- Gotovo? Jest za sada, iako... Ima još sudova! I u Hrvatskoj i u Europi! Za sada je gotovo, ali bogami, neće na ovome stati! – ispraća nas Esad Sinanović na odlasku s otoka Vira gdje je u srijedu prijepodne provedena ovrha nad dvije vikendice i zemljištu u vlasništvu njegove supruge Ljubice. Gospođa Ljubica je bila na Viru, ali od jada i nevolje nije mogla doći u ulicu Stari put na kućni broj 177 i mirno gledati kako joj sudski izvršitelji u ime Borke Milaković iz Banja Luke mijenjaju brave na kućama i oduzimaju imovinu koju je uživala od 2003. godine, kada je i kupila od te iste Borke za 40 tisuća eura.
Dvije marlesove prizemne montažne kuće od četrdesetak kvadrata smještene u borovom šumarku na parceli od 700 kvadrata, nekih pedesetak metara udaljene od mora... tada je to izgledalo kao pametno ulaganje u budućnost, u zasluženu i ugodnu mirovinu za Ljubicu i Esada koji su više od 40 godina proveli na radu u Njemačkoj. Ali sada, nakon desetak godina sudovanja, nakon što su upoznali sve draži hrvatskog pravosuđa, u Esadu je puno gorčine, ali mu duh nije slomljen. „Još će oni mene vidjeti”, poručuje.
- Lijepo sam im govorio. Ne kupuj to! Ali nije me htio poslušati – govori nam susjed, čovjek u šezdesetim godinama, s jednim zubom i skijaškom kapom do ušiju, naslonjen na kuću preko puta. Kaže da su Esad i Ljubica prevareni od istih svatova, kao i on, koji je na Vir došao iz Banja Luke još kao izbjeglica. I on je povjerovao prodavateljima, u zamjenu za nekretninu na Viru dao im je svoj stan u Banja Luci na odličnoj lokaciji. No kad je došao na Vir shvatio je da kuća sa slike ne postoji, a natrag nije mogao, pa je bio primoran živjeti u montažnoj kući, jednoj od dvije koju će Ljubica kasnije kupiti. I sada iz nje biti deložirana...
- Prijatelju, to je Republika Srpska. Tamo se tih godina za nekoliko stotina eura moglo čovjeka ubiti na ulici usred dana, što mislite što se moglo dobiti na sudu za nekoliko tisuća eura? A presude suda u Republici Srpskoj, državi koju Hrvatska ne priznaje, priznali su hrvatski sudovi. Ljubica i Esad su sada zbog toga izgubili svoju imovinu... - govori.
Što se zapravo dogodilo? Ova duga i komplicirana pravna priča počinje 28. studenoga 2003. kada Ljubica Sinanović od Borke Milaković kupuje dvije prizemne kućice i zemljište na Viru za 40 tisuća eura. Nakon kupnje Sinanovići shvaćaju da se tijekom obnove zemljišnih knjiga na zemljište upisala Republika Hrvatska i protiv države pokreću spor. Dobivaju ga i u veljači 2005. Ljubica se upisuje kao jedina vlasnica na parcelama 12637 i 12638 nove katastarske općine Vir.
Međutim, protiv upisa države u ožujku 2004. tužbu pokreće i Borka Milaković, a zabilježbu spora sud unosi na parcelu broj 11813, koja je prije nove izmjere imala broj 813, dio koje su bile i prodane parcele 12637 i 12638. Za Borkinu zabilježbu spora, tvrdi Esad, nisu znali, jer je njihov zk-izvadak bio čist. Za plombu, i to na drugoj parceli, doznali su tek u studenom 2016. godine, kada je Borka već bila pokrenula i tužbu protiv Ljubice tvrdeći da je prodaja vikendice i zemljišta provedena bez njene volje. Odnosno, da je prodaju proveo jedan od njezinih sinova krivotvoreći njen potpis.
Kako bi prisnažila svoju tvrdnju, Borka je u Banja Luci pokrenula sudski spor, sud je presudio u njenu korist utvrdivši da potpis na kupoprodajnom ugovoru nije njen. Pritom, kako smo uspjeli doznati, sud nije provodio grafološko vještačenje, već je Borkin potpis usporedio s njenim navodnim rukopisom na kupoprodajnom ugovoru.
Tako dakle od 2004. godine Borka vodi dvije parnice, jednu protiv Republike Hrvatske osporavajući joj upis tijekom obnove katastarskih knjiga, i drugu protiv Ljubice, osporavajući kupoprodajni ugovor na ime krivotvorenog potpisa.
Shvativši u kakvoj su se situaciji našli Esad i Ljubica pokušavaju sačuvati svoju imovinu na sve moguće načine. Esad 2006. odlazi u Banja Luku i otkriva da je punomoć koju je Borka dala svom sinu za prodaju nekretnina na Viru još uvijek aktivna, a da sud na kojem se vodi postupak o navodnoj krivotvorini, za to i ne zna. Shvaća da se događaju neke mutne stvari, ali „sudsku praksu” ne može zaustaviti.
Krajem ožujka 2018. Općinski sud u Zadru u tužbi Borke protiv RH staje na stranu države, ali Borka ulaže žalbu, i već u svibnju iste godine zadarski Županijski sud donosi pravomoćnu odluku u kojoj djelomično prihvaća njezinu žalbu. Odbija joj se tužbeni zahtjev za stjecanje prava vlasništva nad parcelama 12637 i 12638 po osnovi upisane plombe iz ožujka 2004., ali joj daje pravo na upis vlasništva po osnovi nasljeđivanja. Borka je naime sudu uspjela dokazati da su parcele prodane Ljubici nekada bile vlasništvo njezinog oca Jovana Milakovića koji ih je 12. kolovoza 1980. kupio od Blaža Vučetića iz Vira. Iza očeve smrti Borka je proglašena nasljednicom za cijelo na nekretnini 813/8 od 700 kvadrata od koje su novom izmjerom nastale prodane parcele.
Desetak dana kasnije, 21. svibnja 2018., Borka u svoju korist dobiva i drugu pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zadru, ovaj put u sporu protiv Ljubice Sinanović. Sud pravomoćno potvrđuje odluku zadarskog Općinskog suda iz travnja 2016. i priznaje Borki pravo vlasništva nad prodanim parcelama i ona od Ljubice traži predaju nekretnina u posjed. Ljubica pokušava neizbježno odgoditi, sve do početka siječnja 2020. kada se sudskom ovrhom pravomoćna presuda Županijskog suda konačno provodi.
Glasnogovornik Općinskog suda u Zadru Denis Klarendić nije nam znao reći kako je Borka na sudu, pored valjanog kupoprodajnog ugovora, dokazala svoje vlasništvo nad prodanim parcelama, jer je spis tijekom srijede još uvijek bio kod sudskog izvršitelja. Naime, Klarendić nam je istaknuo da sud nije odlučivao na temelju navodno krivotvorenog potpisa. Esad, međutim, tvrdi da se u nekim postupcima vođenim protiv njega, primjerice za ometanje posjeda, zadarski sud pozivao na odluku suda Republike Srpske o nevaljalosti kupoprodajnog ugovora, upravo zbog krivotvorenog Borkinog potpisa.
- Ne znam što bih vam više rekao. Jednom presuda suda iz Republike Srpske na našem sudu vrijedi, drugi put ne valja. Gospođu Borku je zastupao odvjetnik Dragan Jurjević, a Ljubicu sve do prošle godine Ivica Mihovilčević. Pogledajte, u dokumentaciji imam punomoć iz ožujka 2004. s pečatom odvjetničkog ureda Dragana Jurjevića u kojem stoji da ga može zamijeniti odvjetnik Ivica Mihovilčević. Kako to? Kad sam tu, ali i brojne druge nelogičnosti koje su se događale tijekom ovom postupka, iznio predsjednici Općinskog suda, Ani Mišlov, nije mi znala odgovoriti – kaže Esad.
Odvjetnik Mihovilčević nam je rekao da za tu punomoć on ne zna, osim da je od prvog dana pa sve do prije godinu dana zastupao Ljubicu Sinanović. S odvjetnikom Jurjevićem, koji od početka brani Borku Milaković, nikad nije radio u zajedničkom uredu.
Odvjetnik Jurjević se nije javljao na naše pozive, a prethodno nam je kratko rekao da nema ovlasti komentirati predmet za novine. Dodao je kako njegov klijentica ima 78 godina i da živi u Banja Luci te da je nazovemo ako je trebamo za izjavu.
Ljubica je ostala bez nekretnina, a Esad se još uvijek ne predaje. Ponio je zahtjev za reviziju Vrhovnom sud još 2016., ali još ništa od toga.
- Predmet je dvije i pol godine čamio na zadarskom sudu. Kad sam nazvao Vrhovni sud da mi kažu kada će donijeti odluku, rekli su mi da ga naš predmet nisu ni dobili. Onda sam ga tražio po Općinskom sudu u Zadru i Benkovcu, na Županijskom sudu u Zadru, šetali su me gore dolje sve dok ga nakon dvije i pol godine, napokon nisu pronašli i poslali Vrhovnom sudu. Sada čekam njegovu odluku – priča Esad, ali na tome nije stao.
Njegova nova odvjetnica Ana Martinović pokrenula je tužbu protiv Borke Milaković na Općinskom sudu u Zadru za stjecanje bez osnove. Ljubica tako zapravo traži naknadu štete, tvrdi da novac od kupnje zemljišta nikad natrag nije dobila, a na koncu je ostala i bez 40 tisuća eura i bez nekretnina.
- Postupak je u tijeku, zadnje ročište je bilo u srpnju prošle godine, i dok postupak traje ne mogu davati nikakve izjave – rekla nam je odvjetnica Martinović.
- Vidiš ti u što sam se ja uvalio. Vidiš ti da ovdje nema ni početka ni kraja, da ovdje svi nešto mute, da svi nešto muljaju, vrte, a mi, mali ljudi, plaćaj jedne, plaćaj druge, i uredno kupljenu imovinu gubiš kao od šale. Ima ovdje priče, ne za novine, nego za cijeli jedan film. Ali, ne zvao se ja Esad ako na ovome stanem! Saznat će za ovo što se ovdje događa, i Hrvatska i Njemačka...