Je li autobus iz Srbije zbilja naručio SDSS ili se ipak radi o nekom drugom?

Priča da se hrvatske Srbe koji od “Oluje” žive u Srbiji i BiH organizirano dovozi u Hrvatsku na birališta i nije neka ekskluzivnost, jer se u medijima pojavljuje nakon gotovo svakoga izbornoga ciklusa.

Ove je godine za ilustraciju takve prakse poslužio incident s autobusom koji je nakon zatvaranja birališta nenadano prenoćio na kolodvoru u Obrovcu jer putnicima navodno nije isplaćen obećani novac za dolazak na glasovanje.

Novodobni remake filma o firmi “Krstić i sin” tu je dobio zaplet dostojan hollywoodskog trilera, pošto se naposljetku pravo ne zna ni tko je naručio glasače, niti tko ih je trebao platiti. Obrovački Beograđanin Dragan Milanko za jednu je nacionalnu televiziju pojasnio kako su na glasanje u Obrovac iz Srbije dovedena tri autobusa i deseci osobnih automobila, te da su transporte organizirali SDSS i Demokratska partija Srba, Branislava Švonje

 Autobus je navodno plaćan 1100 eura, mali automobili 2000 kuna, a novac za tu svrhu - optužio je svisoka Milanko - osiguran je iz sredstava Srpskog narodnog vijeća.

- To je gnjusna laž i izmišljotina - Milanka rezolutno opovrgava Saša Milošević, zamjenik predsjednika SNV-a.

- Inspekcije i državne revizije praktično ne izlaze iz SNV-a, pa se zloupotreba sredstava Vijeća u te svrhe ne bi mogla dogoditi čak ni kad bi se netko to usudio pokušati. Svi navodi koji SNV i SDSS prozivaju kao organizatore toga puta su lažni i smišljeni kako bi se prikrili pravi krivci - tvrdi Milošević i upućuje nas na prvog čovjeka SDSS-a u Obrovcu, kandidata za zamjenika zadarskog župana Stanka Mijića.

Sretan što ga novinari napokon pitaju za pojašnjenje, Mijić nam spremno rekonstuira prave režisere izborne spaćke:

- SDSS i ja nemamo nikakve veze s tim autobusom koji je prenoćio na kolodvoru, kao ni s tim ljudima. Cirkus su organizirali upravo oni koji su o njemu prvi obavijestili medije, a to su Dragan Milanko i Miodrag Gagić, kazuje nam Mijić.

- Oni dvojica su u jednoj beogradskoj pečenjari na gradskom predjelu Ledine pet dana prije izbora od Miće Jurjevića primili akontaciju za dovođenje dva autobusa ljudi na glasanje u Obrovac. Novac im je isplaćen kako bi osigurali glasove za nezavisnu listu Zorana Kljajića i njezina kandidata za gradonačelnika Ivana Matića, ali umjesto dva, uspjeli su dovesti samo jedan autobus. Na povratku Milanko i Gagić nisu htjeli platiti autobus iako su ga oni organizirali, nego su tražili da ga plati Branislav Švonja. On nije htio pošto ga nije ni naručio, pa su onda organizatori zvali televiziju i sve iskoristili za blaćenje Švonje i SDSS-a – pojašnjava Stanko Mijić.

On tvrdi da u izbornoj praksi nije bilo da se biračima plaća dolazak na glasanje. Obično se plaćaju samo troškovi autobusa, tvrdi Mijić, i to iz raznih donacija ili sponzorstava.

Dva autobusa koja su se iz Obrovca još u nedjelju navečer vratila u Srbiju očito su imala definirane donatore. Tko je naručio treći i jesu li njegovim putnicima možda obećane dodatne “izborne dnevnice” do daljnjega ostaje misterij. Ima li u ovoj priči mjesta sumnjama da je nesporazum s plaćanjem troškova prouzočio bijes organizatora što je većina obrovačkih Srba glasala za HDZ-ova gradonačelnika Antu Župana s kojim je SDSS u strateškom partnerstvu - još je teže proniknuti.

Kolodvorska demokracija u europskoj Hrvatskoj kreće se prašnim i nepreglednim putovima, punim rupa, oštrih okuka i probušenih guma.