Nakon brutalnog vanjskopolitičkog debakla s Grenlandom, Bijela kuća aktivno razmatra mogućnost kupnje otočja Chagos, geostrateški ključne točke za kontrolu prostora i prometa između Sueskog kanala i Singapura.
Iznenađujuća najava o potencijalnoj kupnji arhipelaga mogla bi poremetiti planove britanskog premijera Sir Keira Starmera da suverenitet nad tim otočjem preda Mauricijusu. Taj potez bio bi konačan britanski korak prema dekolonizaciji, smatraju u Port Louisu, glavnom gradu Mauricijusa.
Chagos je dom strateški važne britansko-američke baze Diego Garcia. Otočje je bilo nenaseljeno do konca 18. stoljeća, kad su tu dovedeni afrički robovi kako bi radili na plantažama. Francuzi su otočje, zajedno s Mauricijusom, predali Britancima, a oni su ga 1965. teritorijalno izdvojili od te kolonijalne države i proglasili ga britanskim indijsko-oceanskim teritorijem.
Shvatili su, naime, vojnu stratešku važnost otočja, pa su otok Diego Garciju iznajmili Sjedinjenim Državama za 14 milijuna dolara kako bi ondje izgradili zajedničku britansko-američku zračnu bazu, koja je funkcionirala od 1970. godine.
Ujedinjeno Kraljevstvo donijelo je odluku da otočje vrati pod suverenitet Mauricijusa, no Sjedinjene Države, koje su prije podržavale tu ideju, promijenile su mišljenje i oštro su se usprotivile tome. Donald Trump je rekao da je to "jako glupa ideja". A kad predsjednik SAD-a nešto kaže, Britanija sluša – procedura donošenja zakona o povratku ovog arhipelaga pod vlast Mauricijusa zaustavljena je na neodređeno vrijeme.
Američki dužnosnici sve su zabrinutiji zbog geopolitičkog smjera Mauricijusa, koji često pokazuje simpatije prema Kini, pa i Iranu. Službeni Washington stoga ima prilično duboko ukorijenjene strahove da bi prijenos suvereniteta na Port Louis mogao regiju izložiti špijunaži.
Američki dužnosnik, kojeg je citirao The Telegraph, potvrdio je da Washington redovito vodi razgovore s Ujedinjenim Kraljevstvom kako bi osigurao da Diego Garcia zadrži svoju ključnu ulogu strateške sigurnosne platforme u Indopacifiku.
London službeno šuti o informaciji da bi Washington volio kupiti taj arhipelag. Međutim, Hamish Falconer, britanski ministar za Bliski istok i sjevernu Afriku, u svibnju je izričito izjavio da ne postoji scenarij u kojem bi Sjedinjene Države mogle kupiti Chagos. Potvrdio je tada i da će se provesti već postignuti dogovor s Mauricijusom.
Diego Garcia je otok koji pomalo izgleda poput obrisa ljudskog stopala. Najbliže kopno udaljeno je 1600 km, ali ono što je doista važno – otok se nalazi 3000 km od Bab el-Mandeba, ulaza u Crveno more koje je Sueskim kanalom spojeno s Mediteranom. Praktički, Diego Garcia nalazi se na pomorskoj "magistrali" koja vodi izravno do Singapura, svjetskog trgovačkog centra.
Pista na otoku dovoljna je za slijetanje ogromnih strateških bombardera B-52 i zračnih tankera KC-135. Zato je ova baza Amerikancima 1991. poslužila u Zaljevskom ratu, 2003. u Iračkom ratu, a tih godina i u famoznom "Ratu protiv terorizma" u Afganistanu.
Diego Garcia bio je i polazna točka za američke napade na jemenske hutiste, a vrlo vjerojatno i za tajne operacije CIA-e. Važno je spomenuti da Ujedinjeno Kraljevstvo nije ometalo ni recentne napade na Iran u operaciji "Epski bijes".
Daleko od toga da je Diego Garcia jedina vojna baza u tom oceanskom bespuću.
U "neposrednom" susjedstvu, na udaljenosti od 1767 km, nalazi se indijska baza Agaléga, sa snažnim izvidničkim potencijalom koji uključuje radare i mornaričke avione P-8 Poseidon američke proizvodnje. Mauricijus podržava tu bazu jer u njoj vidi odjeljak svoje obalne straže.
Francuska kroz svoje prekomorske teritorije, ponajprije otoke Réunion i Mayotte, na kojima se nalazi oko 7000 pripadnika francuskih Oružanih snaga južne zone Indijskog oceana (Forces Armées de la Zone Sud de l’Océan Indien), također održava značajnu vojnu prisutnost u Indijskom oceanu. U okviru nuklearne strategije odvraćanja na moru, tim prostorom redovito krstare i francuske nuklearne podmornice.
No, ono čega se SAD doista boji jest kineska premoć u Indopacifiku.
Za razliku od SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Nizozemske, Kina zapravo nema jasno definiranu ili formalno postavljenu indopacifičku strategiju, ali jasno nastoji na tom području povećati svoju nazočnost. Povremeno i na nekonvencionalne načine – slanjem svoje ribarske flote u izvidnicu.
Kina se u Indopacifiku fokusira na partnerstva i razvoj luka, poput one u pakistanskom Gwadaru ili Kyaukphyu u Mjanmaru, gdje UK i SAD imaju manji utjecaj. Kao "igrači na duge staze", računaju i na to da će važnost Diego Garcije opadati s razvojem pomorskih i zračnih dronova dugog dometa, pa ih ni ova akvizicija ne bi osobito zabrinula. Dapače, francuski teritorijalni spor s Mauricijusom oko otočja Tromelin i britanski oko Chagosa odgovaraju im kao argument za ono što Peking nastoji napraviti u Južnom kineskom moru, koje svojata u cijelosti, a dijeli ga s Vijetnamom, Filipinima, Malezijom, Brunejima i Tajvanom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....