Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću neke je u Hrvatskoj razveselio (kompletnu desnicu), druge bacio u depresiju (evo recimo Daliju Orešković), ali i jedni i drugi moraju shvatiti – stari/novi predsjednik Amerike nikome ništa ne poklanja, pa ni na temelju svjetonazora, a još manje na temelju nekih osobnih simpatija. Možete mu se klanjati, ali ako se ne uklapate u njegovu poslovnu računicu, nebitni ste. Reklo bi se, čovjek je pragmatični biznismen od glave do pete. I gotovo isključivo kroz poslovnu prizmu donosi sud i o političkim pitanjima.
Za ovog tajknuna koji je, unatoč svim kontroverzama i sudskim procesima, uspio ostvariti svoj san o povratku u Ovalni ured, politika nikad nije bila prvenstveno borba za javni interes i opće dobro. Zato su ga tijekom prvog mandata toliko i ljutili generali koji su inzistirali na nekim strateškim pozicijama i interesima Amerike, odnosno, američke vojske diljem svijeta, ne gledajući pritom prvenstveno u tablice prihoda i rashoda. Skoro sve o njegovu shvaćanju naravi politike reklo je žestoko zalaganje za ukidanje Sporazuma između SAD-a i Južne Koreje o slobodnoj trgovini (tzv. KORUS) iz prve godine prvog mandata.
Ova indikativna epizoda krenula je od Trumpove spoznaje da je SAD s Južnom Korejom bilježio godišnji trgovinski deficit od 18 milijardi dolara, a svake godine izdvaja 3,5 milijardi dolara za svoje postrojbe pozicionirane u Južnoj Koreji.
Nikako nije mogao pojmiti ni zašto SAD plaća, među ostalim, milijardu dolara godišnje za obrambeni raketni sustav za obaranje balističkih projektila u Južnoj Koreji (THAAD), gdje je otprije smješteno i više od 28 tisuća američkih vojnika. Iako su mu savjetnici strpljivo objašnjavali da je riječ prvenstveno o strateškim potezima i ulaganjima, jer ovako Amerikanci mogu u roku od samo sedam sekundi detektirati eventualno ispaljivanje projektila iz Sjeverne Koreje u pravcu Amerike, što im daje dovoljno vremena i za pravodobnu reakciju, to Trumpa nije umirilo.
“Ne činimo to za Južnu Koreju, Pomažemo Južnoj Koreji jer to pomaže nama!”, tumačio mu je James Mattis, umirovljeni general, tada ministar obrane. Ali Trump je i dalje iz čitave priče pamtio tek – financijski minus.
Iz istog se razloga ljutio i na generale u Pentagonu: “Nisu dovoljno fokusirani na dobivanje ili zarađivanje novca. Ne razumiju što bi nam trebali biti ciljevi i zbog njih je SAD angažiran na krive načine”, rekao je nakon jednog sastanka s vojnom vrhuškom u Pentagonu, kako je to u svojoj knjizi “Strah” otkrio dvama Pulitzerima ovjenčani Bob Woodward (kod nas u izdanju 24sata).
"Ti vojni tipovi uopće se ne razumiju u biznis!", ljutio se Trump na prve ljude američke vojske. Zbog istog je razloga bio netrpeljiv i prema “europskim saveznicima” (“Jedino što oni žele je da zaštite sve – i da mi to plaćamo!”), a mnogi njegov mandat pamte i po inzistiranju na tome da članice NATO-a povećaju svoje udjele u zajedničkim troškovima.
Vjerujem da nakon ovoga puno bolje razumijete i rečenicu koju spomenuti Woodward pripisuje Garyju Cohnu, Trumpovu glavnom ekonomskom savjetniku: “Nije riječ o tome što smo učinili. Riječ je o onome što smo ga spriječili da učini.”
Imamo li sve to na umu, priznat ćete da uopće ne čudi što je Trump, samo dan nakon izborne pobjede, proveo 12 minuta u telefonskom razgovoru sa južnokorejskim predsjednikom. Yoon Suk-yeol je htio čestitati Trumpu na pobjedi, ali očito je imao i neka pitanja za povranika u Bijelu kuću. Uostalom, i južnokorejski veleposanik u SAD-u je posjetio Trumpov dom u Mar-a-Lagu na Floridi, kako bi se sastao sa suradnicima novoizabranog predsjednika i "pretresao" otvorena pitanja. Povratak Trumpove "America first" devize očito ih je uznemirio pa su neke njegove planove koji ih se itekako tiču htjeli saznati što je prije moguće...