Svaki put kad bi se ukrcali u helikopter, pripadnici pukovnije Azov znali su da se nitko od njih neće vratiti, več ostati u borbi u potpunom okruženju neprijatelja. Mariupolj je već tjednima bio u ruskim rukama, a ukrajinski položaji u tvornici Azovstal u čvrstom obruču i pod permanentnim kanonadama. No, svejedno su neki uporno letjeli lavu pravo u ralje. Posljednji su pokušaji bili naročito tjeskobni: letjelice su, osim borcima, bile krcate protenkovskim oružjem, streljivom i lijekovima.