SAD će morati "snažno odgovoriti na ovaj napad", ali treba osigurati da odmazda umanji "rizik od šireg regionalnog rata", tumači William F. Wechsler, direktor u Centru "Rafik Hariri". Autor je svjestan da izjava djeluje kao kvadratura kruga - udariti, a da ne bude posljedica. Iran, koji možda i nije izravno potaknuo napad, snosi odgovornost kreiranja šijitskih milicija koje destruktivno djeluju u regiji.
Čudovišta se često odmetnu, Hamas je primjer jer se Teheranu može vjerovati da je napao Izrael bez iranskog poticaja. Hutisti su drugo, stratezi u Iranu su zaključili da bi destabilizacijom prometa Crvenim morem mogli utjecati na ublažavanje izraelskih operacija zbog ekonomske prijetnje Zapadu, prije svega EU, i tako oslabiti SAD.
Posredni rat SAD-a i Irana nije novost, traje već dulje vrijeme u sirijsko-iračkoj areni. Rat Hamasa i Izraela stvorio je preduvjete da se pretvori u otvoreni, što Washington i Teheran ne žele. Nevolja je što je američka Republikanska stranka zaključila da je baš ovo trenutak da napadne predsjednika Joea Bidena i njegovu politiku prema sukobu na Bliskom istoku, piše Jutarnji list.
Utoliko prije što je američka vojska prije nekoliko tjedana najavila pregovore o smanjenju prisutnosti u Iraku, gdje sudjeluje kao pomoć u borbi protiv ostataka terorističke skupine Islamska država, pa se pojavila teza da je smrtonosni napad u Jordanu posljedica te odluke koja je ohrabrila proiranske milicije.
Nedavni teroristički napad u Iranu bio je trenutak visokog rizika koji je smanjen kad je odgovornost preuzela Islamska država Khorasan. Teheran nije imao razloga zaoštravati odnos prema Izraelu ili SAD-u. Sada je situacija pogibeljnija jer nema dvojbe da odgovornost leži na nekoj od proiranskih milicija: američke snage u regiji s njima razmjenjuju napade od početka sukoba u Izraelu i politički oponenti u Washingtonu neće prihvatiti novi udar na njih dostatnim odgovorom.
Racionalna politika otklanjat će ideju izravnog napada na Iran: akcije hutista i umorstvo američkih vojnika u Jordanu potvrda su da se sukob regionalno proširio, ali je i dalje ograničen, napad na Islamsku Republiku prijetio bi uklanjanjem svih ograničenja i otvaranjem širokog rata u regiji s globalnim posljedicama. Iran to ne želi, njegova je strategija osigurati da arapske zemlje ostanu podijeljene kako bi se profilirao regionalnim liderom, istodobno nastojeći izgurati SAD iz regije.
Niti jedna od dvije vodeće sile u regiji ne želi otvoreni sukob, ali to ne jamči da do sukoba doći neće. To je prokletstvo politike Bliskog istoka, prevelik broj aktera koje je teško kontrolirati. Izrael je, primjerice, već mogao pristati na primirje, možda bi se vratio dio talaca, ali sigurno je da bi prestali napadi na američke snage - prestali su tijekom prvog primirja.
Trump je opet bezumno vikao da svijet ne bi bio na rubu rata da je on na vlasti, što je u sukobu s činjenicama: ništa nije napravio da obeshrabri rusku agresiju koja je počela 2014. i poticao je sukob Saudijske Arabije s hutistima.