Dresden zbog ekstremnih desničara proglasio izvanredno stanje: zadarski profesor upozorava na sličnosti s Hrvatskom

Glavni grad njemačke savezne pokrajine Saske, Dresden, proglasio je "nacističko izvanredno stanje" zbog ozbiljnih probleme koje imaju s krajnjom desnicom - piše Slobodna Dalmacija.

Dresden se, naime, već duže vrijeme smatra uporištem ekstremne desnice i antiislamskog pokreta Pegida (Patriotski Europljani protiv islamizacije Zapada). Pegida svakog ponedjeljka organizira marševe protiv imigranata, na kojima se potiče mržnja i netolerancija.

Vijećnici Skupštine grada Dresdena, koji je pretendent za europsku prijestolnicu kulture 2025., ne žele više tolerirati otvoreno širenje mržnje. Zaključili su kako su antidemokratski, antipluralistički, mizantropski i desničarski ekstremistički stavovi dosegnuli vrhunac. Izglasali su rezoluciju kojom su proglasili 'nacističko izvanredno stanje' i donijeli mjere koje bi trebale osnažiti svakodnevnu demokratsku kulturu i pružanje bolje zaštite manjinama i žrtvama nasilja.

- "Nazinotstand" (njem. nacističko izvanredno stanje) znači isto kao kad se izda crveni meteoalarm za vremenske promjene, što znači da imamo ozbiljan problem. Otvoreno demokratsko društvo je ugroženo – izjavio je podnositelj prijedloga lokalni vijećnik Max Aschenbach.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, neonacističke grupe počele su u Dresdenu organizirati skupove kako bi se prisjetile onoga što su nazvale "holokaustom bombardiranja", kada su grad sa zemljom sravnile britanske i američke snage. Od tada Dresden postaje bastilja desnice, a i cijela pokrajina Saska je dugo bila središte krajnje desne Nacionalne demokratske stranke Njemačke (NPD), a kasnije i krajnje desne stranke Alternativa za Njemačku (AfD). 

Zadarski sveučilišni profesor, sociolog dr. Sven Marcelić kaže kako je prošle godine imao priliku posjetiti Njemačku u sklopu programa tamošnjeg Ministarstva vanjskih poslova koji je bio namijenjen upravo tome da se upoznaju s načinom na koji se Njemačka nosi s nasljeđem totalitarnih režima.

- Naravno da je Njemačka specifična zbog posebnog tereta prošlosti koju ima, ali tamo se velika većina političkih aktera vrlo jasno odnosi prema nacističkoj povijesti. Primjerice, u Bundestag, u veliki dio političkih institucija, kao i stadiona, se ne smije ući u odjeći marke Thor Steinar, omiljenoj na pronacističkoj sceni. K tome, osoblje koje radi u različitim memorijalnim centrima ima posebne protokole postupanja s pripadnicima krajnje desnice koji ciljano dolaze izazivati incidente vezane uz negiranje holokausta – objašnjava dr. Marcelić.

Međutim, problemi sežu puno dublje od toga.

Naš sugovornik napominje kako su ekstremno desne stranke jake prije svega u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, koja je nakon pada Berlinskog zida imala iskustvo ekonomske krize, masovnog iseljavanja na zapad države i trajno zaostajanje u odnosu na taj zapad. Paradoksalno, primjećuje Marcelić, na istoku je ujedno i najmanje imigranata, što znači da izvore treba tražiti prije svega u ekonomiji, kako to navodi i njemački sociolog Phillip Manow u svojem tekstu o populizmu.

- U Hrvatskoj, premda je strukturno u sličnoj situaciji kao istok Njemačke (nasljeđe totalitarnog režima, masovno iseljavanje i ekonomsko zaostajanje), odnos prema nasljeđu fašističkog režima je znatno permisivniji, što je dijelom i posljedica općeg izostanka suočavanja s poviješću – ističe zadarski sociolog.

Ono što se tu pokazuje kao problem jest kako djelovati?

- Dresden je samo jedan oblik reakcije i prevođenje ekonomskog nezadovoljstva u političko. Može se reći da je reakcija radikalno desnih stranaka bila ta da se reagira identitetskim politikama, odnosno da se napada manjine, imigrante i ostale koji su percipirani kao prijetnja, a da se pritom zanemaruje duboka ekonomska neefikasnost Istoka. Slično se primjećuje i u Hrvatskoj, jer krajnja desnica gotovo nikad ne govori o ekonomiji – analizira Marcelić.

Hrvatska, doduše, nije nikakva iznimka, jer se slični procesi mogu primijetiti u velikom dijelu nekadašnjeg socijalističkog bloka koji je, u krajnjoj liniji, i iznjedrio pojam iliberalne demokracije.

- Dodamo li tome da su mladi sve više skloni autoritarnim društvenim rješenjima, evidentno je da Hrvatskoj ne trebaju zabrane, nego korjenita promjena paradigme u demokratskim procesima, počev od obrazovanja i podizanja građanske svijesti preko suočavanja s prošlošću do ekonomskog zaokreta. Prava snaga desnog populizma je u tome što nudi jednostavna rješenja za kompleksne probleme. Problem cijelog društva je u tome što su ta rješenja kriva, a dugoročno i štetna – zaključuje zadarski profesor sociologije.