Biznismen Karl Soong: U Zadru želim živjeti s obitelji, a u Metkoviću ću izgraditi tvornicu električnih automobila!

Kineski poduzetnik Karl Soong, osnivač i izvršni direktor Poly International Group, jedne od vodećih kompanija za proizvodnju električnih proizvoda za kućanstvo i električnih vozila iz južne Kine, nedavno je u Zadru registrirao tvrtku Greentech Group preko koje namjerava u Metkoviću izgraditi nekoliko desetaka milijuna eura vrijednu tvornicu električnih automobila i električnih skutera za hrvatsko i europsko tržište.

Iza Karla Songa je 25-godišnje iskustvo u marketingu i upravljanju na vodećim pozicijama. Prema poslovnom profilu objavljenom na Linkedinu Karl Soong, pravim imenom Xuegao Song, se od 2005. godine, nakon završenog EMBA programa na Sun Yat-Sen sveučilištu u Guangzhou, intezivno bavi istraživanjem i razvojem električnih vozila. Surađivao je sa svim vodećim svjetskim stručnjacima na području razvoja tehnologije električnih baterija koje se mogu koristiti u javnom prijevozu i automobilima, od Elona Muska, vlasnika Tesla Motorsa, do našeg Mate Rimca. Soong je vlasnik prototipa električnog vozila koje drži svjetski rekord u prevaljenoj duljini za jedno punjenje baterije od litija. U Kini je osnivač i predsjednik tvrtke GreenStar Commercial in China, a u Švicarskoj je osnivač i izvršni direktor tvrtke GreenTech Automobil AG.

Domaćin Karlu Soongu u Zadru je zadarski poduzetnik Mladen Ninčević sa čijim najstarijim sinom, Anthonyjem, odličnim studentom građevine na Sveučilištu u Zagrebu, Soong već sada planira razvoj novih biznisa utemeljenih na proizvodnji zelene energije i električnih vozila.

Gospodne Soong, kako ste se odlučili ulagati u Hrvatsku? Što želite napraviti u Metkoviću?

- Uz Hrvatsku me veže Nikola Tesla, otac elektroindustrije koja polako, ali sigurno, preuzima auto industriju. Proučavajući Nikolu Teslu kao osobu i izumitelja puno sam saznao o njemu i Hrvatskoj. U Hrvatsku sam prvi put došao u želji da kupim Rimac Automobile od vlasnika Mate Rimca. Nakon podrobne analize hrvatskih potencijala odlučio sam se za područje doline Neretve kao najpogodniju lokaciju za budući razvoj. Tu želimo izgraditi pogone za proizvodnju električnih automobila i električnih skutera. U Metkoviću se ne bi proizvodili svi djelovi, ali bi se tu sastavljali u finalni prozvod koji bi potom plasirali na europsko tržište.

Zašto ste izabrali baš Metković?

- Iz više razloga. U Metkoviću sam bio 28. ožujka ove godine gdje me je primila gradonačelnica Kata Ujdur koja mi je pokazala poduzetničku zonu u Metkoviću i nekim drugim manjim okolnim mjestima. Pokazala nam je i luku Ploče koja je za nas jedan od vrlo bitnih faktora u ovom poslu. Također nam je objasnila razvojni plan koridora C5 kroz BiH preko kojeg će biti moguće plasiranje gotovih proizvoda prema istočnom dijelu EU te postojeći autoput koji povezuje dolinu Neretve sa zapadnim dijelom EU. Također nas je upoznala s Mihovilom Štimcem, vlasnikom poslovnih hala u Metkoviću, koje bi mogli iznajmiti do izgradnje novih proizvodnih pogona.

Koliko planirate uložiti u pogone u Metkoviću?

- Vrijednost investicije za prvu fazu, koja uključuje dva segmenta, kupovinu zemljišta i gradnju proizvodne hale, je 10 milijuna eura. Druga faza, kupovina opreme potrebne za proizvodnju, iznosi oko 50 milijuna eura.

Jeste li možda potpisali neke sporazume o suradnji s predstavnicima lokalne samouprave?

- Posao je s moje strane pripremljen, ali još nije sklopljen iz dva razloga. Naime, nije bilo moguće potpisivati bilo kakve ugovore s gradom Ploče i Općinom Metković zbog raspuštanja Gradskog vijeća. Za naše planove potrebno nam je zemljište od nekih 30 hektara, a sva raspoloživa zemljišta takvih površina na tom dijelu Hrvatske su u vlasništvu općine ili gradova. Želim istaknuti da su moje namjere vrlo ozbiljne. U Hrvatskoj sam zatražio radnu dozvolu i dobio sam je 22. svibnja ove godine. Nadamo se da ćemo u vrlo skorom roku krenuti u posao.

Je li točno da ste htjeli kupiti Rimac Automobile i u njih potom uložiti dvije miljarde dolara?

- Što se tiče Rimac Automobila imao sam veliku volju za poslovanje s njima, i ne samo poslovanje već razvijanje Rimac Automobila u najveći svjetski brend. Točno je da sam imao namjeru preuzeti većinski paket dionica Rimac Automobila i u budući razvoj tvrtke uložiti dvije milijarde dolara. No Mate je to odbio jer je skloniji razvoju proizvodnje komponenata za ostale proizvođače u auto industriji dok sam ja bio skloniji razvoju cjelokupnog automobila za tržište kojeg bi podijelio u dvije kategorije. U prvoj kategoriji je sportski elektroautomobil, a u drugoj električni gradski automobili i skuteri koji su cjenovno prihvatljivi najširim djelu građanstva u Hrvatskoj, ali i u EU.

Što podrazumijevate pod prihvatljivom cijenom?

- Cijena gradskih električnih automobila kretala bi se između 10 i 15 tisuća eura.

Na koji ste način poslovno surađivali s Elonom Muskom, vlasnikom tvornice Tesla?

- U Sjedinjenim američkim država živio sam od 2005 godine. U Los Angelesu sam radio u grupi s inženjerima iz tvrtke Tesla kao vanjski suradnik. Predložio sam im koncept baterije za Tesla Road Star automobil, njihov prvi model električnog automobila.

Planirate li ulagati u Zadar?

- Moja prva tvrtka u Hrvatskoj, Greentech Gropu, osnovana je ove godine sa sjedištem u Zadru. Zadar mi se jako sviđa i želim tu živjeti sa svojom obitelji, ali za sada nemam namjeru ulagati u Zadar, možda kasnije. Moj partner Anthony Ninčević i njegova obitelj su također i Zadra što će nam pomoći prilikom naše prilagodbe u budućem životu i radu u Hrvatskoj i Zadru.

Kako biste ocijenili poslovnu klimu u Hrvatskoj?

- Poslovna klima u Hrvatskoj mi izgleda vrlo složena. Hrvati su po načinu razmišljanja slični kao i Kinezi iako toga možda niste svjesni. I mi volimo kuhati svoju hranu, cijenimo obiteljske vrijednosti, nastojimo se prilagoditi svakoj situaciji. Za naš budući razvoj vrlo nam je bitna podrška lokalnih vlasti, zajedno s državnima, jer bez toga nema mogućnosti razvoja kvalitetne proizvodnje. Mi želimo Hrvatsku koristiti kao bazu za proizvodnju, a potom i plasman u države EU. Smatram da je to budućnost Hrvatske jer ima vrlo pametne mlade inženjere, ali kako nemaju adekvatnu platformu za primjenu i razvoj svojih sposobnosti, oni odlaze u inozemstvo i razvijaju druga društva umjesto da to rade kod kuće. Hrvatski inženjeri su vrlo kvalitetni a nisu skupi kao oni u Njemačkoj. Isto se odnosi i na ostalu radnu snagu.

Možete li to malo objasniti?

- Da bi hrvatski inženjer postigao plaću kao onaj u Njemačkoj mora razvijati svoje društvo, a ne tuđe. Svi smo mi krojači svoje sudbine i kad je dobro i kad je loše. Zato se radujem budućim planovima zajedno s mojim partnerom Anthonyjem Ninčevićem koji se trenutno obrazuje za inženjera. Želimo stipendirati mlade inženjere s potencijalom, koji će se nam se nakon školovanja pridružiti u inovativnom razvoju. Prošlo je vrijeme da možete živjeti samo od preprodaje dobara. Danas se mora biti inventivniji i spretniji od drugih i to vidim kao zajednički interes hrvatsko-kineskih parterskih odnosa za konkurentnost na EU tržištu.