Lijepi, uglađeni, zaljubljeni par Francuza stigao je u konobu prije koji dan. Doveo ih je Teo Grgičević, vlasnik "Stella Mare – Eco Boutique Housea" u Zavali. Tu je počelo naše čuđenje…
“Ali ovi ljudi djeluju kao da su došli iz Hvara, iz nekog dobrog hotela…”
Gosti su bili odlični, lagani, poznaju vino, ali nisu, klasično francuski, puni sebe u vezi s tim. Kad nismo bili za stolom, nisu blejali u mobitele, nego su stvarno komunicirali međusobno – znak zdrave veze, znak da nisu dosadili jedno drugom.
Pozdravili smo ih na kraju i rukovali se s barba Teom, koji ih je došao pokupiti. Igrom slučaja, sreli smo Tea idući dan i pomogli mu tražiti konobaricu, pa smo odlučili otići vidjeti iz kakvog su to dobrog hotela iz Zavale stigli ti uglađeni Francuzi.
– Ne! Moramo pazit. Ne smiš reć da je hotel. Mi smo pansion. Moraš imat lift i još svašta za bit hotel – prvo je što je barba Teo rekao nakon što smo mu priznali da nismo očekivali da ćemo pronaći tako dobar hotel u Zavali. Potom je progovorio o počecima i sadašnjem stanju u poslu.
Kako je zapravo počela cijela vaša priča u Zavali?
– Počelo je 1996. ili 1997. godine. Kupio sam ovu kuću od čovjeka koji ju je tada imao i onda smo pomalo krenuli. Bavili smo se turizmom, vidjeli smo da južna strana Hvara ima odličan potencijal i malo-pomalo, iz godine u godinu, nadograđivali smo cijelu priču.
Danas to više nije samo smještaj i turizam?
– Ne, danas smo došli do toga da imamo jednu kompletnu ekopriču. Kupili smo dosta zemlje ovdje u Zavali i proizvodimo svoje vino, svoje povrće i druge proizvode. Imamo pomidore, krastavce i ostalo što nam treba. Imamo kompletan OPG i ekološku proizvodnju, a imamo i dvoje-troje zaposlenih koji se bave samo vrtom.
Koliko je cijela obitelj uključena u posao?
– Uvijek je to bila obiteljska priča. Tu su supruga i dvojica sinova. Matija je trenutačno u Austriji. Imamo dosta gostiju iz Austrije, pa je otišao tamo i kako bi malo ispitao austrijsko tržište, ali i da vidi kako stvari funkcioniraju vani, stekne iskustvo i nauči nešto što poslije može primijeniti ovdje.
Možemo li onda govoriti i o pripremi nove generacije za preuzimanje obiteljskog posla?
– Apsolutno. To je dio cijele priče. Dobro je da ode vani, da vidi kako se radi i stekne svoje iskustvo, a onda to znanje može donijeti natrag.
Zanimljivo je da Teotova obitelj poštuje staru dalmatinsku tradiciju da se sinovima daje ime pretka, pa se tako Teo zove Teo, ima sina Mateja, a Matej ima sina čije je ime u nominativu – Matij. Napisali smo ga u nominativu da otklonimo mogućnost pogrešnog razumijevanja jer je to staro ime koje danas ne nosi mnogo ljudi. Teotov unuk dobio je to ime po pradjedu svoga djeda, Matija (neki drugi padež imena Matij, nismo dovoljno pismeni da znamo koji je ovo). Njegova slika visi u uredu i vjerujemo da je sretan što Grgičevići i dalje žive pošteno i dobro.
Odakle vam danas dolazi najviše gostiju?
– Imamo dosta Francuza i Austrijanaca, a dolazi nam i puno Skandinavaca. Zanimljivo je da imamo i dosta naših ljudi, uglavnom poduzetnika iz Hrvatske, iz Splita i Zagreba. Imamo jako dobru klijentelu i puno ljudi koji nam se vraćaju, ali ne pričamo o poznatim imenima koja nas posjećuju… Zato nam se uvijek rado vraćaju.
Kakav je profil gostiju, dolaze li uglavnom obitelji ili parovi?
– Imamo i jednih i drugih, ali rekao bih da ipak prevladavaju parovi.
Jeste li ove godine primijetili neke promjene kad je riječ o tržištima s kojih vam gosti dolaze?
– Jesmo. Ove godine imamo manje Amerikanaca. Rekao bih da ih je osjetno manje nego prethodnih godina.
Znate li zbog čega je došlo do tog pada?
– Ne znam. Teško je reći što je razlog, ali ove godine smo to definitivno primijetili.
Kada danas pogledate sve što ste napravili od kraja devedesetih do danas, što biste rekli da najbolje opisuje ono što nudite gostu?
– Danas imamo zaokruženu ekološku priču. Imamo smještaj, OPG, ekološku proizvodnju, vlastito vino i vlastite proizvode. Na nadstrešnicama za parking su solarni paneli, imamo jedinice za punjenje električnih automobila. Ideja je da gost ovdje ne dobije samo mjesto za spavanje, nego da može doživjeti ono što mi ovdje proizvodimo i način na koji živimo, a da to ne ostavi nikakve negativne posljedice za naš otok.
Već iz tih nekoliko minuta razgovora osjeti se da barba Teo Grgičević razumije i ljude i posao, pa smo se prestali čuditi što smo pronašli tako luksuzan pansion u Zavali, rukovali se s gospodinom i prije odlaska bacili pogled na more s južne strane Hvara… Nikada nam nije bilo jasno ono pitanje “Koji ti je bolji profil?”, ali kad pogledate jedan od najljepših otoka na svijetu s jedne i druge strane, shvatite da na najvišoj razini nijanse čine razliku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....