Kad je lani u hotelu "Dubrovnik President" održana završnica izbora za najbolji obiteljski mali hotel Adrian 2025., predstavnici "Slobodne" uručili su nagradu managmentu hotela "Emotheo".
Bio je to veliki trenutak ne samo za investitore i osoblje hotela, već i cijeli Imotski i Imotsku krajinu. Razloga je mnogo, od toga da je to prva takva nagrada nekom imotskom hotelu, i još u trenutku kad se cijeli kraj ozbiljno upustio u turističke vode.
"Emotheo Heritage hotel" nalazi na jedinstvenoj, šarmantnoj lokaciji, u nekadašnjoj Piazza dei Signori (Trg gospode), na samo pedeset metara od ulaza u Modro jezero. To hotel čini idealnim za boravak i istraživanje prirodnih ljepota. Usred je odnedavno proglašenog Geoparka Biokovo – Imotska jezera, pod UNESCO-vom zaštitom.
Razgovaramo s menadžericom Vesnom Šubert-Meter.
Kako je započeo vaš profesionalni put u Emotheu?
– S puno entuzijazma, ali i velikom dozom dgovornosti. Od samog početka znala sam da ovaj projekt ima potencijal, da će postati nešto posebno, no isto tako bila sam svjesna koliko je truda, predanosti i zajedničkog rada potrebno da bi se u turizmu izgradila prepoznatljiva priča. Naime, "Emotheo" nije nastao preko noći: gradili smo ga korak po korak, pažljivo osluškujući potrebe naših gostiju i njegujući autentičnost, koja nam je danas jedan od najvećih aduta. Da se razumijemo, cijela je priča, u svakom pojedinom segmentu bitnom za otvaranje jednog hotela, razvijana od šire skupine stručnjaka, pa zato ni ne postoji pojedinac kojeg bi trebalo posebno istaknuti, cijeli tim je zaslužan. U ranim fazama bilo je izazova, kao i u svakom ozbiljnom projektu. Svaki detalj bio je važan od uređenja interijera koji odražava baštinu i atmosferu prostora, do stvaranja tima koji dijeli istu viziju. Posebno sam ponosna na ljude s kojima radim, jer bez njihove predanosti i profesionalnosti "Emotheo" ne bi bio to što je danas.
Što je za hotelski tim značila nagrada "Adrian"?
– Tada sam osjetila mješavinu ponosa, sreće i nevjerice. Sve ono na čemu smo radili svih tih dugih dana, odluke koje smo donosili, izazovi i male pobjede, sve je to odjednom dobilo potvrdu na višoj razini.
To nije bila samo nagrada za hotel, nego priznanje za cijeli tim, za naš zajednički trud i vjeru u to što radimo. Emocije su zaista bile snažne, a najviše me dirnula pomisao na ljude s kojima sam dijelila taj put, kolege koji su od prvog dana vjerovali u projekt i davali više od očekivanog. Osjećaj ponosa bio je pomiješan s odgovornošću, jer takva titula ne znači kraj, nego početak jednog novog poglavlja. Naime, osvojiti titulu najboljeg hotela u Hrvatskoj iznimno je postignuće, ali još veći izazov je tu titulu zadržati. Svjesna sam da uspjeh nije nešto što se podrazumijeva – on se svakodnevno iznova gradi. Baš zato je moj fokus usmjeren je na kontinuirano unapređenje kvalitete usluge, edukaciju osoblja i osluškivanje tržišta. U suradnji s svojim timom nastavit ću razvijati "Emotheo" kako bi i dalje ostao u samom vrhu, jer ljudi su srce svakog hotela.
Koji su vam ciljevi, čemu stremite?
– Nastavit ćemo razvijati personalizirani pristup gostima, gdje svaki detalj ima svoju svrhu i gdje se gost osjeća kao pojedinac, a ne kao broj. Želimo ostati vjerni svojoj heritage priči, ali istovremeno biti moderni i relevantni. Balans između tradicije i suvremenog pristupa ono je što nas čini posebnima. To je ono što me motivira – želja da budemo još bolji, da svaki gost koji dođe u "Emotheo" osjeti ono nešto posebno zbog čega će nam se poželjeti vratiti. Za mene osobno, ovaj posao nije samo karijera – to je strast.
Kako ste usuglašavali hotelske standarde?
– Gradili smo ih kroz svakodnevni rad, iskustvo i zajedničko promišljanje.
Upravo je to razdoblje stvorilo snažnu povezanost među zaposlenicima. Hotel i restoran razvijali su se paralelno, a tim je rastao zajedno s njima dijeleći iste izazove, ali i iste uspjehe. Raditi u ovom hotelu znači biti dio priče koja nadilazi uobičajeni hotelski posao. Naglasak nije samo na vrhunskoj usluzi, već i na autentičnom pristupu svakom gostu. Zaposlenici nisu samo puki izvršitelji zadataka, već i pravi ambasadori Imotskog i njegove bogate tradicije. Kroz komunikaciju s gostima, preporuke i svakodnevne male geste pažnje, prenosimo duh kraja iz kojeg dolazimo, čineći boravak osobnijim i toplijim – veli nam Vesna Šubert-Meter
Veliku ulogu u svakodnevnom radu "Emotheo Heritage hotela", ima i restoran "Tri Sunca". Kuhari, konobari i ostalo osoblje, zajedno stvaraju iskustvo koje nije samo "običan obrok", nego priča o lokalnim okusima i tradiciji.
Prisni s gostima
Gosti, sad već kultnog imotskog hotela, hvale iznimnu garstronomsku ponudu, a Imoćani su ponosni što kuhinja počiva na temeljima nekad nadaleko poznate gostionice, čuvene ne samo po ukusnoj domaćoj spizi, već i prisnom odnosu njenog vlasnika s gostima
– Danas, kad su hotel Emotheo i restoran Tri Sunca stekli svoju prepoznatljivost, svi koji smo od početka tu, gledamo na ostvareno s posebnim ponosom. Svaki uloženi trud, ali i svaka prepreka, svaki naš korak naprijed, dio su jedne veće priče koja traje, tim više jer ovo za nas nije samo mjesto rada – to je projekt u kojeg smo utkali dio sebe, stvarajući prostor koji gostima nudi više od boravka ili obroka: iskustvo koje ima emociju, smisao i trajnu vrijednost. Sudjelovati u nečemu što Imotski predstavlja na suvremen i kvalitetan način, stvara osjećaj pripadnosti i odgovornosti. Baš zato smo u svakodnevnom radu dodatno motivirani, a cilj nam je da svaki gost ode zadovoljan i
ponese dio atmosfere koju su zaposlenici zajedno stvorili.U konačnici, gledano iz perspektive zaposlenika, hotel "Emotheo" je zajednica ljudi okupljenih oko iste ideje – gostoprimstvo može biti iskreno, toplo i autentično. Hotel tako postaje više od arhitektonskog objekta ili pukog turističkog sadržaja; on je doživljaj, interpretacija i oda Imotskom. Njegova vrijednost nije samo u estetici i usluzi, već u emociji koju budi. Upravo ga ona čini posebnim – mjestom gdje se boravak pretvara u osobno iskustvo, a Imotski u uspomenu koja traje – kaže naša sugovornica i dodaje da im gosti dolaze s različitim očekivanjima i potrebama.
– Stoga vjerujem da je individualni pristup svakom od njih izuzetno važan. Također, spremna sam učiti i prilagođavati se novim standardima i tehnologijama u hotelskoj industriji. Važno mi je raditi u pozitivnom i poticajnom radnom okruženju, gdje se cijeni trud zaposlenika i potiče međusobna suradnja. Smatram da dobar timski duh izravno utječe na kvalitetu usluge koju pružamo gostima.
Posebnu ste pozornost posvetili detaljima?
– U svakoj sobi i apartmanima, ispričali smo po jednu našu imotsku priču. Tako recimo imamo Vilinski apartman koji prikazuje umjetničke fotografije jezerske vile, a tu je i kratki tekst o vilama kako bi naši gosti i u smještaju dobili autentično iskustvo.
Cijeli je hotel prožet detaljima iz naše povijesti: tepisi u hodnicima su replika fragmenta mozaika iz antičkog doba koji se čuva u zavičajnom muzeju u Imotskom. Na zidu svake sobe je po jedna apstraktna umjetnička slika koja prikazuje temu sobe s naglaskom na modru boju, boju jezerske vode. Hotel djeluje kao most između prošlosti i sadašnjosti – mjesto gdje se tradicija ne čuva samo kao uspomena, već živi kroz suvremeni izričaj.
Lastavica je simbol dobra
Radite cijelu godinu?
– Da, a osim smještaja i gastronomije organiziramo i razne sadržaje i iskustva za individualce i grupe, za turiste i tvrtke. Naši gosti mogu uživati u adventure aktivnostima koje organiziramo u suradnji s lokalnim pružateljima raznih usluga.
Važan dio identiteta hotela čini i restoran Tri Sunca, koji svojim konceptom ponudom dodatno obogaćuje cjelokupno iskustvo boravka. Restoran je osmišljen kao mjesto susreta tradicionalne dalmatinske kuhinje i suvremenih gastronomskih trendova.
– U ponudi dominiraju svježe, lokalne namirnice, pažljivo odabrane i pripremljene s ljubavlju. Svako jelo priča svoju priču – o zemlji, ljudima i vremenu, stvarajući tako snažnu vezu između gosta i destinacije. Vinska karta i bar nastavljaju iste kulturne dijaloge. Samo ime restorana nastalo je na staroj narodnoj predaji koja kaže da su nekoć davno na nebu sijala tri sunca. Tada su vladali jednostavnost, blagodat i sklad. Jednog dana se pojavio zmaj i progutao jedno, pa drugo sunce. Tada je, uvidjevši što se događa, doletjela lastavica, treće sunce skrila pod krilo i odnijela ga visoko, nebu pod oblake, te ga tako spasila od zmaja. Od tada, kaže predaja, na svijetu više ne vlada potpuna harmonija kakva je nekada postojala. Upravo zbog te žrtve i hrabrosti, lastavica je u narodnoj tradiciji ostala simbol zaštite i dobra, pa su naši stari uvijek govorili da je grijeh srušiti njezino gnijezdo ili joj na bilo koji način nauditi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....