Jedan bauk kruži Njemačkom – bauk AfD-a. Uspon ove krajnje desne političke partije ne jenjava. Štoviše, recentne ankete pokazuju da je AfD postao najjača stranka u Njemačkoj, uz istodobni pad popularnosti vladajuće partije CDU i njenog kancelara Friedricha Merza. Kako ovog tjedna piše Bild, zbog tih alarmantnih podataka vodstvo CDU-a počelo je razmišljati o Merzovoj smjeni.
Počnimo s anketama. Aktualna uzbuna u stranačkim redovima CDU-a začela se još u travnju, kada je anketa javne televizije ZDF pokazala da je zadovoljstvo njemačkih građana radom Merzove vlade naglo palo u odnosu na ožujak, s 34 na 27 posto. Još veći pad doživio je osobni kancelarov rejting: dok je u ožujku njegov rad pozitivno ocijenilo 38 posto ispitanika, a negativno njih 57 posto, u travnju ga je pozitivno vrednovalo svega 30 posto građana, a negativno čak 65 posto.
Ista anketa pokazala je da je s 26 posto podrške najpopularnija stranka u Njemačkoj postao AfD, dok je vladajući blok CDU-CSU pao na 25 posto, a njihov koalicijski partner SPD na 12 posto. Kako je tada pisao Deutsche Welle, jedan od ključnih razloga za pad popularnosti CDU-a i Merza je nedostatna reakcija vlade na rastuće cijene goriva uzrokovane američko-izraelskom agresijom na Iran i posljedičnom iranskom blokadom Hormuškog tjesnaca.
Međutim, ako su travanjske ankete vodstvu CDU-a donijele nemir i zabrinutost, svibanjska anketa INSA instituta označila je početak panike. Prema toj anketi, podrška AfD-u skočila je na 29 posto, dok je popularnost unije CDU-CSU pala na 22 posto, a nezadovoljstvo radom kancelara Merza poraslo na čak 76 posto.
U takvoj situaciji, piše Bild, vodstvo CDU-a započelo je tajne rasprave o mogućoj zamjeni kancelara Merza dok je stranka još na vlasti.
Zašto je pao kancelar Scholz?
Prema pisanju njemačkog lista, kao potencijalni Merzovi nasljednici na kancelarskoj funkciji spominju se tri kandidata: premijer savezne države Sjeverne Rajne-Vestfalije Hendrik Wüst, premijer Hessena Boris Rein i premijer Saske Michael Kretschmer. List podsjeća da se redoviti izbori za Bundestag održavaju 2029. godine, ali da kancelar može biti prisiljen na ostavku izglasavanjem nepovjerenja u Bundestagu.
Analitičari podsjećaju da je prethodna njemačka vlada, predvođena SPD-ovim kancelarom Olafom Scholzom, pala krajem 2024. ponajviše zbog srozavanja nacionalnog gospodarstva – osobito autoindustrije - i pada kupovne moći građana, što je dobrim dijelom bilo uvjetovano raskidom energetskih veza s Rusijom, odakle je njemačka industrija desetljećima dobivala jeftini plin i naftu. Prelazak na skuplju energiju iz drugih izvora povećao je proizvodne troškove, što je njemačke automobile i druge industrijske proizvode učinilo manje konkurentnima na svjetskom tržištu.
„Građane Njemačke trenutno ništa ne zaokuplja više od posrnulog gospodarstva, što je dijelom posljedica rata u Ukrajini. Ljudi se boje gubitka radnih mjesta i visokih cijena. Ljudi su ostali praznih džepova, cijene rastu. Često sebi više ne možemo priuštiti svakodnevne stvari kao prije. To je naš najveći izazov”, konstatirao je tada za Deutsche Welle njemački parlamentarac Stefan Seidler, koji u Bundestagu zastupa dansku manjinu.
I američki Bloomberg tada je pisao da je gospodarstvo Njemačke „pretrpjelo strukturne udarce poput gubitka jeftinijih ruskih energetskih resursa”, uz zaključak da je njemački ekonomski model „uništen”, te da se Njemačka suočava „s najvećom krizom od ujedinjenja”, dok je britanski Guardian ustvrdio da je „energetski šok” izazvan antiruskim sankcijama doveo „do najvećeg pada životnog standarda Nijemaca od Drugog svjetskog rata”.
Tako je govorio Kretschmer
Te su okolnosti srozale popularnost socijaldemokratskog kancelara Scholza, te je na njegovo mjesto, nakon prijevremenih izbora, u svibnju 2025. došao demokršćanski kancelar Merz, obećavši ekonomski zaokret i eru prosperiteta. Danas, godinu dana kasnije, Merzov rejting pao je gotovo na Scholzovu razinu, jer ništa od tih obećanja nije ostvario: deindustrijalizacija Njemačke se nastavila, a zemlja se i dalje suočava s gospodarskom krizom.
Kako rekosmo, vodstvo CDU-a sada razmatra zamjenu za Merza. Od trojice spomenutih kandidata koji bi ga mogli zamijeniti, vjerojatno najveću promjenu u odnosu na Merza mogao bi donijeti premijer Saske Michael Kretschmer, poznat po tome što je još 2022. javno kritizirao uvođenje sankcija Rusiji i upozorio da bez isporuka ruskog plina Njemačkoj prijeti ekonomska katastrofa.
„Čitav naš ekonomski sistem je u opasnosti od kolapsa. Ako ne budemo oprezni, Njemačka bi mogla postati deindustrijalizirana”, izjavio je tada Kretschmer, poručivši da bi prekidanje energetskih veza s Rusijom bilo „apsurdno i opasno za Njemačku”. Njegova upozorenja tada su naišla na gluhe uši: njemačke i europske političke elite u to su vrijeme vjerovale da sankcijama mogu slomiti rusku ekonomiju, ne shvaćajući da će sankcije imati bumerang-efekt i više nauditi Europi nego Rusiji. Tako je u posebno nepovoljan položaj dospjela upravo Njemačka, čija energetski intenzivna industrijska baza čini njenu ekonomiju vrlo ovisnom o uvozu jeftinih energenata - uoči ukrajinskog rata Njemačka je uvozom iz Rusije podmirivala 50 posto potreba za plinom i trećinu potreba za naftom - pa ju je slom energetske suradnje s Rusijom i prelazak na skuplje izvore energenata pogodio više od drugih zemalja.
Pokušaj sprečavanja nezamislivog
Život nas uči da jedna nevolja nikad ne dolazi sama. Kako se već događalo u njemačkoj povijesti, paralelno s ekonomskim propadanjem zemlje znatno je ojačala krajnja desnica, odnosno stranka AfD. Dok je na izborima krajem 2021. AfD s 10 posto glasova bio tek peta stranka u Bundestagu, sada je s anketnom popularnošću od 29 posto vodeća stranka u zemlji. A na istoku Njemačke, npr. u saveznoj državi Saskoj-Anhaltu, ankete daju AfD-u i preko 40 posto.
Britanski Times još je prije dvije godine pisao da „radikalna desničarska Alternativa za Njemačku (AfD) jaše na valu ogorčenosti zbog pada životnog standarda, distanciranja od Rusije i odnarođene političke elite”, kao što i njemački mediji već odavno pišu da AfD „kapitalizira bijes birača zbog rasta cijena energije nakon sankcija Rusiji”. U tom smislu, ako CDU doista odluči kancelara Merza zamijeniti Kretschmerom, to bi značilo daljnje približavanje demokršćana pozicijama AfD-a.
Naime, politika AfD-a prema Rusiji je prilično jasna. U stranačkim dokumentima i javnim istupima AfD-ovih čelnika Rusija se opisuje kao „desetljećima pouzdan dobavljač energije i važan faktor za njemačku industriju”, te se zahtijeva ukidanje sankcija, popravak plinovoda Sjeverni tok i obnova ekonomskih odnosa s Moskvom. Takva agenda predstavljala bi radikalnu promjenu u odnosu na politiku Berlina nakon 2022. godine, ali anketni trendovi ukazuju da bi alternativa toj promjeni mogao biti dodatni uspon AfD-a.
Analitičari drže da AfD i dalje može rasti, ali ocjenjuju da se njihov limit kreće oko 35 posto (osim na istoku zemlje), što nije dovoljno za samostalno preuzimanje države. U Njemačkoj još uvijek postoji „vatrozid” („Brandmauer”) prema krajnjoj desnici, u smislu da su sve njemačke političke stranke ujedinjene u odbijanju bilo kakve suradnje s krajnjom desnicom. Međutim, nitko nema odgovor na pitanje što uraditi ako AfD dođe do 40 ili čak 45 posto podrške.
Stoga bi eventualni CDU-ov izbor Kretschmera za novog kancelara, umjesto Merza, mogao predstavljati posljednji pokušaj da se spriječi ono što je mnogima još uvijek nezamislivo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....