Država je u jednom dijelu dobila sudski spor kojeg je pokrenula protiv Grada Zadra jer je kad nije trebao raspolagao s njezinim prostorom na zadarskoj Kalelargi. Presudom sutkinje Trgovačkog suda u Zadru Katarine Zdunić Grad Zadar sada zbog toga mora isplatiti državi iznos od 5.826,66 eura za zakonskom zateznom kamatom.
Riječ je 74 metara četvornih velikom poslovnom prostoru u prizemlju zgrade na adresi Široka ulica 2 u kojem se već duže vrijeme nalazi trgovina odjeće poznate robne marke. Država je u tužbi od 19. srpnja 2019., međutim, navela kako je vlasnica tog poslovnog prostora u Zadru, te da je Grad Zadar s njim raspolagao tako da ga je dao u zakup društvu Sirius trgovina d.o.o. iz Zadra, s važenjem od 1. ožujka 2018. na rok od pet godina.
- Na temelju čl. 4. ugovora zakupnik je dužan plaćati zakupninu u visini od 20 eura po m2 odnosno ukupno 1480 eura mjesečno, plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-a i to unaprijed, najkasnije do desetog u mjesecu za tekući mjesec. Na temelju navedenog ugovora Grad Zadar je ostvario korist od uporabe tuđe stvari u upravo utuženom iznosu. Raspolažući poslovnim prostorom u vlasništvu tužiteljice tuženik je istovremeno spriječio tužiteljicu da stvar upotrebljava u skladu s namjenom i ostvari prihode od zakupnine. Tužiteljica navodi da joj kao vlasnici pripada na osnovi odredbi čl. 1111. i 1120. ZOO-a, a u pogledu kamata temeljem čl. 1115. ZOO-a, pravo na isplatu tako ostvarene koristi - navodi se u tužbi države koju je zastupalo Županijsko državno odvjetništvo u Zadru.
Grad Zadar se, međutim, uprotivio tužbi navodeći kako je posjednik i vanknjižni vlasnik tog prostora s kojim mirno gospodari već više od 50 godina. Potvrdio je da je sa Brankom Vrsaljko, vlasnicom Trgovačkog obrta „Sirius“ a naknadno i sa Sirius trgovinom d.o.o. Zadar, sklopio ugovore o zakupu poslovnog prostora uz zakupninu u iznosu od 20 eura po četvornom metru mjesečno,
Negirao je da bi tuđu nekretninu davao u zakup trećoj osobi te time umanjio imovinu države, jer je na davanje u zakup te nekretnine bio ovlašten. Prigovorio je preuranjenosti tužbe budući je uspio u sporu, u prvom stupnju, s tužbenim zahtjevom na utvrđenje.Tom presudom je, naime, utvrđeno da je Grad Zadar vlasnik tog poslovnog prostora, što je RH dužna priznati i trpjeti da Grad po pravomoćnosti presude provede postupak etažiranja na način da se taj prostor formira kao posebni dio nekretnine, te da se nakon etažiranja dozvoli uknjižba prava vlasništva sa države na Grad Zadar.
- Iz naprijed iznesenih utvrđenja, po stavu ovoga suda, proizlazi kao nesporno da je tuženik bio nepošteni posjednik predmetnih poslovnih prostora, koji je onda, kao takav, sukladno odredbama čl. 165. ZV-a dužan tužiteljici isplatiti naknadu za upotrebu tih poslovnih prostora. Međutim, u periodu do 24. rujna 2018., prema stavu ovoga suda, tuženik je bio pošteni posjednik pa iz tog razloga sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u dijelu koji se odnosi na mjesece od listopada 2018. do siječnja 2019., dok je za preostali dio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan - navela je sutkinja u obrazloženju presude.
Prihvaćeno je tako da Grad Zadar državi plati troškove od 5.826,66 eura za listopad, studeni i prosinac 2018., te siječanj 2019. godine, dok je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev države za isplatom iznosa od 10.189,92 eura za zakonskom zateznom kamatom koji se odnose na ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2018. godine.