- Mi nikad nismo zvali novinare. Trpimo i borimo se pravnim putem. A on nas već godinama povlači po novinama. Ocrnjuje nas i prikazuje kao da smo mi nekome nešto oteli. Našem ocu je srce puklo zbog toga, naša obitelji već godinama nema mira, a on i dalje preko medija radi pritisak na sud i blati pravosuđe. Istina, sve to traje previše dugo, na to se nema što reći, ali sud i pravosuđe nisu za to krivi – govore nam braća Željko (56) i Antonio Batur (45), sinovi pokojnog Stipe Batura, drugog brata iz vjerojatno najstarijeg sudskog spora u Hrvatskoj, koji je počeo 1974. godine i još do kraja nije proveden.
Prije nekoliko tjedna na stranicama Slobodne Dalmacije donijeli smo priču o njegovom polubratu, pokojnom Petru Baturu, odnosno njegovom sinu Anti Baturu (68) koji 48 godina pokušavaju okončati parnični postupak oko podjele obiteljske kuće u Zadru između dvojice braće, ali bez uspjeha. Iako je pravomoćna presuda donijeta još 2008. godine, ovršni postupak o podjeli zajedničke imovine, obiteljske kuće na adresi Put Kotlara, do danas nije proveden. I kako stvari stoje, neće tako skoro. Zapravo se nitko ne usuđuje prognozirati kada će ovrha biti realizirana. Ali ovaj put nije nas kao prijašnjih godina zvao Ante Batur zvani Miro, nego njegovi nećaci, Željko i Antonio, djeca polubrata Stipe, koji su željeli da se čuje i druga strana ove bizarne pravosudne epopeje.
- Predzadnji put kad je Ante Batur istupio u Slobodnoj Dalmaciji, 2016. godine, naš je odvjetnik napisao reagiranje, ali smo na kraju ipak odustali od njegove objave. Smatrali smo da ne treba raditi pritisak na sud preko novina. Otada je prošlo šest godina i Ante je opet izašao sa svojom pričom o sporom pravosuđu, o pravdi koju čeka 48 godina. Ni ovaj put ne bi reagirali, ali objava se poklopila s desetom godišnjicom smrti našeg oca Stipe koji je umro u tuzi i žalosti. Srce mu je eksplodiralo, strašno ga je mučio taj spor, a posebno ga je pogodilo kad je presuđeno da mora platiti troškove sudskog postupka, kao da je on nekome nešto uzeo. Naš je otac 40 godina krvavo i pošteno radio kao obrtnik u Zadru, sve što je stvorio, stvorio je svojim trudom, ni s kim nije imao problema, osim s polubratom Petrom. Njihov spor mi smo naslijedili, a bojimo se da bi i naša djeca i unuci sutra mogli o tome glavu razbijati – govore Željko i Antonio.
- Moj otac se povlači po novinama kao da je kriminalac. Mene zna cijeli Zadar, ljudi me zaustavljaju i pitaju „Željko, što se to događa, što ste to napravili?”. Moramo se pravdati za nešto što ni mi ni naš otac nismo učinili. Naprotiv, i naš otac i naše obitelji su ozbiljno oštećeni, a Ante Batur, koji se predstavlja kao netko komu je nanesena nepravda, bez ikakvog pravnog legitimiteta tjera spor do kojeg nikad nije ni trebalo doći. Jer njegov pokojni otac Petar nema prava na kuću čiju polovicu od nas traži – izravan je Željko.
Pozvali su nas na adresu Put Kotlara 4 kako bi nam pokazali zemljište i objekt koji su predmet spora te mjesto gdje je njihov otac sa svojim polubratom 1964. počeo izgradnju obiteljske kuće. Tužbu za diobu zajedničke imovine protiv polubrata Stipe pokrenuo je Petar 1974. godine, a parnica je pravomoćno okončana 2008., nakon 34 godine. Županijski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu odlučivši da svaki brat ima pravo na polovicu obiteljske kuće. Ovršni postupak za podjelu kuće pokrenut je 2009., ali do danas, punih 13 godina, nikako da se provede.
Željko i Antonio predočili su nam dokumentaciju koja potvrđuje njihove riječi da Antin otac, pokojni Petar Batur, nema nikakav pisani dokaz da je on financirao kupnju zemljišta na kojem je izgrađena kuća te da je sudjelovao u financiranju njene izgradnje. Štoviše, nakon što je 1974. pokrenut postupak za podjelu kuće, u njoj je nastavila živjeti obitelj Stipe Batura, a danas u njoj žive njegova djeca, unuci i praunuci. Petar Batur u spornoj kući nikad nije živio, a njegov sin Ante samo neko kraće vrijeme, dok se nije posvađao sa stricem.
Kuća oko koje je pokrenut spor – podrum, prizemlje i kat, tlocrtne površine oko 110 kvadratnih metara - danas je tek manji dio trodijelnog objekta, a sva ta širenja i dogradnje tijekom 45 godina financirala je obitelj Stipe Batura i njegova djeca. Izvorna kuća oko koje je pokrenut spor danas je uklopljena u sendviču novogradnji, a prema sudskoj odluci iz 2008., polovica pripada pokojnom Petru Baturu. Koja je to idealna polovica, sud nikada nije utvrdio.
- Morate prvo znati osnovne činjenice. Postupak je pokrenuo Petar Batur tužeći moga oca radi utvrđivanja suvlasništva i diobe obiteljske kuće u Zadru. Prema prvoj presudu, donesenoj 1977. godine, Petru Baturu je priznato pravo na jednu četvrtinu kuće, a tri četvrtine je pripalo našem ocu. Na tu presudu podnijete su žalbe i Vrhovni sud je postupak vratio na novo suđenje. Na novom suđenju 1981., sud u cijelosti odbacuje Petrov zahtjev, odnosno osporava mu svako pravo na suvlasništvo kuće. Međutim, i tu presudu viši sud ukida 1984. te kreće treći postupak kojeg 16. listopada 2007. dovršava sutkinja Općinskog suda Sanja Dujmović. Ona utvrđuje da su Petar i Stipe suvlasnici za pola spornog objekta i iduće godine presuda postaje pravomoćna. Smatram da je Županijski sud tu odluku donio pod medijskim pritiskom, preko koljena, kako bi se konačno riješio spor star 33 godine. Naprosto se nisu htjeli više time baviti. Prvostupanjsku presudu Županijski sud je potvrdio sto posto, nije je htio vraćati na novi postupak ili preinačiti prvostupanjsko rješenje. Cilj im je očito bio zaključiti stari predmet bez obzira na činjenice. Oni su ga tako i riješili, a nama su stvorili novi problem – tvrdi Željko koji nam je uz pomoć obiteljskog odvjetnika, Drage Tolića, pomogao rekonstruirati ovaj rekordno dugi sudski postupak.
- Za potrebe suđenja provedeno je vještačenje oko visine uloženih sredstava u gradnju kuće. S vještačenjem su se na koncu složili i moj otac i Petar Batur. Ali nitko u presudi ne navodi, niti je vještak to utvrđivao, kako bi se kuća trebala podijeliti. Što bi to pripalo mome ocu, a što njegovom polubratu. Naime, moj otac i stric imaju zajedničkog oca, a različite majke – govori Antonio, jedini član obitelji koji povremeno ima kontakte s Antom Baturom, uglavnom zbog sudskih postupaka, dok Željko s njim godinama ne govori.
Kako bi se znalo kojem će bratu pripasti koji dio, sud je u ovršnom postupku zatražio vještačenje za diobu, ali s konačnim rezultatom nije bio zadovoljan Ante Batur. Na vještačenje je podnio žalbu i sada se čeka da Županijski sud o tome odluči. Istovremeno s tom žalbom Željko i Antonio su 2020. podnijeli podnesak Županijskim sudu kojim osporavaju pravni legitimitet Ante Batura. Tvrde da on ne može biti ovrhovoditelj jer za to nema nikakve pravne osnove.
- Petar Batur je 2014., prije smrti, sklopio sa sinom Antom ugovor o darovanju koji u sebi sadrži i elemente punomoći. Tim ugovorom Petar Batur svome sinu Anti daruje suvlasnički udio i prava na našoj kući. Taj ugovor smatramo ništetnim jer nije napisan u formi javnobilježničkog akta i nije solemniziran, a sama ovjera potpisa ne čini ga valjanim. Drugo, nigdje, ali baš nigdje u cijelom spisu, ne postoji ugovor ili papir u kojem se Petar navodi kao vlasnik, suvlasnik, bio dijela kuće ili zemljišta na kojem je kuća izgrađena. Naprotiv, nakon smrti našeg oca 2012., moja brat i ja smo se bez problema upisali kao vlasnici u zemljišnim knjigama, i na sporno zemljište i na kuću čiju polovicu potražuje pokojni Petar, odnosno, njegov sin Ante. Da je išta oko našeg vlasništva nad tim zemljištem ili kućom bilo sporno, sigurno se ne bi mogli upisati. Naprotiv, nakon upisa kuće, na nju smo podigli i kredit – govore braća te dodaju:
- U ostavinskom postupku nakon smrti Petra Batura, odnosno u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju, nigdje se ne spominje kuća ili dio kuće koju Petar ostavlja svome sinu. Ona naprosto nije predmet ostavinske rasprave. Ante Batur se, štoviše, nigdje ne spominje kao nasljednik. On se, koliko znam, odrekao svog dijela zbog poreznog duga. Da na sebe ima prepisanu neku imovinu, odmah bi mu je uzela Porezna uprava. Sva imovina pokojnog Petra Batura koju je naslijedio od svog oca, odnosno Antinog djeda, pripala je Antinim kćerkama, ali ne i kuća na Putu Kotlara. On nije ni bila predmet ostavinskog postupka, nego po nama spornog ugovora o darovanju kojim se Anti prenosi i punomoć a koju mi smatramo ništavnom – ističe Željko.
Upravo zbog te dvojbene punomoći i nedefinirane podjele kuće, sud se već godinama nalazi u ”slijepoj ulici”, dodaje Željko, zbog čega se, po njegovom mišljenju, ovrha i razvlači jer u praksi je jednostavno neprovediva.
- Županijski sud treba odlučiti ima li Ante Batur svojstvo stranke u postupku. Ako se potvrdi naš stav da je nema, ovrha se automatski obustavlja. Neki novi postupak umjesto Ante Batura nitko drugi ne bi mogao nastaviti jer njegova djeca i unuci nisu mogli naslijediti imovinu koja se ne nalazi u ostavini njihovog oca, odnosno djeda, Petra Batura. Zato nas jako znanima kako će sud na kraju donijeti odluku – govori Željko.
Antonio naglašava kako je spor počeo tri godine prije njegovog rođenja i da cijeli život sluša o njemu, a sad se to prenosi i na njegovu djecu. Od očeve imovine, kaže, naslijedio je samo dugove i probleme izazvane dugogodišnjim sporom, ali ne zato što je njegov otac za nešto kriv. Smatra da za dugotrajnost postupka nije toliko krivo pravosuđe koliko pohlepa njihovog strica, koji pod svaku cijenu želi prisvojiti nešto što mu ne pripada. Istina je, govori Antonio, da im je prije nekoliko godina ponudio nagodbu, tako da ga isplate za njegov dio, ali to nije bilo ni blizu 50 tisuća eura koliko je rekao u novinama.
- Mi danas ne možemo stolariju promijeniti na kući jer ona nije naša. Četiri generacije naše obitelji u ovoj kući živi i mi bi je sada trebali dijeliti s nekim tko u njoj nikad nije živio i ništa u nju nije uložio. Je li to pravedno, je li to pravda koju preko novina zaziva Ante Batur? Spremni smo prihvatiti bilo kakvu sudsku odluku kao i do sada, samo neka se ova agonija konačno završi, poručuju braća Batur.
