Jedinstveni smo u Hrvatskoj: svi u školi imamo tablete iako još nemamo vodu!

Tamo gdje „lisice poštu nose“, tamo gdje vode nema osim u bunaru i gdje je siromaštvo takvo da neke obitelji još nemaju televiziju, tamo gdje je infrastruktura za internet bila jednaka pojmu znanstvene fantastike – upalili su se ekrani učeničkih tableta. Djeca su ih dobila u školi i donose ih svakoga dana kući.

Bruška, Podlug, Perušić, Lisičić, Buković, Raštević, Smilčić, Nadin, Korlat, Popovići, Pristeg – sve su to područne škole Osnovne škole Benkovac.

Neke su vrlo udaljene, a neke minijaturne: u Perušiću škola ima šest učenika.

Nigdje u Hrvatskoj ne postoji osnovna škola koja pod svojom 'kapom' ima i 11 područnih škola, razasutih na tako širokom području. Unatoč svim (ne)uvjetima, ravnatelj OŠ Benkovac Tonći Kuman odlučio se za „nemoguću misiju“: prijavio je školu Ministarstvu za eksperimentalnu provedbu kurikularne reforme. I na natječaju prošao. Tablete su, prema tome, dobili svi petaši, svi sedmaši (za tri predmeta), i svi prvašići.

SEDMAŠ POPUT TRUDEAUA

Počelo je raznošenje optičkih kabela po najudaljenijim selima siromašne Bukovice. Jedanaest sela u kojima su područne škole OŠ Benkovac sada ima brži internet nego neki gradovi u Hrvatskoj.

- Zašto imaš tablet? – bezazleno pitamo prvog sedmaša na kojega smo naišli na satu biologije u OŠ Benkovac.

Odgovorio je uz čuđenje i u maniri kanadskog premijera: „Zato što živimo u 21. stoljeću“.

OŠ Benkovac jedna je od 72 dvije škole u Hrvatskoj i jedina osnovna škola u Zadarskoj županiji koja ove školske godine provodi eksperimentalni program kurikularne reforme. U Zadarskoj županiji ima 37 osnovnih škola, ali u ovu avanturu upustila se samo OŠ Benkovac.

Ipak, od cijele Hrvatske ne razlikuje se samo po broju područnih škola zahvaćenih reformom, već po jednoj specifičnoj odluci ravnatelja koju je uspio provesti u suradnji sa benkovačkom Gradskom upravom.

- Učenici obuhvaćeni reformom su svi petaši, sedmaši u predmetima fizika, kemija i biologija, te svi prvašići. Ali ja imam 11 područnih škola i u njima kombinirana školska odjeljenja. Evo, u Područnoj školi u Bukoviću u jednom razrednom odjelu sjede prvaši i drugaši. Ukupno ih je samo deset. Kako da u razredu polovici djece podijelim tablete i uvedem ih u potpuno novi svijet učenja i upoznavanja s internetom, uz vrlo zabavne načine usvajanja nastavnih sadržaja putem osmišljenih igrica, a da ostalih petero učenika ispred sebe ima samo knjigu i bilježnicu? I da gledaju u ploču na zidu, umjesto u tablet? Kako bi se oni osjećali? Tako nam je u svim područnim školama, svugdje imamo kombinirana odjeljenja. Nisam to djeci mogao učiniti – kaže Tonći Kuman.

Tražio je novac od Grada. I dobio ga. Od tog novca kupio je 88 dodatnih tableta i podijelio ih djeci u kombiniranim odjeljenjima. Onda je zatražio novac od Županije. I dobio ga. Za uvođenje infrastrukture i u najzabitije krajeve.

Sjedimo tako u Područnoj školi u Perušiću. Sve skupa, u školi je šestero djece. I svi su u jednom odjeljenju, s učiteljicom Dubravkom Ivković.

- Svi imaju tablet – pokazuje nam učiteljica.

- Najviše vole učiti matematiku, jer program koji je napravljen za matematiku je izvanredno zanimljiv, sve se nauči kroz igru. Škola im je odjednom postala zabavna – kaže učiteljica.

Selo Buković ima „čak“ 18 učenika. U jednom odjeljenju su učenici prvog i drugog razreda, a u susjednoj učionici zajedno su učenici trećeg i četvrtog razreda. Tablete imaju svi.

- Pogledajte, evo, ovo – zove nas Robert, prvašić.

Uči hrvatski. Tablet je namjestio na podlogu, stoji mu fiksiran ukoso. Ima i etui od baršuna. Da se ne ošteti, kaže nam sedmogodišnjak i pokazuje kako uči slova.

DJECA SU VRLO PAŽLJIVA

- Evo, pogledajte ove sličice koje vrtim. Razumijete? Ne? Kako ne, pa svaka stvar na slici ima slovo 'ž'. Evo, žir. Sad ću pisati slovo 'ž' – objasnio je prvašić Robert princip rada na tabletu. Učiteljica Marija Nekić kaže da neočekivano pažljivo postupaju s tabletima. To nam kaže i učiteljica Gabrijela Bačić koja radi s trećašima i četvrtašima. Svi učenici tablete nose kući.  

- Zar djeca nisu neoprezna, lako „bace“ torbe s vrata na pod kada dođu kući, zar nije bilo pucanja ekrana na tabletima? – pitamo, zbrajajući podatke od oko 40 razbijenih ekrana na tabletima u OŠ Benkovac.

- To su sedmaši, najvećim dijelom… - saznajemo u školi.

Manja djeca, pogotovo u područnim školama, tablete su doživjeli doslovno kao prozor u svijet. Kao bajku čije „korice“ sa najblistavijim sadržajima mogu otvoriti kad god požele. Ako već nemaju televiziju, ako im ni voda nije došla do kuće i ne zna se kada će, ako ni trgovinu u selu nemaju, oni imaju – tablet. CARNET je sadržaje ograničio, nema straha za nepoželjne web stranice, pa djeca, upravo stoga što tablete mogu ponijeti kući (i moraju, zbog domaćeg rada), iz dalekih, zabačenih dijelova Bukovice, s lakoćom upoznaju svijet…

Upravo iz škole u Bukoviću u dva navrata je ukraden televizor.

- Nabavili ste i učenicima podijelili gotovo 250 tableta. Onda ste naišli na otpor roditelja i, od strane učenika, na olako postupanje, razbijanje ekrana, na uništavanje punjača… Jeste li požalili što ste se prijavili za program kurikularne reforme?, pitamo ravnatelja.

- Na trenutke, da. To su ipak bili vrlo rijetki trenutci. Otpor roditelja se zapravo odnosio na strah da će morati bilo što platiti. Odbijali su preuzeti odgovornost da im tableti budu u kući. Toga više nema, trebalo je puno razgovora da sve dođe na svoje mjesto. Što se tiče razbijanja, u prvom redu ekrana, to smo slali na servis, tableti imaju jamstvo. No istodobno se sa sedmašima puno razgovaralo. To je imovina škole i servisiranje ne može biti trajna opcija, a popravak košta 231 kunu. Sedmaši tablete koriste samo za tri predmeta, a i mene osobno je iznenadilo sa kolikom pažnjom i obzirnošću sa tabletima postupaju petaši, te osobito djeca od prvog do četvrtog razreda. Kupuju navlake da ih ne oštete. Nose ih kući i očigledno im je to prozor u svijet. I isto tako je očigledno da im je to jako nedostajalo. Nemojmo zaboraviti i nastavnike, njihovu edukaciju i njihov rad. Iza uspjeha stoje ljudi. Osobno, sretan sam što internet sada ima i najudaljenije benkovačko selo. Gotovo u trenu smo se pomaknuli 200 godina naprijed – kaže ravnatelj Tonći Kuman.