General pukovnik HV-a Krešimir Ćosić: ‘Uspoređivao sam psihologiju Putina s psihologijom Miloševića. Zato sam znao da će doći do rata!‘

U Zadru je u četvrtak započeo 14. državni stručni skup o Domovinskom ratu za učiteljice i učitelje te nastavnice i nastavnike povijesti u osnovnim i srednjim školama. Uvodno predavanje o ulozi i važnosti protuoklopne borbe u Domovinskom ratu održao je general pukovnik HV-a u mirovini Krešimir Ćosić, redoviti profesor u trajnom zvanju na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu i inženjer koji je u svojoj znanstveno-nastavnoj karijeri radio na Katedri za vođene raketne sustave Tehničke vojne akademije u Zagrebu.

Od 1990. do početka Domovinskog rata, u ljeto 1991. godine, radio je na Sveučilištu u Michiganu u SAD-u kao gost istraživač, a tada se vratio u Hrvatsku i pridružio ZNG-u, te je postao specijalni savjetnik u stvaranju snaga za protuoklopnu borbu vođenim raketnim sustavima Hrvatske vojske, za koje smatra da su imale ključnu ulogu u suprotstavljanju i zaustavljanju snažnih oklopno-mehaniziranih snaga neprijatelja.

Za Slobodnu Dalmaciju prokomentirao je s vojnog aspekta aktualnu agresiju ruskih snaga na Ukrajinu.

- Ja sam se prije desetak dana našao s gospodinom Janezom Janšom, predsjednikom slovenske Vlade, raspravljali smo o ukrajinskoj krizi. On je tada izrazio svoj stav i mišljenje da do rata neće doći, reagirao je kao i svaki racionalan i razuman čovjek. To su bila očekivanja i stavovi svih razumnih političara u Europskoj uniji i svijetu. Ljudi znaju što je rat i tragedije koje sa sobom donosi i vjerovali su da živimo u nekom drugom svijetu u kojemu više nema ratova i sukoba i da se geopolitički i geostrateški problemi moraju rješavati mirnim putem. Nažalost svi ti ljudi nisu razumjeli dobro psihologiju Putina. U tom sam razgovoru rekao, nažalost po mojoj procjeni i temeljem mog iskustva, da će do rata doći jer sam uspoređivao psihologiju Putina s psihologijom bivših generala i nositelja agresije, a i samog Miloševića, na Sloveniju, Hrvatsku i BiH, Kosovo... To je taj isti problem, ljudi su nažalost pokušali ekstrapolirati na ukrajinsku situaciju neku filozofiju i politiku koja pripada suvremenom svijetu i modernoj Europi. Međutim to ovdje nije slučaj i očito je da oni imaju jedan nedostatak razumijevanja, ne samo ukrajinskog sukoba, već i agresije koja se dogodila na Republiku Hrvatsku.

Godine 1990. vratio sam se s predavanja koje je držao Kadijević na Centru visokih vojnih škola, gdje sam očekivao s optimizmom da se radi o čovjeku koji je završio visoke američke vojne škole i Zapovjednu stožernu školu (United States Army Command and General Staff College), imao sam priliku vidjeti u Fort Leavenworthu njegovo ime među diplomiranim... Nadao sam se da se radi o čovjeku koji razumije prostor i vrijeme nakon završetka Hladnog rata i da će sasvim drugačije rezonirati i shvatiti demokratske promjene, međutim njegova poruka je bila jasna i jednostavna kao i Putinova: svi koji misle da se dogovorima može riješiti jugoslavenska kriza, varaju se. Poruka Putina bila je isto tako jasna: ova se kriza ne može riješiti na način na koji neki naivno misle i priželjkuju. To je nedostatak razumijevanja psihologije pojedinaca. Ne razumijemo dovoljno geopolitičke, emocionalne i kognitivne razloge tih vođa, od Rusije do Sjeverne Koreje. To je ozbiljan hendikep u razmišljanju i gledanju političke sigurnosne scene. Moja poruka kao čovjeka koji ima dosta godina i iskustava, vojnih, političkih i znanstvenih, je da moramo promijeniti paradigmu kad gledamo našu vlastitu sigurnost – kazao je Ćosić.

Nalazili se Ukrajina od četvrtka ujutro vojno u istoj situaciji kao Hrvatska 1991. godine?

- Imamo političku i vojnu situaciju jedne brutalne i otvorene agresije protivnika koji misli da je dominantan u vojnom pogledu. Ishod rata se ne može tako brzo i lako završiti jer svaki ulazak u sukobe produbljuje političke razlike i konflikte. Ljudi trebaju biti svjesni da vojska, naoružavanje i sve ono što je Putin radio zadnjih godina pokazuje njegovu namjeru da će političke probleme ipak rješavati vojnom silom. I tu je bilo dosta naivnosti. Ja vidim potpunu analogiju u političkom, emocionalnom, vojnom, geopolitičkom i geostrateškom pogledu između mentaliteta ljudi danas u Moskvi i onih 1991. u Beogradu. Te stvari se ne mijenjaju. Svi oni koji misle da se ti stavovi mogu tako lako promijeniti i da mogu biti dio dobronamjernih političkih razgovora i pregovora su nažalost naivni.

Kakva je vojna pozicija Ukrajine, može li se obraniti od ruske agresije?

- Mislim da tu nema sličnosti sa Hrvatskom koja je 1991. godine bila doslovno razoružana. Danas sam govorio o tome koliko je za nas bilo značajna protuoklopna borba i uvođenje raketnog sustava u smislu neutralizacije dominantnih oklopno-mehaniziranih snaga neprijatelja, tj. JNA. Danas Ukrajina ipak ima te sposobnosti jer je od 2014. godine bilo doista vremena za pripremu onoga što je uslijedilo. Posebno su njihovi vojni zapovjednici morali shvatiti kako će izgledati karakter tog rata, da će suprotstavljanje tim dominantnim dobro opremljenim moderniziranim oklopljenim snagama neprijatelja, biti izuzetno važno.

Kako će se razvijati taj rat, hoće li to biti ograničeni ruski „blitzkrieg” ili duži sukob?

- JNA je očekivala 1991. godine blitzkrieg, mnogi vojni analitičari i poznati svjetski instituti su govorili „Hrvatska neće preživjeti niti 14 dana”. Na sreću, politički sukobi tog karaktera neće se moći rješavati vojnim putom. Radi se o jednom narodu. I narod uvijek ima pravo. Primjer Afganistana – bio sam pet puta u Afganistanu i pet puta sam govorio američkim generalima „to neće dobro završiti, ne razumijete srce i duše običnih ljudi”. Ja se nadam da će - uz sve žrtve i tragedije srce i duša običnih ukrajinskih ljudi, kao i hrvatskih 1991. godine - biti dovoljno snažni i uporni da se suprotstave jednoj takvoj brutalnoj agresiji.

Hoće li se agresiji suprotstaviti i NATO snage?

- Mislim da bi svaka dalja eskalacija sukoba s ove razine bila tragična i za Europu i za širu međunarodnu zajednicu. Nema zapad snaga da se može suprotstaviti ruskim snagama ovaj čas. Za to trebate imati političke mehanizme, političke i emocionalne razloge. Svaka država opet ima svoje razloge... Sigurno je da će Europska unija, Njemačka, Francuska i druge europske države, nastojati amortizirati eskalaciju sukoba. S druge strane, za nekoga tko možda misli da treba radikalnije produbljivati tu krizu u vojnom smislu, poručujem da bi to bilo vrlo opasno i tragično.

Možete li prognozirati što će se u vojnom pogledu događati idućih dana u Ukrajini?

- Sukob je tek počeo. Idemo biti suzdržani i nadati se da će se moći kontrolirati i amortizirati instrumentima međunarodne vanjske politike. Koliko su ti instrumenti moćni u uvjetima rata? Ako uspoređujemo analogije s Drugim svjetskim ratom ili agresijom na Hrvatsku 1991. godine, znamo da su tim istim instrumentima pokušavali razni diplomati amortizirati sukobe. I ja sam imao prilike u našoj ne tako dalekoj povijesti razgovarati o tome zajedno s ministrom Šuškom u Bijeloj kući i State Departmentu i Pentagonu... Međunarodna politika je uvijek glasila: suzdržite se od daljnje eskalacije sukoba. Mislim da će to i sada prevladati kao praktički jedini instrument da se izbjegne masovni globalni svjetski sukob – zaključuje general pukovnik Krešimir Ćosić.