Ajatolah se ipak odlučio za napad na Izrael. Eksplozije koje odjekuju Tel Avivom i Jeruzalemom pokazuju da je Iran - barem privremeno - odustao od svoje politike "strateškog strpljenja", prema kojoj je Islamska Republika trebala ostati hladna prema svim pokušajima Izraela da je uvuče u rat.
Rezon za takvu, dugo prakticiranu iransku politiku bio je jasan: u uzvratnom napadu Izraelu bi pomagala američka vojska, koja bi svojom avijacijom mogla izazvati velike ljudske žrtve i teško nagrditi infrastrukturu iranske države, te je vratiti desetljećima unatrag, kako smo to već u ovom mileniju viđali u Afganistanu, Iraku, Libiji i Siriji.
Iran je puno teži vojni protivnik od svih navedenih država, te je zbog planinske strukture kopneno praktično neosvojiv, ali to ne znači da mu teške američke i izraelske bombe ne bi mogle napraviti veliku štetu.
Otuda je ajatolah Ali Hamenei – kao apsolutni gospodar teokratskog Irana – svih ovih mjeseci stoički i bez pomisli na revanš trpio brojne i bolne izraelske udarce, od srpanjskog ubojstva Hamasova vođe Ismaila Haniyeha usred Teherana do rujanskog ubojstva Hezbollahova šefa Hassana Nasrallaha usred Bejruta, uz recentne likvidacije visokih iranskih vojnih zapovjednika u Bejrutu i Damasku.
Sve je bilo podređeno politici "strateškog strpljenja": iranski vrh je vjerovao da je u sukobu s Izraelom i Amerikom vrijeme na njegovoj strani, odnosno da će postupno geopolitičko slabljenje Zapada u budućnosti oslabiti Izrael, a osnažiti iransku poziciju.
Frakcija tvrdolinijaša
Važan dio te politike činile su glasine i indicije da Iran u tišini dovršava svoju atomsku bombu, čime bi se vojno izjednačio s Izraelom i u tom najsmrtonosnijem oružju. Kada se to dogodi, rezonirale su iranske mule, tada možemo ozbiljno zaprijetiti Izraelu. A dotad valja biti strpljiv i čekati trenutak kad će se geopolitička ravnoteža na Bliskom istoku promijeniti u iransku korist.
Međutim, eksplozije koje upravo odjekuju izraelskim gradovima sugeriraju da je ta "strpljiva politika" izgubila u sudaru sa stvarnosti. A iransku stvarnost, među ostalim, čini vrlo glasna i utjecajna frakcija radikala, ili "tvrdolinijaša", kako ih obično zovu u zapadnim medijima.
Ti su tvrdolinijaši od početka lanjske izraelske agresije na Gazu tražili od iranskog vrha da se odlučnije postavi prema Izraelu i Zapadu, a ti su se zahtjevi pojačali nedavnim koordiniranim ubojstvima gotovo svih lidera Hezbollaha, da bi kulminirali nakon ubojstva Nasrallaha.
Istaknuti pripadnici ove frakcije – među kojima i bivši nuklearni pregovarač Saeed Jalili, sveučilišni profesor Sohrab Salehi i aktivist Mohammad-Mehdi Dehghannejad – javno su tvrdili da politika "strateškog strpljenja" i pasivnost pred izraelskim napadima ruše ugled Irana u u muslimanskom svijetu, te su počeli iznositi radikalne prijedloge u rasponu od stvaranja i testiranja nuklearne bombe do zatvaranja Hormuškog tjesnaca, čime bi se destabilizirala globalna opskrba naftom.
Intervju bivšeg predsjednika
A onda je jučer, u ponedjeljak 30. rujna, u režiji ove tvrdolinijaške frakcije buknuo pravi medijski skandal koji je zatresao i ajatolahovu stolicu. Bivši iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad dao je intervju za CNN Turk, iznijevši podatak da je šef iranske tajne jedinice zadužene za otkrivanje Mossadovih agenata u Iranu bio – agent Mossada.
"Osnovali smo jedinicu za suzbijanje Izraela, a za osobu koja ju je vodila ispostavilo se da je agent Mossada", rekao je bivši iranski predsjednik.
Ahmadinejad je dodao da je još 20 agenata u iranskom obavještajnom timu zaduženom za praćenje aktivnosti Mossada također radilo za Mossad. Kako je rekao, ti su agenti odgovorni za krađu iranskih nuklearnih dokumenata 2018. i njihovo prebacivanje iz Teherana u Izrael, kao i za ciljana ubojstva iranskih nuklearnih znanstvenika.
"Izrael je organizirao složene operacije unutar Irana. Mogli su lako doći do informacija. U Iranu o tome još uvijek šute", rekao je bivši iranski predsjednik.
Ahmadinejadove riječi odjeknule su u iranskoj javnosti, a bijesna frakcija tvrdolinijaša bila je spremna dodatno radikalizirati svoje zahtjeve. U takvim okolnostima, nije isključeno da je ajatolah podlegao njihovom pritisku i naredio eksplozije u Tel Avivu i Jeruzalemu.