U ono doba nismo zaključavali vrata, a i što smo, realno, imali čuvati? Manje-više svi su bili, kako je to jednom Nele Karajlić rekao – jednako siromašni. Većina je živjela po JUS-u, jugoslavenskom standardu iznad kojeg su stršile samo komunističke glavešine. Zato u to vrijeme nije bila vijest kad bi netko vratio pronađeni novac ili kakvu drugu vrijednost. To se, jednostavno, podrazumijevalo: "Druže, je li ovo vaše? Jest. Hvala, druže. Ma, nema na čemu."
Napuštanjem ili propašću sustava u kojem se njegovao kolektivizam, kako tko već na to gleda, solidarnost je zamijenila pohlepa, bolje rečeno – banditizam: i to onaj veliki koji smo iskusili kroz pretvorbu i privatizaciju, ali i mali, svakodnevni i prizemni. Ništa čudno. Kapitalizam počiva upravo na najgor...