Cijela terasa kafića ”Branimir” nalazi se na pomorskom dobru. Svih 59 četvornih metara štekata koji su u aktualnim radovima naliveni betonom s podnim grijanjem i 24 kvadrata površine sa strane koju je također koristio Turisthotel, smješteno je unutar granica pomorskog dobra.
Granica je određena 2008. godine i iznosi šest metara od obalne crte. Pokazuje to elaborat Prijedloga granice pomorskog dobra u Uvali Jazine kojeg je u studenom 2015. izradila tvrtka Aces i dio je opsežne dokumentacije Prijedloga granice pomorskog dobra za cijelu katastarsku općinu Zadar od 20. svibnja 2008. godine.
Povjerenstvo za granice pomorskog dobra za Zadarsku županiju je taj prijedlog uputilo Povjerenstvu za granice Ministarstva mora, prometa i infrastrukture prije 14 godina i još uvijek čeka potvrdu. Zbog toga granice pomorskog dobra u Uvali Jazine nisu upisane, potvrdio nam je Krešimir Laštro, pročelnik Upravnog odjela za pomorsko dobro, more i promet Zadarske županije.
Komentar o ovim činjenicama zatražili smo od Tomislava Korone, gradskog pročelnika Odjela za upravljanje gradskom imovinom i predsjednika povjerenstva Grada Zadra za dodjelu koncesijskih odobrenja. Njegove odgovore objavit ćemo čim ih dobijemo.
Granica pomorskog dobra kod kafića "Branimir" prolazi točno granicom parcele na kojoj je izgrađen paviljon na Branimirovoj obali 1969. godine. Paviljon je izgrađen na jednoj, a terasa se nalazi na drugoj građevinskoj čestici, što znači da je investitor za radove na "Branimiru" trebao ishoditi građevinsku dozvolu, a ne suglasnost na Glavni projekt projektanta Miloša Pecotića, sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima.
I prije 2008., dok nije bila precizno definirana, granica pomorskog dobra u iznosu od šest metara bila je određena Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2003. godine. Još prije toga, za vrijeme Jugoslavije, obalni pojas u širini šest metara je uživao posebnu zaštitu, na što upućuje i činjenica da je arhitekt Josip Budak, autor paviljona na Branimirovoj obali, zgradu prije 53 godine postavio točno na granici od šest metara od obale.
Svi uključeni u ”slučaj Branimir” morali su znati da je obala na Branimirovoj obali dio pomorskog dobra i uvjete po kojima se ono može koristiti za gospodarsku namjenu. Županijska lučka uprava upravlja obalnim dijelom Uvale Jazine, a u dijelu kod kafića ”Branimir” upravlja samo uskim prolazom između mora i početka terase. To ipak ne mijenja činjenicu da Grad Zadar iznajmljuje Turisthotelu pomorsko dobro kao javnu površinu bez odgovarajuće pravne osnove.
Naime, za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, što terasa kafića nesumnjivo jest, potrebna je koncesija koju izdaje Županija. Hoće li Turisthotel nakon svega morati tražiti koncesiju za terasu ili će koncesiju na taj dio obale dobiti Županijska lučka uprava, Grad Zadar ili netko treći, znat će se nakon upisa granice pomorskog dobra. Sve dok se to pitanje ne riješi, terasu bi kao javnu površinu mogao iznajmljivati Grad Zadar ”u maniri dobrog gospodara”.
U maniri dobrog gospodara koji više od 30 godina (ne)zna da je terasa Branimira na pomorskom dobru i koji ništa nije poduzeo kad je krenulo betoniranje kamene rive, a javna površina pripojena postojećem objektu?
Odgovor i na to pitanje možda ponudi građevinska inspekcija koja je nakon zatvaranja gradilišta u fazi prikupljanja očitovanja svih strana uključenih u davanje suglasnosti na problematični projekt arhitekta Pecotića. Inspektori će svoja saznanja proslijediti Općinskom državnom odvjetništvu koje će na koncu odlučiti o postojanju eventualne kaznene odgovornosti za nedozvoljenu gradnju na pomorskom dobru.