Kad je 2014. godine u Gornji Dolac stigao Paško, prvi konj u obitelji Lučić, nije bilo velikog poslovnog plana, turističke strategije ni ozbiljne infrastrukture. Zapravo, nije bilo ni naznake da će se oko njega jednoga dana razviti jedna od najpoznatijih adventskih priča u Dalmaciji.
Bio je tu samo čovjek koji nije želio mirno gledati kako njegova didovina ostaje bez ljudi, stare kamene kuće propadaju, a mjesto u kojem su generacije živjele i radile polako tone u tišinu.
Danas u isto to malo mjesto podno Mosora tijekom adventa stižu posjetitelji iz cijele Hrvatske, ali i izvan nje. Tamo gdje su nekada zjapile prazne ceste, danas se traži mjesto više za parkiranje. Milijuni lampica obasjavaju stare kuće i kamen, djeca trče između životinja, obitelji se fotografiraju, a miris domaće hrane širi se selom.
Čovjek koji je sve pokrenuo, Tihomir Lučić, za svoj je rad prošle godine dobio nacionalno priznanje „Čovjek, ključ uspjeha – Djelatnik godine“ u kategoriji najboljeg domaćina turističkog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.
Njegova priča danas je možda i najbolji poziv svima koji nešto vrijedno stvaraju u svojem mjestu, ali još uvijek misle da su premali, nedovoljno poznati ili udaljeni od velikih turističkih središta da bi njihov rad bio prepoznat.
„Pitali su me: Tko će ti tu dolaziti?“
Božićno selo Gornji Dolac nije nastalo preko noći. Raslo je polako, zajedno s brojem životinja, idejama i sadržajima koje je Lučić razvijao na obiteljskoj zemlji.
– Iskreno, nisam mogao ni sanjati da će jedna ideja iz malog Gornjeg Dolca jednog dana narasti do ovoga što imamo danas. Sve je počelo još 2014. godine dolaskom Paška, našeg prvog konja. Tada nismo imali nikakav veliki turistički plan. Došao je Paško, nakon njega druge životinje, pa jedna ideja, druga ideja i sve je nekako prirodno raslo – prisjeća se Lučić.
Iza svega je, kaže, stajala želja da vrati život didovini i kraju koji se polako praznio.
– Nismo imali veliku infrastrukturu, velika sredstva ni sigurnost da će ljudi uopće prihvatiti ono što radimo. Bilo je i dosta onih koji su me pitali: „Tko će ti tu dolaziti?“ Danas se isti ti ljudi znaju našaliti i pitati: „Odakle svi ovi ljudi dolaze?“ To mi je možda najljepši odgovor na sve. Kad pogledam što je iz toga nastalo, uhvati me emocija jer ovo za mene nikada nije bilo samo posao. Ovo je moja didovina, moja obitelj i moj život – govori Lučić.
Od skromnih početaka, Božićno selo stiglo je do milijuna lampica i velikog broja posjetitelja. No s rastom popularnosti rasle su i obveze. Trebalo je riješiti struju, pristup selu, promet, parkirališta, sigurnost, ugostiteljstvo i brigu o životinjama, a cijeli taj sustav tijekom najposjećenijih dana mora funkcionirati bez zastoja.
Najzahtjevniji dio razvoja, priznaje Lučić, nisu nužno bili samo vidljivi problemi.
– Svaka nova godina donosila je novi problem koji smo morali riješiti. Struja, pristup, promet, infrastruktura, sigurnost… I sve to radite paralelno s razvojem sadržaja. Ali možda je najteža bila ona borba koju nitko ne vidi. Godinama ulažete, radite i odričete se, a nemate nikakvo jamstvo da će se to jednog dana vratiti ili da će ljudi uopće prepoznati ono što radite. Bilo je trenutaka kada se čovjek zapita je li možda previše riskirao – kaže Lučić.
Odgovor bi, međutim, stigao čim bi počela nova sezona. U dječjem oduševljenju, obiteljima koje se vraćaju iz godine u godinu i ljudima koji prelaze stotine kilometara kako bi doživjeli advent u malom mjestu podno Mosora.
Lampice se mogu postaviti bilo gdje, Poljica ne mogu
Božićno selo, međutim, ne želi graditi samo povećavanjem broja lampica ili dodavanjem nečega samo zato da može reći kako imaju novu atrakciju.
– Bitno nam je da cijeli prostor ima priču i da ljudi osjete nešto kada dođu. Najdraže mi je kada vidim obitelj koja se vraća drugu, treću ili petu godinu. Tada znate da niste napravili mjesto koje će netko jednom fotografirati i zaboraviti, nego mjesto koje je ljudima postalo dio njihovih blagdana – govori Lučić.
Novosti pripremaju i za ovogodišnje izdanje, ali Lučić ih još ne želi otkriti kako bi posjetiteljima ostalo iznenađenje sve do otvaranja Božićnog sela. Kaže tek kako cilj ostaje napraviti novi korak naprijed i sačuvati ono zbog čega se ljudi vraćaju: domaću gastronomiju, običaje i tradiciju Poljica.
– To nam je izuzetno važno jer bez toga Božićno selo ne bi imalo svoju dušu. Lampice možete postaviti bilo gdje. Veliku atrakciju možete napraviti na puno mjesta. Ali naš kamen, Mosor, Poljica, naše stare kuće, gastronomiju, običaje i priče naših ljudi ne možete jednostavno preseliti negdje drugdje. Želimo da čovjek koji nam dođe ne vidi samo lampice i životinje, nego da upozna kraj u koji je došao. Da proba domaću hranu, da upozna poljički zeljanik, da čuje priču o Poljicima i načinu života naših starih – ističe.
Upravo zato tijekom godine organiziraju i radionice izrade poljičkog zeljanika te kroz Zavičajnu kuću čuvaju stotine autentičnih predmeta i priče ljudi koji su tamo prije živjeli.
– Turizam nam je prilika da tu baštinu ne držimo negdje zatvorenu i zaboravljenu, nego da je pokažemo novim generacijama. Jer ako mi sami ne sačuvamo ono što smo naslijedili, jednog dana nećemo izgubiti samo turistički sadržaj. Izgubit ćemo dio sebe – upozorava.
Utjecaj projekta na lokalnu zajednicu
Upravo je utjecaj projekta na Gornji Dolac za Lučića najveći uspjeh cijele priče.
– Gornji Dolac nisam odabrao zato što je to bila turistički idealna lokacija. Upravo suprotno. To je moja didovina. Tu su živjeli moji stari, tu su njihove kuće, zemlja, kamen i uspomene. Bilo mi je teško gledati kako se mjesto prazni i kako sve ono što su generacije stvarale polako nestaje. A danas tijekom adventa dođete i vidite pune ceste, djecu kako trče, obitelji koje šetaju, ljude koji fotografiraju stare kamene kuće i goste koji su došli iz svih krajeva Hrvatske, ali i izvan nje. Kad znate kako je ovdje izgledalo prije, nemoguće je ostati ravnodušan – iskreno će Lučić.
Ipak, njegov je cilj veći od mjesec dana blagdanske vreve.
Želi da Božićno selo postane pokretač obnove starih kuća, otvaranja poslova i povratka ljudi. Da mladi u Gornjim Poljicima vide mogućnost za život, umjesto još jednog mjesta iz kojeg moraju otići.
Cjelogodišnja turistička ponuda
Božićno selo najpoznatiji je projekt obitelji Lučić, ali samo dio njihove cjelogodišnje turističke ponude. Tu su Izletište Lučić sa životinjama, Zavičajna kuća Gornjih Poljica, Rafting centar Cetina, Adrenalinski centar Croatia, terapijsko jahanje, dječji i školski izleti, radionice, edukativni programi te različiti adrenalinski sadržaji.
– Kod nas se život ne ugasi kada se ugase božićne lampice. Želimo da ljudi Gornja Poljica ne upoznaju samo u prosincu, nego da dođu u proljeće s djecom, ljeti na rafting ili airsoft, u jesen na radionicu zeljanika, u Zavičajnu kuću ili jednostavno na izlet i domaću hranu.
Ali još važnije, volio bih da od toga korist imaju ljudi koji ovdje žive. Ako turizam pomogne da se selo ne ugasi i da mladi ovdje vide mogućnost za budućnost, onda smo napravili puno više od turističke destinacije – govori Lučić.
Priznanje za godine rada
Iza blagdanskog sjaja Božićnog sela ostaju godine rada, ulaganja i odricanja koje posjetitelji teško mogu vidjeti. Upravo je zato prošlogodišnja nagrada „Čovjek, ključ uspjeha – Djelatnik godine“, koju je Tihomir Lučić osvojio u kategoriji najboljeg domaćina turističkog OPG-a, imala posebno značenje. Bila je potvrda da je priča nastala u malom Gornjem Docu prepoznata i na nacionalnoj razini.
– To je jedan od onih trenutaka koje čovjek stvarno ne zaboravi. Kada nešto gradite toliko godina, nemate puno vremena stati i razmišljati što ste napravili. A onda dođe jedno takvo nacionalno priznanje i na trenutak vas zaustavi. Kao da vam netko iz struke kaže: „Vidimo vas. Vidimo sve te godine rada.“ Meni ta nagrada nije samo moja. To je nagrada moje obitelji i svih ljudi koji su svih ovih godina bili uz mene i dali dio sebe u ovaj projekt. Bez njih ništa od ovoga ne bi bilo moguće – kaže.
Posebno mu je važna upravo kategorija domaćina jer domaćinstvo, kaže, ne počinje i ne završava posluživanjem hrane ili obilaskom životinja. Gost prije svega dolazi po doživljaj i osjećaj da je dobrodošao.
Za priznanje ga je prijavio Klub članova Selo, a posebnu zahvalnost upućuje Dijani Katici, koja je prepoznala njihov dugogodišnji rad i kandidirala projekt.
– To mi je posebno značilo jer Dijana jako dobro poznaje ruralni turizam i zna koliko rada stoji iza toga da u jednom malom mjestu izgradite ozbiljnu priču – dodaje.
Otvorene prijave najboljima u hrvatskom turizmu
Priliku da na isti način predstave vlastiti rad sada imaju turistički djelatnici, poduzetnici, domaćini, tvrtke, ustanove, udruge i destinacije iz cijele Hrvatske.
Online prijave za Godišnje hrvatske turističke nagrade 2026. otvorene su do 4. rujna, a podnose se putem službene internetske stranice Dana hrvatskog turizma.
Nagrade će se dodijeliti u okviru Dana hrvatskog turizma, koji će se 19. i 20. studenoga održati u novootvorenom Valamar Pical Resortu u Poreču. Svečana završnica održat će se uz izravan televizijski prijenos Hrvatske radiotelevizije.
Godišnje hrvatske turističke nagrade zajednički su projekt Ministarstva turizma i sporta, Hrvatske turističke zajednice i Hrvatske gospodarske komore. Njima se želi poticati konkurentnost, inovativnost i održivi razvoj te unaprijediti kvaliteta turističkih proizvoda i usluga.
Priznanja će se dodijeliti u brojnim kategorijama koje obuhvaćaju turističke događaje, gastronomiju, hotele, kampove, marine, destinacije te održivi, aktivni, kulturni, ruralni i zdravstveni turizam. Posebno mjesto pripada ljudima u turizmu, kojima su namijenjene nagrade „Anton Štifanić“, Nagrada za životno djelo i „Čovjek, ključ uspjeha – Djelatnik godine“, dok će kruna dodjele biti proglašenje Šampiona hrvatskog turizma.
„Ne trebamo svi biti veliki, trebamo biti svoji“
Lučić zato nema dvojbe što bi poručio onima koji godinama stvaraju kvalitetnu turističku priču, ali još razmišljaju o tome vrijedi li se prijaviti.
– Prijavite se. Nemojte misliti da morate biti najveći, imati najviše zaposlenih, najviše novca ili najviše gostiju da biste imali priču vrijednu pokazivanja. Hrvatska je puna ljudi koji u svojim selima, gradovima, OPG-ovima i malim obiteljskim projektima rade nevjerojatne stvari, ali često sami sebe ne doživljavaju dovoljno velikima – poručuje.
Najbolje to pokazuje upravo njegova priča, koja nekome drugome može dati hrabrost da napravi prvi korak.
– Nemojte se uspoređivati s drugima. Gledajte što ste napravili svojim rukama, koliko ste sebe dali i postoji li iza vašeg projekta nešto iskreno. Ne trebamo svi biti veliki. Trebamo biti svoji i vjerovati u ono što radimo. Jer ako vi prvi ne vjerujete u svoju priču, teško će u nju vjerovati netko drugi – zaključuje Lučić.
Nacionalno priznanje za njega nije završetak, nego dodatni vjetar u leđa. Želi da Božićno selo nastavi rasti i postane još prepoznatljivije izvan Hrvatske. Još je važniji razvoj cijelih Gornjih Poljica i Mosora. Lučić sanja o novim sadržajima, obnovljenim starim kućama, povratku ljudi i mladima koji će u svojem kraju pronaći priliku za život i posao.
A gdje za nekoliko godina vidi Božićno selo?
– Nadam se još ljepše, još bolje i još poznatije, ali i dalje isto u onome najvažnijem; da ostane naše, domaće i iskreno. Jer, kako kaže moja zvijezda vodilja: „Tko u čuda vjeruje, taj čuda i stvara“ – kaže Tihomir Lučić.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Slobodne Dalmacije i Hrvatske turističke zajednice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....