Neka od područja s najvećim rizikom uključuju lokacije koja je predložila NASA za slijetanje Artemisa III s posadom
Mjesec se smanjio za otprilike 45 metara u opsegu tijekom posljednjih nekoliko milijuna godina dok se hladio. Zbog toga se njegova površina naborala i izvinula poput kore suhog voća, a zbog krhkosti površine, formirali su se rasjedi gdje se površina iskrivila, što bi moglo ugroziti buduće lunarne misije, prenosi Newsweek.
Ovi su rasjedi otkriveni u Mjesečevom južnom polarnom području i sada su povezani s vrlo snažnim potresom, magnitude 5 po Richteru koji su zabilježili seizmometri Apolla 1970-ih, objašnjava novo istraživanje u časopisu The Planetary Science Journal.
Mjesečeve potrese uzrokuju mehanizmi rasjeda u kori, koji klize jedan pored drugog. Mjesečevi potresi mogu trajati mnogo dulje od Zemljinih potresa, često traju i po nekoliko sati, kao što je primijećeno u potresu 1970-ih. U najgorem slučaju, mogli bi uzrokovati štetu na strukturama i opremi koju postavlja NASA i izazvati klizišta koja bi mogla biti katastrofalna.
Koristeći razne modele, istraživači su otkrili da su određena područja posebno u opasnosti od potresa na Mjesecu i posljedičnih klizišta. To bi moglo predstavljati veliki problem za buduće misije na Mjesec, budući da neka od područja s najvećim rizikom uključuju lokacije koja je predložila NASA za slijetanje Artemisa III s posadom zbog prisutnosti vodenog leda u blizini.
- Naše modeliranje sugerira da su plitki potresi koji mogu izazvati snažno podrhtavanje tla u južnoj polarnoj regiji mogući zbog klizanja na postojećim rasjedima ili formiranja novih rasjeda - rekao je Tom Watters, geolog s Instituta Smithsonian.
- Globalnu distribuciju mladih rasjeda, njihov potencijal da budu aktivni i potencijal stvaranja novih rasjeda uslijed tekuće globalne kontrakcije, treba uzeti u obzir pri planiranju lokacije i stabilnosti trajnih baza na Mjesecu - upozorio je.
Nicholas Schmerr, drugi autor rada i izvanredni profesor geologije na Sveučilištu Maryland, opisao je Mjesečevu površinu kao suhi šljunak i prašinu, koju su tijekom milijardi godina pogađali asteroidi i kometi, pri čemu su nastali fragmenti koje su udari neprestano izbacivali.
- Kao rezultat toga, površinski materijal može biti iznimno sitan ili veličine gromade, ali sve je vrlo labavo konsolidirano. Rahli sedimenti pojačavaju šansu za mogućom pojavom podrhtavanja i klizišta - dodao je.
Planira se nastaviti istraživanje o seizmičnosti Mjeseca i kako bi ona mogla utjecati na buduće lunarne misije.
- Kako se približavamo datumu lansiranja misije Artemis s posadom, važno je držati naše astronaute, opremu i infrastrukturu što sigurnijima. Ovaj nam rad pomaže da se pripremimo za ono što nas čeka na Mjesecu, bilo da se radi o inženjerskim strukturama koje mogu bolje izdržati lunarnu seizmičku aktivnost ili zaštiti ljude od stvarno opasnih zona - rekao je Schmerr.