Denni Kelečević: Bolje sam, ali nisam dobro. Na lubanji mi je ostala rupa i 28 šavova. Za godinu dana morat ću na novu operaciju...

- Bolje sam, ali još nisam dobro. Za najkasnije godinu dana morat ću na novu operaciju kako bi mi s umjetnom kosti nadomjestili rupu koja mi je ostala u lubanji, nakon što su mi doktori odstranili slomljenu kost – priča nam Denni Kelečević, 33-godišnji mladić iz Švedske, kojeg je 17. srpnja u ranim jutarnjim satima teško pretukla skupina mladića u Turnju. Jedan od njih, 18-godišnjak iz Zadra, Dennija je stolicom udario u glavu, zbog čega je priveden i zadržan u pritvoru, uz kaznenu prijavu za nanošenje teških tjelesnih ozljeda, dok je sedam drugih sudionika sa zadarskog i biogradskog područja, u dobi od 18 do 27 godina, pušteno na slobodu uz prekršajne prijave za narušavanje javnog reda i mira.

Dennija i njegovog dvije godine mlađeg brata Michela napala je skupina mladića ispred noćnog kluba u Turnju, no iskra sukoba zapalila se u još klubu, kad je došlo do kontakta između skupine domaćih mladića i Michelovog brata.

- Jedna od tih mladića je mislio da se moj brat upucava jednoj od njihovih cura. Došao je i udario ga. Priskočio sam i pokušao zaustaviti sukob, no onda je došla konobarica i tražila da izađemo iz kluba. Za nama je izašla i ta skupina mladića, ali oni su krenuli na drugu stranu – govori Denni s kojim smo razgovarali u srijedu poslijepodne, nakon povratka iz zadarske bolnice gdje je proveo nekoliko sati na pregledu. Prošle subote je otpušten na kućnu njegu s 28 šavova na glavi, trag operativnog zahvata kojim su mu liječnici spasili život...

- Malo nakon što smo izašli iz kluba, na mog je brata krenula grupa od pet-šest mladića. Napali su ga, a ja sam mu krenuo pomoći. Njima se ubrzo priključila još jedna skupina, tako da nas je na kraju tuklo njih desetak. Mi smo se samo branili, nismo mogli ništa drugi ni poduzeti. Branili smo se sve dok me nisu udarili stolicom u glavu. Od udarca sam pao i izgubio svijest. Kasnije sam doznao da je Michel uspio pobjeći i potražiti pomoć – govori Denni koji s roditeljima živi u Švedskoj, a ljetuje u Turnju, gdje imaju kuću. 

Denni Kelečević

- Strašno je bilo to cipelarenje. Kad sam pao na pod, na mene su svi nagrnuli, letjele su ruke i noge. Ne znam koliko sam udaraca dobio, ali sve me još uvijek boli, od glave do tijela. Na sreću, osim ogrebotina, nisu mi ništa drugo slomili, ali sam dobio jedan snažan udarac nogom u sljepoočnicu. Kad su se napadači razišli u pomoć su mi priskočili jedna djevojka i mladić. Skinuli su mi majicu i zavili glavu jer sam jako krvario. Da mi nisu oni pomogli možda danas ne bih bio živo. Hvala im na tome – skromno kaže Denni koji je o svemu ovome govorio i na policiji.

- Stvarno je čudno da je samo jedna osoba ostala u pritvoru. Da je njih osam sudjelovalo u pljački, sigurno je da bi svi jednako odgovarali. Ovdje odgovara samo jedan. Ne mogu razumjeti da nitko od te sedmorice nije u jednom trenutku rekao dosta je, nemojte više, nego su me nastavili mlatiti. Oni su za mene svi isti. Samo policija tu pravi neku razliku, što je meni neshvatljivo.

Pitanje je što bi se dogodilo nekom drugome, kaže Denni, kojem su liječnici rekli kako su mu fizičko zdravlje i dobra tjelesna kondicija pomogli da lakše podnese ovaj brutalan napad.

Pokazao nam je fotografije rana na glavi. Na mjestu gdje je dobio udarac stolicom, slomljena mu je lubanja u promjeru tri do četiri centimetara, a oko nje je 28 šavova. Liječnicu su morali lubanju otvoriti kako bi sanirali mjesto udarca, a slomljenu kost odstraniti. Zamijenit će mu je s umjetnom, ali tek za godinu dana, a taj zahvat, kaže Denni, obavit će u Švedskoj.

- Ostajem u Turnju, i ja i moja obitelj, jer još neko vrijeme moram mirovati i ne mogu letjeti za Švedsku. Brat je pored mene, ali ne pričamo puno o samom događaju. On je, za razliku od mene, vidio snimak s nadzorne kamere, na kojem se jasno vidi tko nas je sve napao i kako se cijela stvar razvijala. U početku njih pet-šest, a kasnije, to zna koliko... Jedan me pokušao i opljačkati, htio mi je ukrasti torbicu, ali nije uspio. Zapravo ne znam koji im je bio cilj, ali ovakve se stvari, nažalost, mogu svima dogoditi, poručuje Denni Kelečević.