Jesu li roditelji krivi za dijete - ubojicu?

Nakon teške prometne nesreće ovoga ljeta na zadarskom području, kada je pijani 16-godišnjak na motociklu usmrtio 18-godišnju djevojku, gotovo trenutno povuklo se pitanje odgovornost roditelja.

Razlog takve reakcije nije bio samo strašan događaj na prometnici već i maloljetnikovo delikventno ponašanje otprije, te je zadarsko Općinsko državno odvjetništvo pokrenulo istragu kako bi utvrdilo eventualnu odgovornost roditelja za kazneno djelo povrede prava djeteta.

Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Lana Peto Kujundžić, ujedno i predsjednica Udruge sudaca za mladež, nije sklona razmišljanju da je delikventno ponašanje djeteta u svakom pojedinom slučaju odgovornost roditelja.

– Načelno, za 16-godišnjaka koji počini bilo koje kazneno djelo, a on je stariji maloljetnik, ne možemo pretočiti jednu odgovornost u drugu samo da zadovoljimo javnost. Nadalje, kroz odgojnu mjeru koja se izriče malodobniku radi se i s roditeljima, takav je primjer pojačana briga i nadzor koja je mjera i roditeljima, ali se njome obuhvaća i maloljetnik. Svi dokumenti o pravima djece govore kako nisu automatizmom roditelji odgovorni za nezakonita ponašanja djece.
Nekada su to brižni roditelji koji sve naprave, ali dijete se povede za društvom čije mu odobravanje bude bitno.
Kada je dijete doista delikventno i prije 14. godine onda se možemo zapitati što rade roditelji. Treba razmotriti jesu li roditelji sve učinili za odgoj djeteta, a ako se pokaže da to nije tako javnost ne treba očekivati drastične sankcije, primjerice da ćemo ih zatvoriti.

Postoji sankcija uvjetnog zatvora uz nadzor obitelji, zatim obiteljske koordinacije, odlazak psihologu, sve u cilju da se i oni kao roditelji 'poprave'.

Samo zadirati u obitelj nema smisla, ali sam također suglasna da se i roditeljima oduzmu njihova roditeljska prava ako čine nešto jako loše prema djetetu – kaže nam sutkinja Peto Kujundžić.

Primjeri očito lošeg odgoja su kada su djeca do kasno vani s 10, 11 godina, zatim prosjačenje, sitne krađe, razbojništva, krađa imovine drugoj djeci. Tu je očito da maloljetnika nitko ne pita kada se vratio kući ili ako je siromašna obitelj zašto dijete najednom ima novca, pojašnjava nam Kujundžić.

– Ako roditelji sve to zanemaruju, nužno je da se u vrlo kratkom vremenu djeluje, što centri za socijalnu skrb ne rade. Oni su ti koji bi u takvim slučajevima trebali oduzeti dijete te ga dati nekom drugom na odgoj – jasna je naša sugovornica.

Odvjetnica Ljubica Matijević Vrsaljko, bivša pravobraniteljica za djecu, odmah nas je podsjetila na slučaj kada je 13-godišnjak ubio taksistu, a prema našem zakonu maloljetnici do 14 godina kaznenopravno ne odgovaraju.

– Roditelje se može procesuirati, ali kao bivša pravobraniteljica i odvjetnica znam da nisu bili česti slučajevi u kojima se to i napravilo. U tim slučajevima nije dijete postalo samo po sebi takvo, najčešće su krivi roditelji ili odgojitelji koji ga nisu pravilno odgajali ili su ga čak poticali u negativnom smislu.

Postupkom protiv roditelja za kazneno djelo povrede prava djeteta treba dokazati da su propustili brigu, savjetovanje i odgoj djeteta te ono doslovce pretvorilo u monstruma. Kod te priče je dokazivanje prvi problem, a zatim se postavlja pitanje i je li djelovao Centar za socijalnu skrb te je li škola reagirala.

Sve to, taj postupak dokazivanja, je dugotrajno, a svrha je da roditelj ne počini više isto kazneno djelo, iako ga zapravo ne može više ni počiniti jer već ima kod kuće to što ima.

Druga stvar koju vidim kao problem je da se svrha kažnjavanja neće postići. Ja sam potpuno sigurna da je taj maloljetnik odavno na različite načine zvao u pomoć, ponašao se na način koji je bio alarmantan. To su mogli vidjeti članovi obitelji, susjedi, centar, ali mi nikada ne želimo prevenirati stvari i reagirati, a kada se nešto dogodi onda su svi pametni.

Ako je postupanje roditelja zanemarujuće i zlostavljajuće, te je uslijed toga dijete postalo počinitelj, tek u tom slučaju su odgovorni i roditelji – kaže poznata odvjetnica.

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević pojasnila nam je kako se roditelji ne procesuiraju za kazneno djelo koje je počinilo njihovo dijete, već zbog kaznenoga djela na štetu vlastita djeteta za koje su osumnjičeni oni sami.
– Prema djeci od 14 do 18 godina, a u nekim slučajevima i prema osobama do 21 godinu (mlađi punoljetnici) primjenjuje se Zakon o sudovima za mladež.

Zbog procjene o tome koja je sankcija najprimjerenija potrebama, odnosno specifičnoj situaciji djeteta, prilikom vođenja kaznenog postupka sud, osim o kaznenom djelu, prikuplja činjenice i o obiteljskim i svim drugim okolnostima i uvjetima odrastanja i razvoja djeteta. Ako se tijekom postupanja utvrde ozbiljni propusti roditelja u skrbi i odgoju djeteta, državni odvjetnik može pokrenuti kazneni postupak protiv roditelja zbog nekog od kaznenih djela na štetu djeteta, sukladno Kaznenom zakonu. Jedno od tih je i ono iz čl. 177. Kaznenog zakona – povreda djetetovih prava.
U slučaju da je kaznenim djelom koje je počinilo dijete nastala određena šteta, oštećenik može tužiti roditelje djeteta za naknadu štete u građanskoj parnici.


KLINAC UBOJICA

Zločin koji je počinilo dijete dogodio se u rujnu 1992. godine, kada je 13-godišnjak hladnokrvno ubio taksista. Za ubojstvo nije odgovarao jer je bio dijete. Kao 10-godišnjak počeo je sakupljati prijave, a nastavio je s tim i nakon ubojstva te je počinio više od 500 kaznenih djela.