„Ja u ovom ne želim sudjelovati, ljude su pretvorili u brojeve!“

- Ja ne želim više u ovom sudjelovati. Mislio sam da radim nešto dobro. Sve ove godine sam mislio da ljudima radim dobro. Sada su nas šutnuli, pomeli, razbili. I to tko? Caritas, ljudi koji bi po vokaciji trebali pomagati. Caritas Zadarske nadbiskupije! – emotivno, gotovo slomljeno nam je u četvrtak rekao Zadranin Igor Blaslov, inicijator otvaranja Socijalne samoposluge koju od prosinca 2014.godine vodi sa suprugom Tanjom.

Povod potpunoj apatiji i razočarenju Igora Blaslova je odluka Caritasa da Socijalnu samoposlugu premjesti sa Poluotoka, gdje je bila u samostanu sv. Frane. Od četvrtka samoposluga radi u krugu Caritasa, gdje su smješteni i ostali Caritasovi objekti, od Pučke kuhinje do prenoćišta za beskućnike.

- Nije važno što je taj prostor manji. Važno je da u Caritasu ne razumiju da ljudi u samoposlugu nisu dolazili na način da „zgrabe“ što im treba i odu. Najveći dio njih dolazio je razgovarati. Boravili su tamo. Ljudi su usamljeni, upravo na Poluotoku je puno starih ljudi koji žive sami i koji su naši korisnici. Kako će oni sada preko mosta? U samostanu nas je od očiju javnosti dijelio klaustar, on nas je zaklanjao i od kiše i od vjetra, tamo smo u siječnju podijelili na stotine jakni koje nikada ne bi mogle stati u skladište. I nitko to s ulice nije gledao. Pa ljudima je neugodno! A sada je socijalna samoposluga uz cestu. Dućan, a ispred njega ništa, cesta. I tamo ljudi stoje u redu, neka ih svi gledaju. Gotovo je sa našim razgovorima, sa njihovim druženjem, sa toplinom koju smo gradili, to je bilo sasvim posebno mjesto, svima, zato je i bilo toliko donacija… Sada imamo jedan dućan uz cestu.   Socijalna samoposluga nije puko skladište! Nije puki dućan! Nama su dolazili u 22 sata srednjoškolci sa 200 kilograma jabuka, gvardijan bi otvorio, ma tko bi sve nabrojao, gdje je onih 400 kila srdela po koje je moj prijatelj išao u dva ujutro, gdje bi to sad stavili? Svi su govorili da smo najbolja Socijalna samoposluga u Hrvatskoj. Zašto mijenjati nešto što je najbolje? – govorio je Blaslov. Potom više nije mogao govoriti od suza. Promucao je da je sve uništeno preseljenjem, da je njegova supruga jako teško to podnijela, cijeli Zadar ih zna kao iznimne dobročinitelje, a vrhunac apsurda je to što franjevci uopće ne žele da se Socijalna samoposluga iseli iz njihovog samostana.

- Ne znam što ću dalje raditi, slomljen sam. To više nema veze sa humanošću koju smo gradili. Samo goli dućan – rekao je Blaslov.

- Okrenut ću se Udruzi leukemija i limfomi. Imamo puno projekata, ljudima treba pomoć – kazao je Blaslov.

MOLIO NADBISKUPA DA IH NE ISELI

 „Šef“ zadarskom Caritasu je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, sa kojim je Blaslov razgovarao dva puta moleći ga da ih ne iseljava iz samostana sv. Frane.

- Prvi pu je bilo službeno, uglađeno, objašnjeno mi je da sve Caritasove ustanove trebaju biti na jednom mjestu. Uskoro sam shvatio da će to zaista učiniti i u neformalnom razgovoru, kada sam ga susreo, sam mu kazao da mi je nakon preboljene maligne bolesti Socijalna samoposluga bila lijek. „Vi ste mi oduzeli lijek“, kazao sam mu, kroz suze nam je ispričao Blaslov, dobitnik niza priznanja za rad Socijalne samoposluge. Kazao je da mu je nadbiskup rekao da je don Ivica Jurišić, ravnatelj Caritasa, sasvim autonoman u donošenju odluka, no i da on (nadbiskup) odluku o preseljenju smatra razumnom.

Unatoč pokušajima, nismo uspjeli kontaktirati Ured za odnose s javnošću Zadarske nadbiskupije.

"CARITAS MJESEČNO DAJE STO TISUĆA KUNA SAMOPOSLUZI!"

Don Ivica Jurišić, ravnatelj Caritasa Zadarske nadbiskupije, ogorčen je medijskom halabukom.

- Caritas mjesečno financira Socijalnu samoposlugu sa 100 tisuća kuna! Ja sam za sve odgovoran, za svaki papir u vezi samoposluge, sve ja potpisujem i sva papirologija „putuje“ sa Poluotoka u moj ured. Zar nije zdravorazumski i logično da Caritasove institucije budu objedinjene; tu je kuhinja, skladište, upravna zgrada… Mnogi korisnici će na jednom mjestu obaviti više stvari, pa tako i opskrbu u Socijalnoj samoposluzi. Ovako nam je svima lakše, prostor je adekvatan, u poslu smo angažirali i naše beskućnike, a i na ovu poziciju se donacije mogu donositi 24 sata dnevno, uvijek će netko otvoriti – kazao je don Ivica Jurišić, čudeći se reakciji Igora Blaslova.

- Igor je volonter. Njega nitko ne tjera sa tog posla. Mi njega ne odbacujemo. A klaustar Franjevačkog samostana je turistička atrakcija, i tome treba voditi računa – rekao je don Ivica Jurišić.