživačkih“ brodova: pogotovo zato što je dno Baltičkog mora već odavno istraženo, a ruski "istraživači" upadljivo često plove ili plutaju upravo nad mjestima gdje prolaze infrastrukturni vodovi između Skandinavije i kopna Europe!
Teoretski, to su međunarodne vode, a osobito su se države oko Baltičkog mora – dakle, i Rusija – već odavno obvezale da će svima jamčiti nesmetanu plovidbu.
U slučaju komunikacijskog kabela C-Lion 1 zapravo nekakva špijunaža i istraživanje nisu bili ni potrebni: njegova točna lokacija je javno dostupna na internetu, tim više što je dobrim dijelom ležao paralelno uz uništeni plinovod Sjeverni tok. Ali baš kao i slučaju Sjevernog toka, neka indikativna saznanja postoje, ali nikad nije do kraja otkriveno sve o toj diverziji.
Zapravo, čak i s ova dva uništena komunikacijska kabela šteta nije osobito velika, kaže Brake za Deutsche Welle. "Ionako na svijetu bude 100, 150 slučajeva kada kabeli budu oštećeni. Zato je i ta infrastruktura doista prava ‘mreža‘, dakle ako je jedno vlakno prekinuto, sve se prenosi naokolo – to nije nikakav problem, korisnici zapravo tako nešto neće ni primijetiti."
Ali ipak, to je kritična infrastruktura i više od 90 posto komunikacijske razmjene se odvija podmorskim kabelima. "Ako se svjesno cilja na čvorišta kao što je bio slučaj ovdje kad su u kratkom vremenu oštećena dva kabela, sljedeći ih put može stradati još više, a tada bi mogli brzo nastati problemi."
Brake ukazuje i na to da takve sabotaže utječu na gospodarstvo jer investitori će teže dati novac za podmorsku infrastrukturu koja bi mogla biti uništena. A to se već događa, kaže stručnjak iz CASSIS-a: "Švedska vlada je već otkazala više projekata vjetroelektrana na pučini jer se nije mogla jamčiti njihova sigurnost."
Isto tako, makar je konkretna šteta ograničena, puno je važnija poruka koja se time šalje Zapadu: "Tu se vidi sve tjesnija suradnja Kine, Rusije, ali i Irana i Sjeverne Koreje. Tu se već odavno globalno djeluje protiv interesa Zapada. I to s drastičnim sredstvima, što smo sad vidjeli i u ovim slučajevima."
"Pitanje glasi: kako reagirati u takvom slučaju? Zaustavljanjem broda? Angažiranjem NATO-a? Koje informacije se razmjenjuju? Protivnik time sasvim sigurno ispituje i naše metode u takvim incidentima", kaže Brake za Deutsche Welle.
S druge strane, očito se i Zapad previše navikao na mirna vremena: informacijski dalekovod dug 1.200 kilometara bi se teško mogao nadzirati i čuvati čak i da je na kopnu, a pod morem je to apsolutno nemoguće. Tri četvrtine našeg planeta je pod morem, u na morskom dnu leži više od 500 glavnih – male ni ne brojimo – komunikacijskih arterija u ukupnoj dužini dovoljnoj da bi se 30 puta omotala Zemlja! Bilo da je riječ o komunikacijskim kabelima, plinovodima ili naftovodima, čak i potpunu sigurnost plovidbe je nemoguće jamčiti i osigurati, kaže Moritz Brake: "Neprijatelj može izabrati samo jedno mjesto gdje će udariti, dok mi moramo braniti i nadzirati čitavu mrežu.“
Očekivano, nakon diverzije na Sjevernom toku, sve baltičke zemlje su drastično povećale nadzor. No još uvijek je pitanje, kako dokazati da je neki od brodova doista krivac za sabotažu?
Sve u svemu, stručnjak za pomorsku sigurnost vjeruje da treba računati na nove sabotaže. Naravno, njih se ne čeka prekriženih ruku: "Mi možemo u najmanju ruku pojačati naše sposobnosti nadzora, to znači prepoznati, ali i dokazati i javno pokazati kad drugi nešto rade na našoj infrastrukturi. Tako možemo pokazati: ako nas tu na nekom mjestu ugrožavate, onda možemo pokrenuti i protumjere. Možda ne na istom mjestu, ali negdje drugdje."
Za njega, ova sabotaža prije svega pokazuje: "Na moru postoje napadači koji vjeruju da ih nitko neće otkriti. A protiv toga nešto moramo učiniti!", kazat će sigurnosni stručnjak za Deutsche Welle.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....