Sva politika u Europi i svijetu kao da se svela isključivo na desnicu i ultradesnicu. Što bizarnija, jednostavnija i povijesno sramotnija rješenja za složene probleme današnjice netko zagovara, to dobiva više publiciteta, popularnosti i javne pažnje. Trend je toliko raširen da ni umiveni bivši ultradesničari, koji su se upristojili i normalizirali nakon uspješnog dolaska na pozicije moći, više ne mogu predugo imati mira od prave hiperprodukcije svojih ranijih ekstremnijih varijanti.
Talijanska premijerka Giorgia Meloni tako je ovih dana proslavila prilično velik jubilej: vođenje najdulje talijanske vlade od Drugog svjetskog rata (1415 dana ili tri godine i 7 mjeseci). Prebacila je Berlusconijev rekord i postala pojam političke stabilnosti na "čizmi" jer su od osnutka republike prije 80 godina naši prekomorski susjedi imali čak 68 vlada koje su u prosjeku trajale samo oko 13 mjeseci. No, Melonijevoj je ponos zbog tog postignuća ispao prilično gorak, jer njoj i njezinoj parlamentarnoj većini zdesna upravo opasno prijeti egzotični desni radikal koji represivnim obećanjima, neomilitarizmom i "kulturološkim" provokacijama uglavnom replicira rana izdanja talijanskog fašizma iz dvadesetih i tridesetih, od D‘Annunzia do Mussolinija. Na slična javna nagnuća svojedobno, istinabog, nije bila imuna ni sadašnja premijerka, no s vremenom je izgubila taj zamamni marševski korak.
Umirovljeni talijanski general Roberto Vannacci (57) bivši je padobranac i vođa elitne specijalne postrojbe, te gordi veteran ratova iz Iraka i Afganistana.
Premda su talijanske junačke pjesme i udžbenik ruskih ljudskih prava tradicionalno među najtanjim knjigama na svijetu, ova junačina hrabro se razmeće i koketira i s jednim i s drugim mitom. U veljači je napustio Ligu Mattea Salvinija koja ga je svojedobno bila nominirala i na izborima za europarlament, te je osnovao vlastitu stranku Nacionalna budućnost.
U samo par mjeseci može se, međutim, pohvaliti s čak osam sebi prebjeglih zastupnika iz desnih stranaka vladine većine: sebe nazivaju "futuristima", što je također otvorena aluzija na "slavne 1920-e". Zagovaraju uspostavu "mediteranskog patrijarhata" i povratak društva "snažnih muškaraca, sposobnih vladati emocijama i strastima, zaštititi žene i izgraditi čvrst sustav obrane granica". S obzirom na originalni program, možda i s naše strane Jadrana ubrzo nađu simpatizere i podupiratelje, poput Igora Štimca.
"Mediteranski patrijarhat" je, međutim, samo marketinški uvod u brojne druge kontroverzne politike koje ove talijanske junačine zagovaraju. Obećavaju, primjerice, najstrožu zabranu pobačaja, te da svako malodobno dijete svojim roditeljima na izborima može priskrbiti još jedan dodatni glasački listić. Ako ih imate troje ili četvero, umjesto jednom, glasate čak četiri puta. Zna se za koga.
"Futuristi" se zalažu i za zabranu prisutnosti homoseksualaca i LGBTQ+ osoba u javnim medijima i na televiziji između šest ujutro i 11 navečer, tobože kako bi se maloljetnici držali podalje od rodnog i homoseksualnog sadržaja. Traže i hitno ukidanje zakonske kategorije zločina femicida, zabranu svih građanskih zajednica, kao i plan reemigracije koji predviđa da se svi stranci iz Italije uz vojnu pratnju deportiraju čim im istekne ugovor o radu te da im se zakonski uskrati svaka socijalna pomoć i zdravstveno osiguranje.
Dob kaznene odgovornosti za maloljetnike snizila bi se pod vlašću futurista s 14 na 12 godina, a rapidno bi se i proširila prava represivnih organa na upotrebu sile, pa čak i na mučenje prilikom isljeđivanja sumnjivaca. Ricinusovo ulje zasad ne spominju.
Sva su ova obećanja intonirana u izrazito nostalgičnoj vojnoj retorici i s romantičnim frazama iz fašističkoga režima ("žar, vrlina i žrtva"). Zagovara se vlast koja je prirodna pozicija desnice utemeljene na "identitetu, čistoći i vitalizmu, ukorijenjena u rimskoj i kršćanskoj tradiciji, odlučna vratiti Italiju njezinim slavnim korijenima" te koja u središte stavlja prirodnu obitelj, identitet, sigurnost, zasluge i tradiciju.
Vojni kampovi za mladež
Militarizacija se sama po sebi podrazumijeva, pa tako i uvođenje vojnog obrazovanja u škole, i uspostava vojnih kampova za obuku mladeži kako bi se u vojsku privukli "najbolji mladi ljudi s pravim karakterom".
Program talijanskog "neofuturizma" predlaže da se državljanstvo dodjeljuje tek nakon 20 godina boravka, položenog ispita iz talijanskog jezika i potpisivanja "izjave o uspješnoj asimilaciji u grčku, rimsku i kršćansku civilizaciju". Davanje državljanstva preferirat će se samo onima iz "pretežno kršćanskih zemalja čiji podaci pokazuju nisku sklonost kriminalu". Potkopavanje kulturnog jedinstva Italije, "kojoj prijeti masovna muslimanska invazija", sprječavat će se na sve moguće načine (premda po službenoj statistici muslimanska populacija u Italiji ne čini ni 4 posto stanovnika). Suradnja s Donaldom Trumpom, koju već uspješno prakticira i Giorgija Meloni, sastavni je dio programa za talijansku budućnost.
Koliko god ova redikulijada s manjim ili većim verbalnim neofašistima već bila izlizana i dosadna, ankete u Italiji Nacionalnoj budućnosti već daju od minimalno 8 pa do 12 posto glasova. To je stavlja ispred Lige (4,4 posto) i Forza Italije (7,1 posto), dvaju glavnih koalicijskih partnera Melonijeve Braće Italije. Drugim riječima, futuristi bi lako mogli postati druga najveća stranka na talijanskoj desnici, a Vannacci bi premijerki mogao ubrzo postati jedan od glavnih problema. General bi tako lako mogao poremetiti izborne izračune Giorgije Meloni za sljedeće izbore, zakazane za travanj ili svibanj iduće godine. Ona je već počela pripremati promjenu izbornog sustava jer trenutačni, koji joj je donio pobjedu 2022., primarno nagrađuje koalicije. No, Vannaccijev uspon izaziva u njoj strah da neće lako doći do žuđenih brojki.
Financial Times je bizarnog generala u svom nedavnom članku opisao kao "ruskog trojanskog konja u Italiji", navodeći intrigantan podatak da je od 2020. do 2022. služio kao vojni ataše u talijanskom veleposlanstvu u Moskvi. Nimalo slučajno, veliki talijanski "futurist" protivi se oštro isporukama oružja Ukrajini i zalaže za hitnu obnovu odnosa s Vladimirom Putinom. Rusiju u svojoj programskoj platformi, navode talijanski novinari, spominje čak 13 puta, znatno više nego mirovine (sedam) ili plaće (tri).
Vannacci sve to javno ironizira, pa je čak snimio i videozapis u kojemu nosi rusku kapu i nazdravlja votkom. Veoma je vješt s društvenim mrežama i u stvaranju videozapisa u Trumpovu stilu. Tako je u jednome od njih prikazan kao rimski car u Koloseumu koji oporbu osuđuje na smrt, u drugome se igra simbolom fašističke vojne jedinice zapovjednika Junija Valerija Borghesea, poznatoga kao Crni princ, a u trećemu maše dvostrukom sjekirom, simbolom terorističko-fašističkoga pokreta Ordine Nuovo.
Premda je više nego očito dobrovoljni darivatelj tuđe krvi, mnogi Talijani ovoga karikaturalnoga generala već vole više od vlastite djece, no to nipošto nije samo njihova nacionalna odlika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....