Država je dobila sudski spor kojeg je zbog bespravnog korištenja još jednog prostora na zadarskom Poluotoku pokrenula protiv tvrtke Jadera d.o.o. Zvonimira Nižića Grofa.
Presudom sutkinje zadarskog Trgovačkog suda Katarine Zdunić, Jadera d.o.o. dužna je sada Republici Hrvatskoj, kao vlasniku, isplatiti naknadu s kamatama za korištenje 41,50 metara četvornih velikog prostora na Poljani pape Aleksandra III u blizini crkve sv. Krševana na Poluotoku. U tom je prostoru ranije bio smješten caffe bar "Ugljan", a sada se nalazi trgovački obrt čije su djelatnosti trgovina motociklima.
Država je od ‘Jadere‘, gdje je za zastupanje ovlašten Zvonimir Nižić Grof, a kao vlasnik se navodi Miaco Adria d.o.o., odnosno Mate Nižić, Natalija Zrilić i Petar Pastuović, tražila isplatu ostvarene koristi u posljednjih pet godina, od 5. srpnja 2013. do 5. srpnja 2018. godine.
Po računici da je mjesečna rata bila 399,01 euro, presudom je utvrđeno da ‘Jadera‘ državi mora platiti iznos od 23.940,60 eura kao pravoj vlasnici prostora, te parnične troškove u iznosu od 3.379,96 eura, sve u roku od 15 dana.
U tužbi podnesenoj 12. listopada 2018. godine, država, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, naglašava kako je nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zadru od 2. veljače 2015. odbijen tužbeni zahtjev ‘Jadere‘ radi utvrđenja i upisa prava vlasništva na predmetnim poslovnim prostorima.
Ističe kako sporni poslovni prostor ‘Jadera‘ koristi dugi niz godina, a da za njegovo korištenje nema valjane pravne osnove niti za takvu uporabu plaća bilo kakvu naknadu.
U odgovoru na tužbu ‘Jadera‘, koju zastupa odvjetnik Luka Mrkić, ističe pak kako je ona pravi vlasnik prostora. Navodi kako na Trgovačkom sudu u Zadru vodi vlasničku parnicu protiv države u kojoj su dostavljeni dokaze iz kojih slijedi da je vlasništvo stekla temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća obzirom da je i taj prostor uvršten u temeljni kapital tvrtke rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 9. rujna 1998. godine.,
- Dakle, tužiteljica je procijenila i priznala tuženiku ovaj poslovni prostor u temeljni kapital i u toj vrijednosti izdala dionice s kojima je dalje raspolagala – ističe se u odgovoru na tužbu.
Na sudu je, međutim utvrđeno kako je još 2015. godine odbijen tužbeni zahtjev ‘Jadere‘ protiv države kojim je traženo utvrđenje da je Jadera d.o.o. vlasnik poslovnih prostora, među kojima je i ovaj na Poljani pape Aleksandra III.
Presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske 3. rujna 2019. godine.
- Pravomoćno je, dakle, odlučeno kako tužitelj, Jadera d.o.o., nije dokazao sve okolnosti iz odredbe čl. 363. st. 2. ZV-a budući da se u konkretnom slučaju nije moglo osloniti na predmnjevu vlasništva, pa je tako valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
Naime, u tom postupku je utvrđeno da su sporne nekretnine bile u posjedu tužiteljevog prednika, Ugostiteljskog poduzeća Jedinstvo, i on ih je koristio za obavljanje ugostiteljske djelatnosti – navodi se u presudi Trgovačkog suda u Zadru.
Dodaje se kako je ‘Jedinstvo‘ predmetne poslovne prostore koristilo na temelju Ugovora o zakupu i neki od tih ugovora proizlaze još iz 1966., a neki iz 1982. godine, te je potrebno razlikovati pojam korištenja poslovnog prostora u smislu njegovog posjedovanja i faktičnog iskorištavanja na temelju ugovora o zakupu kao što je predmetne poslovne prostore koristio prednik tužitelja, od pojma upravljanja, korištenja i raspolaganja kao pravnog instituta nastalog u režimu društvenog vlasništva.
- U smislu odredbe čl. 390. a ZV-a, da bi trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća obuhvaćenog pretvorbom društvenog vlasništva bio vlasnik nekretnina koje su uključene u vrijednost društvenog kapitala, potrebno je da se radi o nekretninama u društvenom vlasništvu s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja tog društvenog poduzeća, da se radi o nekretninama koje su mogle biti predmetom vlasništva i da je njihova vrijednost procijenjena u kapital društva te sa su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva – navodi se u obrazloženju.
‘Jadera‘ po stavu suda nije mogla postati vlasnik nekretnina prvenstveno jer nije nikada bila upisana (ni ona ni njezin prednik) kao nositelj bilo kakvog zemljišnoknjižnog prava na predmetnim nekretninama, već su te nekretnine nesporno bile upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske.
Također, a iako su predmetne nekretnine obuhvaćene rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 9. rujna 1998., za istaći je, kako se navodi u presudi, kako ta činjenica nije od utjecaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
Nesporno je utvrđeno da je ‘Jadera‘ u postupku pretvorbe i privatizacije propustila izvijestiti tadašnju Agenciju za restrukturiranje i razvoj da se radi o poslovnim prostorima za koje je Gradu Zadru, a ranije Općini Zadar, od osnivanja prednika do pretvorbe plaćala zakupninu na temelju ugovora o zakupu
Od ‘Jadere‘ za prostore novac ne traži samo država. Grad Zadar vodi dvadesetak sudskih sporova u kojima je podnio tužbe protiv te tvrtke zbog besplatnog korištenja poslovnih prostora i naplatu tih dugova koji su u jednom trenutku iznosili preko 18 milijuna kuna.
Prije privatizacije, društveno poduzeće ‘Jadera‘ 1992. godine imalo je 197 zaposlenika. Poduzeće je bilo organizirano u četiri sektora, i to: ugostiteljski, komercijalni, financijskoračunovodstveni, te opći, pravni i kadrovski sektor.
Prema financijskim izvještajima za 1991., ostvareni su ukupni prihodi u iznosu 135.008.000 i rashodi u iznosu 134.772.000 tadašnjih hrvatskih dinara.