Bili smo u Barotulu i Dobropoljani, razgovarali s načelnikom i mještanima: jedni su za, drugi su protiv mosta, ali svi žele život 40 posto jeftiniji!

Upeklo je, ali ne od zvizdana, nego od svađe o mostovima. Nakon što je nekidan spojen pelješki most, koji zapravo spaja poluotok a ne otok s kopnom, užgala se javnost o povezivanju jadranskih otoka s mostovima. Jedni bi most do Šolte, drugi do Brača, treći od Brača do Hvara, četvrti od Pelješca do Korčule... Još se samo čeka da se netko sjeti Giorgia De Romanisa, onog talijanskog lunatika i arhitekta iz Rima, koji je prije desetak godina predložio spajanje dviju jadranskih obala mostom dugim 120 kilometara od Zadra do Ancone, zvanim 'Luk i strijela', i koji bi naravno gradio uz pomoć novca iz Europske unije.

Frišku vatru naložio je ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković izjavom da je nakon pelješkog sljedeći na redu most za Pašman. I da je ministarstvo već platilo 700 tisuća kuna uglednoj konzultantskoj kući "Ernest & Young" za studiju izvedivosti. I svi su u momentu pali u afan. Da most za Pašman, onoga ti blaženika! Jedni su odmah za, drugi su odmah protiv. Poznati aktivisti, stručnjaci, novinari, mahom kontinentalci, kažu: dobiješ most, izgubiš otok. Oni bi htjeli svoj mir i svoj komod, svog cvrčka u svojoj vali, kad onih petnaest dana budu na godišnjem. Boduli, ovi što žive na otoku a rade na kraju, i ovi što su otišli s otoka na kraj da bi mogli preživjeti, kažu nešto drugo.

Dogodit će se Vir

Nisu svi automatski za, ali malo tko je protiv. I ti što su protiv, ne čini se da bi ih bilo teško nagovoriti...

- Ja san za most! - ispali Milenko Kralj, zvani Mele.

- Ja san protiv! - u kontru će Vinko Tomašević.

Njemu je sedamdeset i prva, a Meli osamdeset i prva. Sjedi se na klupi u ugodnom hladu ispred butige, a Vedran Pikunić, glavni zafrkant, donosi novu turu hladnog piva.

- Novinari, jeste za pivo?

- Hvala, vozim – kaže Jure.

- Hvala, ne vozim – odgovorim.

U Barotulu smo, na Pašmanu, točno u podnožju rta Brižine gdje bi u nekoj bliskoj budućnosti trebao završavati most iz smjera Turnja. Most za otok Pašman. Na tom mjestu Pašmanski kanal je širok manje od dva kilometra, pa bi cijeli most bio dug oko dva kilometra i dvjesto metara, baš koliko i ovaj za Pelješac.

Zašto ste protiv mosta?

- Da nam se ne dogodi Vir! - jasan je Vinko. - Da u ovoj državi vlada red i zakon, nitko ne bi bio protiv mosta. Ali u ovakvu zemlju, uz ovakvu politiku, gdje svako gleda samo kako će šta sebi ćapati...

- Pusti ti Vir - ne da se Mele s dva vesela zuba.

- Jesi bio na Viru? Nisi. Protiv!

- Njemu je sve dobro - dobacuje Vedran.

- Laž! - ne da se Mele. - Tko radi u Zadru, njemu će biti dobro. Mladima koji moraju putovati zbog posla most treba.

- Ovako je lipše. Izgubit ćemo mir. Od otoka ćemo napraviti grad. Nema više mira, turisti, auti... Više neće biti otok, nego poluotok. Da se drže planova, da je ovo pravna država, možda i bi. Ovako bi nam sve uzeli, i pomorsko dobro. U ovakav nered...

- Kakav nered – prekine ga Mele.

- Ti imaš tu pet ijada kvadrata, a ja nemam. Tebi će kapnut novci, a ne meni - smije se Vedran.

- Da je ovo Finska, most bi bilo dobro rješenje - uključuje se jedan „mještanin”, kako kaže.

- I ja sam protiv. Ne bum više imal mir - slaže se i Milan Lastovčić, stalni gost iz Samobora.

- Most je dobar za one koji se bave biznisom, špekulanti, nekretnine. Ja jedva čekam sjesti na trajekt i ovdje doći. U ovaj mir, tišinu...

- Dođi lipo u mir i tišinu u dvanaesti i prvi misec. Kad je u mistu manje od 50 ljudi, a ne sad kad ih je petsto. Kad ti zadnji trajekt iz Biograda ide u sedam ipo navečer. Cijene su nam 30-40 posto skuplje nego na kopnu, od hrane do građevine - poklopi ga „mještanin”.

Dolazi nam Dalibor Kraljić, zvani Crkvina.

- Most je dobar, nije to loše za domaće. Ali ja bih da se most plaća. Domaćima besplatno, a drugi neka plate. Da domaći imaju nešto od toga.

- E, u tom slučaju bih i ja bio za most - slaže se kontinentalac Milan.

- Most za Pašman je bio u planu još 70-ih godina prošlog stoljeća. Uvijek se spominjao, zajedno s projektom Južni Pašman, velikom turističkom zonom... - kaže Dalibor.

Koliko je sad na otoku kvadrat za gradnju kuće?

- Ovisi o lokaciji, od 70 do 250 eura, ali s mostom bi sigurno porasle - kaže Samoborac.

- Nije u šoldima sve! - smije se Vedran.

- Onda bi se i Jadrolinija pobunila. Njima je veza Biograd - Tkon i Zadar - Preko zlatna koka – ne odustaje Vinko.

- Sad i Biograd, po uzoru na Zadar, hoće preseliti svoju luku iz grada, u Kumenat, još dalje za nas... - kaže „mještanin”.

- Ali što će ti most? - uporan je Vinko. - Kvaliteta života bi se pogoršala. Most ima prednosti, ali domaći nisu sretni zbog toga. Nestala bi Dalmacija, postali bi kao Vir, masovni turizam, izgradnja, kao na Silbi, gdje glavnu riječ vode Slovenci i Bosanci koji se se tamo naselili. Sve se gubi. Da je ovo pravna država, ne bi se Vir dogodio, da se u startu sve može zaustaviti. S mostom bi Vruje bile svudi - završava Vinko.

- Vir je nastao i bez mosta – žilav je Mele.

- Ako se more za koju godinu podigne, ka šta oće, odi di jesmo, nećemo više moći stati. Prije dvi godine, kad je bila plima, more se diglo do u dućan – zaključuje Vinko.

Idemo dalje, ali nismo puno pametniji.

U Dobropoljani nas čeka načelnik Pašmana, Krešimir Ćosić. Mlad, visok, iz iste loze kao i košarkaška legenda. Ovo mu je drugi mandat, krenuo je u politiku kao nezavisni, ali je brzo postao hadezeovac. Gleda nas malo čudno, sinoć su zaružili, slavio se Dan pobjede...

- Svi su za, ali nas se ne pita. To je odluka hrvatske Vlade. Da se sad krene, neće biti gotovo za pet godina – kaže.

- Hvala ministru Butkoviću, hvala što je rekao za most, ali ja vam ništa više o tome ne mogu reći.

Vidimo da moramo malo razbiti led. Načelnik očito puno više zna nego što želi pokazati. Svjestan je da su mediji već cijelu stvar prenapuhali i uglavnom krivo interpretirali. Ispada kao da su se na Pašmanu tek sad sjetili mosta, kao da to nije san i neispunjena želja generacija. Pašmanski most je ucrtan u plan Zadarske županije veće tridesetak godina. Zadarski župan Božidar Longin je na traženje Vlade RH uvrstio Pašmanski most u katalog projekta za financiranje iz EU fondova. Politički najmoćniji čovjek u županiji, Božidar Kalmeta, nedavno je za Slobodnu Dalmaciju jasno rekao da je i on za most ako su i otočani za njega. Svih šest načelnika općina s Pašmana i Ugljana, a nisu svi u HDZ-u, jednoglasno podržavaju gradnju mosta. Pašman je preko mosta u Ždrelcu povezan s Ugljanom, tako da je most za Pašmana zapravo povezivanje dva otoka s kopnom, a od one sumanute ideje propagirane baš iz Zadra o povezivanju otoka podmorskim tunelima se, boguhvala, definitivno odustalo.

Jeftiniji od pelješkog mosta

Idemo dalje, od Turnja do rta Brižine, Pašmanski je kanal najuži, a najveća dubina mu je 16 metara. Kanal nije plovan tako da most ne mora biti visok za prolazak velikih brodova, trajekata i kruzera. Na dnu mora je pijesak, ali samo metar-dva ispod je živa stijena. Sidrenje pilona, drugim riječima, ne mora biti 50-60 metara duboko kao na pelješkom mostu, nego puno manje. Sve su to argumenti u prilog teze da bi 2,2 kilometra mosta za Pašman bilo puno, puno jeftinije od mosta za Pelješac, iako su neke stare i grube procjene govorile da bi mogao koštati oko 120-130 milijuna eura.

Što se tiče pristupnih cesta, na otočnoj strani je potrebno izgraditi samo jednu, od mosta do glavne otočne prometnice koja je u jako dobrom stanju, dovoljna za prihvat novog prometa. S kopnene strane, spoj na most bi se radio iznad Turnja, tamo kuda se već trasira nova zaobilaznica od Bibinja do Vranskog jezera. Naime, Hrvatske ceste rade studiju za izgradnju brze ceste u zaleđu kao alternative Jadranskoj magistrali. Magistrala je postala prezasićena, de facto seoska cesta, i nova trasa brze ceste u dužini od oko 40 kilometara preselit će promet od Gaženice do Pakoštana te povezati most za Pašman.

Prvu simulaciju pašmanskog mosta izradio je pokojni Jure Radić, odnosno njegov tim s Građevinskog fakulteta u Zagrebu. Kad se malo bolje pogleda, više sliči na vijadukt nego na most. Dvije trake, oko 35 metara visine, negdje i manje iznad mora, s prvom stopom na otočiću Ričulu, odmah preko puta Galešnjaka, zbog oblika srca prozvanog Otok ljubavi. Zemlja koju most dodiruje na otočnoj i na kopnenoj strani većinski je u vlasništvu države, kao i površine predviđene za pristupne ceste...

- Sve to smanjuje cijenu i olakšava građenje. Uvjeti su idealni. Most bi zadržao ljude na otoku, mogli bi raditi na kopnu i živjeti na svome, a siguran sam da bi se većina otočana koji sad žive u Biogradu i Zadru vratili doma - govori načelnik.

Ali most bi podigao cijenu nekretninama i olakšao investicije, pogotovo u južni Pašman, gdje se na površini od 300 hektara već desetljećima planira 4000-5000 turističkih kreveta...

- Prije dvije godine na natječaju za iskazivanje interesa javio nam se Jeff Blackard iz Teksasa, ali obvezujuću ponudu kasnije nije poslao. Natječaj ćemo ponovno raspisati, ali nakon što završi nova katastarska izmjera koja je u tijeku. Mi to zemljište nećemo prodavati, nego dati u zakup s pravom građenja na 99 godina.

Bojite li se da bi takve investicije, s mostom, mogle „pojesti” Pašman.

- Gledajte, na otoku nema proizvodnje. Nešto malo ribara i OPG-ova. U cijeloj općini, osam mjesta, Ždrelac, Banj, Dobropoljana, Neviđane, Mrljane, Barotul, Pašman i Kraj, živi po popisu 2100 ljudi, a stvarno ih je oko 1500. Ljudi uglavnom žive od turizma, zimi je na otoku više kuća nego ljudi. Od nečega moramo živjeti, ali to ne znači da nismo svjesni što takve investicije donose. Mi želimo most i bez takvih investicija, jer on nam čini život kvalitetnijim. Nitko se od tih što bi tobože sačuvali naše otoke ne pita zašto mi moramo živjeti s 40 posto višim cijenama i manjim plaćama nego na kopnu – 'lijepi bananu' kritičarima načelnik Ćosić i nastavlja.

- Nemojte misliti da mi nismo svjesni što most donosi sa sobom. Kalmeta je rekao, i ja se s tim slažem, da prvo sve posložimo, i da tek onda dođe most, kao završetak razvoja, a ne početak kaosa. Krajem ove godine počinju radovi na aglomeraciji Sv. Filip i Jakov, Biograd, Pakoštane, Tkon i Pašman. Otok će dobiti vodovod i kanalizaciju. Mi svoje probleme znamo i rješavamo ih, ali zašto nas se odmah osuđuje ako želimo imati standard života kao na kopnu?

U pravu je, postoje planovi i zakoni, nitko ne smije graditi izvan građevinske zone, a zone se šire tek kad se 80 posto postojećih iskoristi. Ali ni to ne može trajati unedogled. Regulacija neobuzdanog rasta, masovnost koju bi navodno most mogao donijeti, može se, ako se hoće, odmah u korijenu sasjeći, odnosno uvesti, i život na otocima povezanima s mostom dizajnirati kao u botaničkom vrtu. Ako se želi, naravno, jer dosad se kao nacija i država nismo baš pokazali da ono što želimo znamo i provesti.

Dižemo se sa stola i anketiramo novo društvo za jutarnjom kavom.

Splav iz Turnja

- Naravno da smo za most. To je razvoj, a progres ne možeš zaustaviti - kaže Ante Dešpoja, koji je prije osam-devet godina, s Borisom Travicom iz Neviđana, organizirao performans prevozeći tovara na splavu iz Turnja do Pašmana, kako bi simbolično ukazali na magareći položaj otočana. Jednom drugom akcijom su dvije obale povezali konopom od kravata...

- Ako ima političke volje, mosta će biti. Uzaludna je želja, ako volje nema - dodaje Gordan Kulonja.

- Bili bi bolje povezaniji, 24 sata, a sad doslovno ovisimo o trajektu. Imamo mi ovdje i doktora i školu i trgovinu, ali nije to dovoljno da bi se normalno funkcioniralo. Sve je puno skuplje nego na kraju, veći su troškovi života, a manja primanja. To nije pošteno - kaže Dešpoja, a njegove riječi potvrđuju Stjepan Dujmović i Nediljko Blaganić.

- Zimi je zadnji trajekt iz Biograda u 19.30, a iz Zadra u 22 sata. Šta ako slomiš nogu u 22.05? Di ćeš onda - pita nas Gordan.

- Otok Pašman je oduvijek bio u planu za most. Njegovim povezivanjem s kopnom unaprijedio bi se život i na Ugljanu. Na otocima bi se vratio život, pokretali bi se poslovi, a bez toga nema napretka, ne samo u turizmu - govori Nediljko.

- Pašman je biser Jadrana, a ništa se na njemu ne dešava. Neka druga mjesta, koja su nikakva, dobila su sve, zato što je tako htjela politika. Bez mosta ćemo polagano, ali sigurno nestati, s mostom imamo šanse da opstanemo - veli Dešpoja, a sa šanka nas prstom poziva Tome Čikić.

- Jesu ti rekli za Jadroliniju?

- Nisu.

- Dok je država vlasnik Jadrolinije, neće biti ništa od mosta. Njima su veze Preko-Zadar i Tkon-Pašman, najfrekventnije na Jadranu, i velike novce donose. Na tome će most pasti.

Hm, ali zar ministar Butković nije država? On sigurno i o tome misli. Ako dođe most, možda će trajektni promet pasti, ali putnički sigurno neće. A novoizgrađena lučka infrastruktura u Tkonu i Gaženici? Dok dođe most, za pet ili deset godina, uvelike će se amortizirati, i prilagoditi nekim novim potrebama. Recimo...

- Ajde, jesi gotov, zakasnit ćemo na trajekt - trgne me u razmišljanju Jure.

Eto, da je most, sada ne bismo trebali žuriti za Zadar...